Njegova je ideja useljavanje mladih ljudi u Dubrovnik kako ne bi postao grad duhova, no odgovori gradonačelnika Vlahušića i reakcije ostalih vijećnika nisu ga oduševile.
„Pitao sam hoće li se poduzeti ozbiljna akcija koja bi se pretvorila u proces, predlažem da se udruže Blaga djela, Društvo prijatelja dubrovačke starine uz čiju bi pomoć se mlade obitelji uselile u Grad“, kazao je vijećnik Milo Hrnić koji smatra se ne smije u depresivnom tonu objašnjavati zbog čega je Grad doveden u ovakvu situaciju.
Hrnić smatra da bi se kroz deset godina njegova ideja mogla osmisliti i provesti u djelo. „Tražim vrstu aktivnosti koja bi u budućim vremenima donijela rezultate kao u drugim europskim jezgrama koje su revitalizirale svoje gradove i vratile duhovnu i ljudsku stranu postojanja kulturnih vrijednosti duha jer života bez toga nema“.
Nezavisni vijećnik Milo Hrnić dijete je Grada zbog čega smatra da bi Grad trebao otkupiti prostore i vratiti stanovništvo u Grad – dovesti mlade ljude i obitelji.
„U sljedećih nekoliko godina bi vidjeli rezultate, ne smijemo prihvatiti depresivnu situaciju da služimo bogu novca, a mali čovjek nema šanse za ništa.
Grad je oduvijek pripadao ljudima koji ga žele dijeliti sa životom, zaljubljen sam u Grad i nisam ga htio pod cijenu karijere napustiti, ali ako ja živim van Grada, ne znači da ga osjećamo podjednako“, kazao je Hrnić koji se sjeća vizura Dubrovnika kakav je prije bio, bez ulica koje vrve stolovima i prljavim tendama. Također smatra kako bi uređenje Grada trebalo biti pomno osmišljeno, primjerice, fast food ne smije biti uz knjižnicu. Grad se, umjesto toga, po njegovom mišljenju, uneređuje malo po malo.
Grad bez ljudi je mrtvi grad„Gradonačelnik se meni potrudio objasniti ono što ja znam, ali ne želim da se krene depresivnim tonom, nego optimističnom slikom, jer zašto bi UNESCO stajao iznad Dubrovnika ako tamo ne žive ljudi“, govori Hrnić. Gradonačelnik je Hrniću kazao kako je Grad gotovo cijeli rasprodan, a vlasništvo Blagih djela i javnih ustanova doseže tek brojku od 50 stanova.
„Dubrovnik je perjanica Hrvatske, bez ljudi se gubi smisao. Dubrovnik je i sve ostalo ali prvenstveno živimo od grada unutar zidina i njegove ljepote na čemu se bazira cijela ekonomija. Njegovo objašnjenje ne pije vodu i smatram da ova vlast ne može riješiti problem ali svaka može učiniti ponešto“, govori Hrnić i dodaje da su mu vijećničke reakcije negativna slika.
„Samo ću podsjetiti da nemamo pjacu koja je bila predivan izložak našeg bogatska, nestale su i Konavoke u nošnjama, Grad se koristi samo za bogaćenje desetak pojedinaca, ne postoje vrijednosti koje nisu samo isključivo komercijalnog interesa“.
Tko će nas više cijeniti?„Neće nas nitko cijeniti ako sami sebe ne cijenimo, da bi nas uvažavali moramo pokazati ljubav i pažnju“, govori Hrnić i dodaje da je dobio brojne SMS poruke zbog svog prijedloga na sjednici Gradskog vijeća.
„Starije gospođe me grle i ljube, jasno, jer ljudi nose uspomene svog života i osjećaju se žalosno jer će nakon njih sve izumrijeti, ako šutimo nitko smo i ništa. Venecijanci žive van jezgre i dolaze služiti vlasnike, to je tužna priča, zar mi moramo doći u takvu situaciju kad možemo zahtijevati od mnogih da nam pomognu kako bi projekt urodio plodom?“.
Hrnić se nada i da oni koji su stanove u Gradu kupili se možda jednog dana vrate budući to nisu napravili iz ljubavi nego hira i velikog novca.
Hrnić kaže da će nastaviti sa svojim zahtjevima i prijedlozima koliko mu to vijećnički položaj bude dozvoljavao jer smatra da je Grad izvorište energije iz kojeg se crpi šansa za život.