I joj što je nju bilo lipo prisilit. Onako ja nju odveo gore. Počeli mi nešto. I ona nije htjela. A jadnoj joj mobitel i torba ostali tri metra dalje. Nije mogla ništa (...) koliko li je samo udaraca, pleski i svačega taj dan dobila. Kad se samo sitim. Onako lipo bespomoćna (...) Nije se dala do zadnje. Cilo vrijeme se ona pokušavala spasiti nekako, pobić, vikala i sve. Ali nije joj bilo pomoći (...) nije ona meni prva kojoj sam to napravio. Al eto čudi sam se njenoj upornosti da me spriječi. Ostale obično izgube više snagu, shvate da je gotovo.
Ovaj stravični opis silovanja maloljetne učenice srednje škole u Splitu njezinoj je prijateljici putem jednog od messengera uputio sam silovatelj, 22-godišnjak (podaci poznati redakciji), javlja Slobodna Dalmacija.
Unatoč njegovu priznanju, unatoč ispisima opisa njegovih bolesnih napada, unatoč tome što su potom sudski vještaci ocijenili iskaz djevojčice kao vjerodostojan, uz dijagnosticirane psihološke probleme poput anksioznosti i PTSP-a, unatoč tome što su prijatelji žrtve potvrdili njezinu priču, silovatelj je na kraju oslobođen sumnje.
Istovremeno, Državno odvjetništvo u rješenju o obustavi istrage u travnju 2011. ocjenjuje djevojčicu kao nedovoljno uvjerljivu u svojim iskazima.
Prije toga, tijekom istrage, napravljeno je nekoliko bitnih propusta, objašnjava ogorčeni otac žrtve koji se u očaju na koncu obratio Slobodnoj Dalmaciji, prisiljen da sam preuzme progon počinitelja nakon što je DORH od svega odustao.
Tako, objašnjava ogorčeni otac, Državno odvjetništvo i policija nisu zatražili provjeru IP adrese s koje su poslani stravični opisi sve dok nije protekao rok od godine dana, koliko su operateri dužni čuvati te podatke. Nije zatražena niti provjera od Facebooka, preko kojeg je, s lažnog profila, silovatelj komunicirao s djevojčicom i njezinim prijateljima, kao niti od Microsofta, vlasnika MSN messengera, preko kojeg je također vođena komunikacija. Sve su to podaci koji se mogu dobiti vrlo brzo, a policija ih provjerava već kod puno blažih djela.
Potom, djevojčica je na prepoznavanje u policiju dovedena a da joj nije objašnjena procedura, a kada je stigla, ispred policijske uprave čekala ju je cijela obitelj osumnjičenoga s kojom se morala suočiti. Osim toga, tijekom ispitivanja čula je napadača kako viče na policajce - u susjednoj sobi. Kada se prestravljena djevojčica poslije bojala pokazati zlostavljača, njezin je iskaz, zahvaljujući toj okolnosti, ocijenjen kao nevjerodostojan.
Silovatelj, inače, dolazi iz bogate obitelji koja se bavi građevinarstvom, i za kojom se redovito u tom poslu vuku repovi - bilo da je riječ o bespravnoj gradnji, utaji poreza i sl.. Iz svih su se tih problema izvukli uglavnom bez ikakvih posljedica. Cijela priča počela je u rujnu 2009. kada je nesretna žrtva iz ove priče upoznala osobu koja joj se predstavila lažnim imenom. Tvrdio je da je učenik četvrtog razreda srednje škole. Razmijenili su facebook podatke i počeli se dopisivati i viđati. No, učinio joj se čudnim jer, uz druge ispade, nije želio upoznati njezine prijatelje, a kada bi se susreli u gradu, pravio se da je ne poznaje. Stoga je, nakon tri mjeseca, odlučila prekinuti vezu.
Tada je on dogovorio sastanak kod željezničkog mosta na Bačvicama, kako bi “razjasnili nesporazume”. Našli su se i prošetali do Katalinića briga, gdje počinje horor. Silovao ju je, zaprijetio joj da ne smije nikome ništa govoriti. No, tu mučna priča tek počinje. Zlostavljač se prestravljenoj i traumatiziranoj djevojčici nastavlja obraćati preko Facebooka, a potom i njezinim prijateljima koji je pokušavaju zaštititi.
Tada dolazi do drugog silovanja. Dok je išla na sastanak s prijateljima, presreće je napadač koji je u automobilu s jednim svojim prijateljem, te je odvoze u jednu garažu. Zlostavljanje je popraćeno pištoljem prislonjenim na glavu i prijetnjama njezinoj obitelji ako se povjeri bilo kome. Kada je policija poslije provjeravala priču, kao nevjerodostojni element utvrđena je činjenica da nije mogla pokazati točno mjesto na kojem se odigralo mrcvarenje. Djevojčica je pritom policiji navela točan opis garaže i automobila te je dala i broj registracijske oznake, bez posljednja dva slova koje nije uspjela zapamtiti.
‘Neću je se ostavit...’
Nedugo potom, tvrdi ona, ponovno je oteta na isti način i odvezena u jednu kuću gdje se zlostavljanje ponovilo. Iz iskaza žrtve i njezinih prijatelja očito je kako ju je zlostavljač duže vrijeme uhodio. U porukama preko Facebooka često je točno navodio gdje se kretala, s kim je razgovarala i o čemu. Razgovore prepričava toliko detaljno da otac žrtve sumnja kako joj je hakirao mobitel i prisluškivao je. Kroz tih nekoliko mjeseci djevojčica je i fizički i psihički vidljivo propala. Popustila je u školi... Na koncu, cijela priča dospjela je do roditelja kada se prijateljica žrtve obratila svojim roditeljima, a oni njezinoj razrednici. Tada priča dolazi do policije, i uslijedili su propust do propusta.
Nisu izuzeti mobitel i kompjutor zlostavljača ni žrtve, nije mjesecima zatraženo vještačenje komunikacije niti utvrđivanje IP adrese s koje su poslane mučne poruke - zahtjev je upućen tek nakon što tih podataka u bazama internetskog operatera nije bilo. Djevojčica je ispitana tek nakon nekoliko mjeseci, budući da na sudu nije bilo videolinka. Kada je videolink napokon instaliran, djevojčica je morala nekoliko puta ponavljati mučne dijelove iskaza jer je veza bila slaba.
Osim toga, nisu vještačeni niti mobiteli ili kompjutori prijatelja žrtve kojima se zlostavljač obraćao, premda su oni sami nudili svoje uređaje na analizu.
“Neću je se ostavit, i da joj ne radim ništa. Nikad neće imat normalni život, u to ti se kunem. Koji god da je takne, naj... je(...) a još je ona psihički oštećena. Zauvik” - hvali se u jednoj poruci zlostavljač prijateljici žrtve, javlja Slobodna Dalmacija.