DARIO MARINOVIĆ: 'Kad si javno prepoznatljiv postaje nužno razlikovati prijatelja od poznanika'

Uvodno, možeš li baciti retrospektivni pogled na tvoju karijeru i reći pojedinosti o sklopljenim ugovorima do sada?

- Da, sa 17 godina iz velikog nogometa sam prešao u mali nogomet, prvo u dubrovački Square te na godinu i pol u zagrebački Nacional s kojim sam osvojio kup, potom sam prešao u splitski klub Brodosplit inženjering na dvije i pol godine. Osvojili smo tada dva prvenstva i dva kupa.

S navršene 22 godine dobijem ponudu iz Kuvajta za klub Al Yarmouk gdje sam ostao tri godine. Mogu reći, gledano unatrag, da je to bila dobra odluka jer sam istovremeno imao ponudu od talijanskog drugoligaša.

Nisam je prihvatio jer su nama sportašima financije bitna stvar. Kad si već daleko od doma i kad se od igranja živi bitno je i da možeš pristojno zaraditi. U tom smislu to je bio izvrstan ugovor i imao sam priliku produžiti ga na još dvije godine, ali sam izabrao igrati u Europi, tražio sam izazov igrati s najboljima, tako da je  Murcia bila logičan izbor.

Ona je jedan od najboljih klubova na svijetu, igram u najboljoj malonogometnoj ligi na svijetu, a uostalom ako bude nekih razloga da ovdje više ne budem mogao igrati, vrata u Kuvajtu su uvijek otvorena.

Spomenuo si primanja. Jesu li ona zaista dovoljno visoka da se može uštedjeti?

- Visoko rangirani igrači mogu dobro živjeti od malog nogometa, jednako tako mogu i uštedjeti. Nisu to neke basnoslovno visoke cifre, ali ja se ne mogu žaliti nakon tri godine u Kuvajtu, sad opet u zaista top klubu.

Ugovori mogu biti veći ako i ja budem bolji, jer ovakvi klubovi plaćaju kvalitetu, tako da taj dio ovisi jedino i samo o meni.

Kakva je posjećenost futsala na utakmicama u Španjolskoj i kako si se snašao u klubu, je li ti bilo teško prijeći jezičnu barijeru?

- U španjolskoj ligi utakmice su jako gledane. Trenutno se igra play off, primjera radi u subotu smo igrali polufinale protiv Barcelone koju smo tukli 3-2, a utakmicu je pratilo šest tisuća ljudi. Uzvrat je 31. svibnja u Barceloni, pretpostavljam da će biti i veća posjećenost.

A što se tiče mojih suigrača, s obzirom na to da su oni Portugalci, Brazilci i Španjolci u svlačionici se priča španjolski jezik. Njima svima je to puno lakše bilo pohvatati jer ako im nije materinji, onda je vrlo sličan.

U početku sam pričao na engleskom i imao prevoditelja, a sad nakon dvije sezone u klubu, pozorno slušajući njih, bez uzimanja satova jezika, savladao sam ga u mjeri da mogu ravnopravno razgovarati o svakoj temi. 

Jesu li Španjolke zgodnije žene od Hrvatica? Imaš li dovoljno slobodnog vremena za upoznati kulturu zemlje?

- Ha-ha, istina je da ima puno zgodnih žena. Meni su naše djevojke i žene ipak puno ljepše. I ono, što mi je jako važno bolje se oblače, imaju više stila i paze na manire. Jednom riječi više su ženstvene, a kod Španjolki se često ne mogu načuditi modnom neukusu. 

Što se tiče slobodnog vremena, dovoljno je reći da sam u godinu i pol otkad sam ovdje samo dva puta bio na utakmicama španjolske Primere. Raspored je zgusnut, tako da moje slobodno vrijeme ovisi o odigravanju utakmica i treninzima.

Uglavnom izađem otprilike jednom u mjesec i pol dana. Kultura je slična našoj, općenito mi se jako sviđa život ovdje jer su ljudi pristupačni, a sunčano je 11 od 12 mjeseci.

Inače, Murcia je grad od 450 tisuća stanovnika, život teče lagano, a obvezna je popodnevna siesta...Zbog izvrsnih kvaliteta koje pruža ovo podneblje mnogi bivši nogometaši upravo ovdje kupuju stanove kad odlaze u sportsku mirovinu.

Ono što sam interesantno uočio, u gradu noćni život počinje popodne. Naime, Španjolci imaju naviku vikendom ručati u restoranima, pa nastave sa zabavom u klubovima do jutra. Tako da je uvijek veselo i živo.

Koja bi, dva do tri, segmenta istaknuo kao bitna za igrati na vrhunskom nivou?

- Znanstvena fantastika je igrati na top nivou i imati samo talent. Bespotrebno je govoriti koliko je truda potrebno uložiti. Nisu to samo naporni treninzi, što se tiče prehrane postoje mjerenja dozvoljene masnoće. Sankcije su ako se prekorači odobrena granica, a također po nalogu kluba postoje odredbe o dodatnom unosu proteina, minerala ili vitamina.

Jako se na sve pazi, od uredne kilaže do toga da moram biti depiliranih nogu zbog sportskih ili medicinskih masaža. Druga je stvar, što ja to odobravam jer je povezano s osnovnom higijenom.

Ali ako imaš talenat i utreniran si, to još uvijek nije dovoljno za profesionalni sport. Važno je imati čvrst karakter, ne pucati pod pritiskom, ne dovoditi sebe u psihološku blokadu jer tako na primjer u slučaju teže ozljede lako se pokolebati.

Bez jake glave to te u sekundi može uništiti. Znam da je bilo rečeno da navedem tri, ali moram spomenuti četvrti bitan segment. To je sreća koja je jednako važna u sportu kao u životu.

Da na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj 2012. nisam zabio ključan gol, nikad vjerojatno do ovdje ne bih ni stigao. Tako da je sreća vrlo važna stvar u svemu.

Spomenuo si nastup za Reprezentaciju koji te vinuo u sam vrh malog nogometa. Kako komentiraš prošlogodišnji neuspjeh na kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo i trenutne kvalifikacije za Europsko, koje se igra dogodine u Sloveniji?

- Podbacili smo, nismo se kvalificirali. To je zaista najveći neuspjeh Hrvatske reprezentacije od Eura 2012. Igralo se u Osijeku, u grupi s Bjelorusijom, Azerbejdžanom i Švedskom. Svi su očekivali da ćemo biti prvi ili drugi.

Razočarali smo, nismo mogli igrati ni dodatne kvalifikacije. Ostavljamo to iza sebe i okrećemo se Europskom prvenstvu koje je započelo u ožujku. U skupini smo s Crnom Gorom, Ukrajinom i Belgijom.

Dvije smo utakmice dobili,  Crnu Goru 3-0 i Belgiju 6-1. Na strani, kod Ukrajine izgubili smo 2-1 i to tako da smo primili gol dva minuta prije kraja utakmice. Trebalo nam je neriješeno ili pobjeda da budemo prvi u skupini i idemo direktno na Europsko.

Zato u rujnu moramo igrati dodatne kvalifikacije. Imamo Reprezentaciju koja će sigurno igrati na Europskom prvenstvu u Sloveniji jer s kim god budemo igrali izraziti smo favoriti.

Pratiš li situaciju u Hrvatskoj malonogometnoj ligi? Prepoznaješ li potencijalne talente među nekima od igrača?

- Jako volim pratiti rezultate, u toku sam, puno mojih prijatelja s kojima se redovno čujem igraju po hrvatskim klubovima. Dubrovnik je baza dobrih igrača. Ali sve ovisi koliko je klub ozbiljan.

Otprilike priča kreće da djeca počinju s velikim nogometom, ali uvjeti su toliko loši da se uglavnom s vremenom demotiviraju. Nije lako dolaziti na trening po 'livadama' ili u očajne svlačionice. Kao šesnaestogodišnjak tražiš poticaj, treba ti veći nivo da bi ostao motiviran.

A kod nas se događaju situacije 'Hajde igraj', a nitko u biti ne mari za tebe. Dubrovnik je grad koji dobro živi i sramota je da nema pristojan stadion i barem jednog drugoligaša. Imamo dosta klubova u Županiji, a ni jedan se realno ne može usporediti s klubovima prve i druge lige.

Tada dolazi do toga da se ti mladi igrači prebacivanju na mali nogomet jer je normalno da žele igrati u prvoj ligi. Pokušavaju se probiti kroz reprezentaciju, kao što je dosta igrača Square-a.

Što se Square-a tiče nesumnjivo su se digli na veću razinu od vremena kad sam ja za njega igrao. Klub je pun dobrih igrača, poput Mara Đuraša i Hrvoja Cvjetkovića, ali ne želim dalje isticati jer ne bih želio nekog preskočiti. Problem leži u drugim stvarima, pri tom ne ulazim u sud o tome da se nešto loše radi, ali je činjenica da se ne mogu mjeriti u financijskom smislu s drugim klubovima.

To se reflektira izravno na zasićenost rada, što se rezultata tiče samo se čeka da završi jedna sezona i da počne nova. Izazova nedostaje, zna se otprilike koji im je doseg. Square treba postati ozbiljniji, odbaciti limite i početi se ravnopravno nositi s vodećima u ligi.

Da bi postao najbolji trebaš se dokazati upravo protiv najboljih, a Square-u se jako teško protiv Nacionala i Splita pokazati. Treba težiti što boljem plasmanu u svim segmentima i onda će biti bolji i igrači, rezultati te općenita slika Square-a i Dubrovnika.

Kakva je situacija s ugovorom u ElPozo Murcia-i? 

- Ugovor mi istječe 1. srpnja 2017. No, već sam potpisao novi do 1. srpnja 2019. Službeno nije još objavljeno, no bit će za otprilike dva tjedna. Što se osjećaja tiče, presretan sam jer igram u top klubu i top ligi. Ponosan sam jer u povijesti na razini države nismo imali Hrvata koji četiri godine igra na vrhunskom nivou u malonogometnoj svjetskoj top ligi.

Jako je teško ovdje igrati. Hrvatska liga je daleko ispod ove razine na žalost. Više vrijede dva, tri dobra nastupa za Reprezentaciju ili na bitnom turniru nego sve utakmice u Hrvatskoj malonogometnoj ligi. To je realnost.

Iskreno se nadam da će se to promijeniti i da će nas s vremenom biti više ovdje.

Do koji se godina profesionalno možeš baviti ovim sportom? Koji su planovi za dalje?

- Na ozbiljnom nivou se može igrati mali nogomet do 34., 35. godine. Osobno se namjeravam aktivno baviti nogometom sve dok me zdravlje služi. Nisam inače sklon ozljedama, najduže sam u karijeri pauzirao 20 dana. Kad ne bih imao takvih problema, možda i duže od navedenog jer postoje takvi primjeri u malom nogometu.

Za ono nakon toga teško mi se izjasniti jer je daleko za sad o tome govoriti. Ali moja želja je Square kao prva opcija jer je Dubrovnik grad u kojem ću ja sigurno živjeti.

Želiš li poručiti nešto mlađim naraštajima kojima je cilj postići uspjeh u malom nogometu?

- Počeci su istina najteži. Nekad se sve uroti protiv vas, nastoji vas odmaknuti od vlastite želje i snova u nešto bolje. Ne dajte se pokolebati, jer samo je jedan put pravi, onaj koji sami gradite. U to sam se osobno uvjerio.

Griješio sam, poput svih drugih u procjenama onih koji misle da znaju više o meni od mene samog. Cilj ispred mene mi je ujedno bio i štit od takvih. Ponosan odraz u ogledalu, obitelj i prijatelji za mene su najveće vrijednosti.

Kad postaneš javno prepoznatljiv i svi  žele užurbano biti u tvojoj blizini, tada postaje najvažnije znati razlučiti prijatelja od poznanika. Nemoguće je biti sa svakim dobar.

Putem se puno toga drugog iz života pokazalo kao prolazno i lažno, što na kraju postane i nebitno. Samo oni koji žive daleko, a vole svoj dom i iskrene ljude uistinu će shvatiti težinu mojih riječi. Svaki čovjek, sportaš ima svoj pristup i svoj cilj, ono najvažnije je nipošto ga ne izgubiti iz vida.