Iako je u relativnoj blizini Grada, veliki je broj neupoznatih sa slavnom povijesti ovog otoka. Stoga, slika koju nudi Frane Čale u svom djelu 'Marin Držić' iz 1979. najvjernije prikazuje doba najvećeg prosperiteta otoka tijekom 15. i 16. stoljeća.
'Nekoliko tisuća stanovnika, 60-70 brodova, oko 70 kapetana, oko 30 brodograditelja, 30 crkava, i da su svi živjeli od pomorstva, a dao je i bogatog pučanina Miha Pracatovića.'
Pracat kao i brojni drugi bio je pomorac i brodograditelj, stoga ne čudi naziv Lopud - otok kapetana, a bogatu kulturnu povijest danas pričaju starogrčke, rimske i slavenske utvrde dok je inventar župnog muzeja riznica mnoštva vrijednih primjera umjetnina.
Tamošnji ljetnikovci spomenutog Pracata te Nikole Brautića i Đorić-Mayneri s perivojima ogledni su primjeri ranonovovjekovne dubrovačke ladanjske arhitekture. Potonji perivoj poznat i kao bivši vrt vile iz 14. stoljeća posjeduje zadivljujuću kolekciju biljaka poput bambusa i kaktusa sakupljenih iz cijelog svijeta.
Tada je Lopud imao moćnu brodsku flotu, trgovalo se po cijelom Mediteranu. No, 17. stoljeće označilo je prekretnicu.
Velika trešnja iz 1667. te otkriće novih kontinenata i pomorskih puteva označavaju dolazak vremena gospodarske stagnacije. Slijedi propadanje trgovine i flote, gase se samostani, a gubitak stare slave ujedno znači i masovno raseljavanje tadašnjih mještana.
Danas Lopud priča posve drugačiju priču. Od nekadašnjih, što su se brojili u tisućama, ostalo je današnjih svega 240 mještana.Također većina se zemljišta obrađivala, danas pristup sjeveroistočnoj strani otoka nije moguć zbog kamenjara i skliskih stijena.
Ipak, prirodni izvori omogućavaju bujnu suptropsku vegetaciju, od grmlja, drveća gdje dominira alepski bor i mediteranska makija te mnoštvo palmi, maslina i lovora. Poznati su lopudski aleksandrini, traženi na Gruškoj placi.
U današnje vrijeme gospodarski se otok oslanja na ribarstvo, poljodjelstvo i vinogradarstvo te od 20. stoljeća, skoro pa uključujuće za svakog mještana, ugostiteljstvo i turizam.U samom mjestu Lopud postoji nekoliko hotela, od kojih je najpoznatiji luksuzna Lafodia.
Kupljena je od talijanskog bračnog para te prije dva mjeseca renovirana u vrhunsko opremljen objekt s teniskim i travnatim terenom kao i spa centrom.
Za hotel je bitno naglasiti da svaka soba ima pogled na more, što je čini top kategorijom objekta za naplatu pruženog smještaja.
Kako nam je mještanin Mario Storeli pojasnio: 'To je zaista hotel prve klase. Vlasnici znaju kako raditi i zaraditi. Sve uloženo u Lafodiu je bez kredita, a u isto vrijeme dovedeni su kvalitetni gosti i ta se razlika osjeti ovdje po taracama.'
No, današnja stvarnost života na otoku ima i svoju ružniju stranu.
Hodajući rivom i izbjegavajući usput građevinske radove, uvjerili smo se da ono što je ovaj otok značio u prošlosti zaista malo ili nimalo ima povezanosti s ovim što je sada. Svakodnevne probleme lokalne stvarnosti pristao nam je prepričati drugi mještanin, ujedno i vlasnik ugostiteljskog objekta Andrija Obuljen.
'Danas je otok prodavan kao otok bez prometa, otok mira, no infrastruktura je katastrofa, kanalizacije nema, sve sam moraš napraviti.'
Podsjetimo, na Lopudu nije moguć promet automobilom, može se ostaviti u Luci Dubrovnik za oko cca. 80 kuna dnevno. Ako želite do plaže Šunj mještani vas mogu prevesti malim autima za golf po cijeni od 15 kuna za oko kilometar ceste. No, i tu postoji pravilo prometovanja rivom koje se očigledno ne poštuje.
Naš sugovornik nadalje pojašnjava 'Država za nas ništa ne radi. Kad to rečem mislim da smo doslovno na repu zemlje, a to govori kako je ovdje sve moguće.
Na primjer, betonira se stijena kao pomorsko javno dobro, a s druge strane za izvaditi građevinsku dozvolu za kuću mi je trebalo devet mjeseci, a dobio sam je prije nego drugi. Inače se čeka tri godine. Tužna je istina da je građevinski lobi dobiva puno brže.'
Istaknimo, u ovim trenucima ponovnog pokušaja uspostave stabilne vlasti radi se na izglasavanju novog Zakona o koncesijama koji je u svojoj biti štetan jer otvara mogućnost zlouporabe raspolaganja pomorskim dobrom. Konačan prijedlog zakona usvojila je Vlada krajem svibnja te se stavio u proceduru donošenja.
Naime, ovim zakonom se Zakon o koncesijama proglašava krovnim zakonom kojim se uređuju koncesije na pomorskom dobru. Dok se god računa na nepotpuno objašnjenje segmenata iz ovog Zakona poput neodređenih klasifikacija inovativne ponude i inovativnog rješenja, bez stavljanja svega u konkretan kontekst, ono što se zaboravlja je da je pomorsko dobro od posebnog interesa i stoga zaštićeno Ustavom.
Dok i sami primjećujemo građevinare i radove oko sebe, Obuljen konkretizira.
'Radi se o 98 tisuća kuna za uvođenje vode, struje, samu parcelu, s tim da sam sve sam morao dovoditi do kuće, a ipak su mi naplatili 20 tisuća kuna za spajanje. Znam da ovo nije samo moja priča, na žalost to je kod nas praksa.
Moram reći da je turizam dno dna jer izravni prioritet ima građevinski lobi. Prije rata su se radovi zatvarali 1. svibnja, nije se ni bicikl mogao voziti...a sad su radovi do 15. lipnja , a od 15. lipnja su takozvani tihi radovi, koji se obavljaju unutar zidova.
Ispričat ću vam uzrok. Norveška agencija je došla tu prije 12 godina, već u prve dvije godine rada počeli su naplaćivati penale svojim gostima, jer se događalo masovno otkazivanje putovanja zbog toga što su turisti morali izbjegavati bagere rivom.'
Uglavnom, Norveški gosti su od 24. lipnja do 12. kolovoza na godišnjim praznicima. Taj period je otok poslovno profitirao, no sada se norveška firma koja je prije radila isključivo na Lopudu, odlučila na širenje po Mlinima, Gradu ili Hvaru. Jasno je da je došlo do promjene poslovne politike.
Ali jednako tako, prilagođenu ponudu takvim gostima, ne mogu pratiti i ostali. Stoga je posljedično došlo do smanjenja broja gostiju iz, primjerice, Njemačke ili Engleske.
Potom smo upitali našeg sugovornika o mogućnosti utjecanja na cjelokupnu situaciju putem nekog mještanskog tijela zaduženog za političku aktivnost ili komunalna pitanja.
'Nema odbora, mještanske politike, rasuti smo između sebe. Postoji komunalni djelatnik koji je domaći pa pazi da se nikom ne zamjeri, što razumijem. U osnovi smo sami krivi, jer nitko ne poduzima ništa, a sve zarađeno na Lopudu ide za Dubrovnik, ovdje se ne vraća ni lipe, centralizacija je kao i prije u Jugoslaviji.
Najgrublje rečeno zavladali su kriminalci i primitivci. Građevinci. Ovisiš na kraju sam o sebi. Dovoljno je reći da od koncesija na Lopudu preko dva milijuna kuna ide u Grad u sezoni.'
Županija dava koncesije. Na Lopudskoj plaži Šunj situacija je takva da jedan dio plaže pod koncesijom imaju dvije obitelji s Lopuda, a treći firma iz Dubrovnika.
Na sljedeće naše pitanje o kvaliteti udarne turističke špice u srpnju i kolovozu te kako se ispričano, odražava na profit konkretno njegovog restorana, vidno uznemiren odgovara.
'S obzirom na to da plaćamo koncesiju za prostor tarace kao da smo u Gradu, promet u restoranu je takav da vlasnik zaradi nešto više od prosječne plaće u Hrvatskoj.'
Ono gdje Obuljen vidi problem ulazi u problematiku početnog dijela sezone.
'Ovaj peti mjesec je bilo jako puno izleta, ali se tada slabo potroši jer nije ništa otvoreno, samo su bageri i radovi. Otok je propao. Postali smo izletničko mjesto s početkom sezone 15. lipnja i novim početkom 20. kolovoza , kome to odgovara? Nama mještanima sigurno ne.'
Znajući da ovi ljudi žive za relativno kratku sezonu koja im omogućava prezimiti i prehraniti obitelj, posljednje pitanje smo postavili u općenitom smislu o daljnjem planu, s obzirom na razočaran dosadašnji stav trenutnom situacijom ovog nekad prosperitetnog otoka.
'Ako pitate što mislim, ne mogu poći odavde, to je najljepši otok na svijetu, tu sam se rodio, sada sam napravio apartmane, iako sam osam godina pauzirao upravo zbog ovakvih razloga.'