Ovih dana u Zagrebu:
Da bi Hrvatska postala traženija i atraktivnija stranim organizatorima kongresa, incentive i drugih vrsta poslovnih putovanja i skupova mora izgraditi kongresne centre, poboljšati kvalitetu usluga i zrakoplovnu povezanost sa svijetom, sniziti cijene hotela i prijevoza, dobiti poznate hotelske brendove te unaprijediti ponudu sadržaja u samim odredištima.
Pokazalo je to danas predstavljeno najnovije istraživanje o mogućnostima i o ograničenjima razvoja ponude kongresnog turizma u Hrvatskoj, koje je prošle jeseni na uzorku od 200 stranih udruženja kongresnog turizma, pojedinačnih organizatora kongresa i tvrtki, provela Hrvatska udruga profesionalaca kongresnog turizma (HUPKT) i portal PoslovniTurizam.com.
Istraživanje je na okruglom stolu te udruge u Hrvatskoj gospodarskoj komori, koji je okupio blizu sto hrvatskih turističkih i kongresnih profesionalaca, predstavio potpredsjednik HUPKT-a Slaven Reljić naglasivši da je cilj bio utvrditi kakvu Hrvatska ima stvarnu tržišnu poziciju i potencijale na stranim tržištima kao kongresna destinacija.
Anketirani su profesionalci iz zemalja EU-a, Rusije, SAD-a, Brazila, Turske, UAE, a iako svaki od njih ima neka saznanja o Hrvatskoj, pa i različite specifične želje za svoje klijente, ipak većina, kazao je Reljić, Hrvatsku slabo poznaju i još uvijek više kao destinaciju odmorišnog (more, plaža), a ne kongresnog turizma. Dok ne učini spomenute pomake Hrvatska teško može očekivati da će 'dobiti' velike međunarodne stručne (medicinske i slične) kongrese i skupove sa tisuću i više sudionika te općenito ostvariti važniji napredak u tom segmentu, uključujući i veće prihode.
Takvih problema za razliku od Hrvatske nema Beč, čiji je voditelj Strateškog destinacijskog razvoja Markus Penz naglasio da su prošle godine imali više od tri tisuće međunarodnih velikih skupova, uslijed kojih je ostvareno 1,4 milijuna noćenja i gotovo 840 milijuna eura prometa, što su rekordni rezultati u povijesti tog grada. Time je Beč zauzeo poziciju vodećeg svjetskog kongresnog odredišta, ispred Berlina i Barcelone, a svemu je pridonio dobar sadržaj, infrastruktura, koordinacija s hotelskim sektorom te profesionalnost organizacije, istaknuo je Penz.
Upravo na takvim pitanjima najviše inzistira u svom radu i udruga HUPKT, koja uskoro obilježava godinu dana postojanja i čiji je predsjednik Pavle Marković istaknuo potrebu većeg educiranja i specijalizacije za kongresni turizam. Ocjenjuje i da bez zanimanja i poticaja privatnog sektora teško da će u Hrvatskoj biti kongresnih centara, jer nije ih toliko problem izgraditi koliko od njih napraviti profitabilne centre. Direktor Udruge hrvatskih putničkih agencija (UHPA) Željko Trezner naglasio je kako će UHPA ove godine intenzivno raditi na utvrđivanju agencija-članica koje se bave tim segmentom te u suradnji s HUPKT-om početi projekt certificiranja agencija za kongresni turizam.
Pomoćnik ministra turizma Želimir Kramarić kazao je kako će resorno ministarstvo sve učiniti da se veliki potencijali Hrvatske za taj segment više iskoriste. Osim većih prihoda kongresni turizam može i znatno produljiti sezonu, posebno na kontinentu, gdje bi mogao postati i jedan od glavnih oblika turističke ponude, istaknuo je. (sa stranice Ministarstva turizma)
Kongresni turizam kao ekonomski i društveni fenomen svakim danom sve više dobiva na svom značaju. Ovo je prije svega uvjetovano uključiva¬njem mnogih sudionika u kongresni turizam, a to se posebno intenzivira posljednjih godina. Procjenjuje se da svake godine razni kon¬gresi u svijetu okupljaju veliki broj sudionika. Taj broj raste iz godine u godinu, a što je još povoljnije, orijentira se na doskora nepoznate centre. Ako se tome doda da su sudionici raznih skupova osobe visokih platežnih mogućnosti i da je potrošnja u kongresnom turizmu veoma velika, onda se može sagledati i ekonomski aspekt ovog vida turizma. Međutim, treba naglasiti da ekonomski aspekt, o kojem se najčešće govori kod kongres¬nog turizma, nije ni jedini, već da usporedo djeluje i čitav niz neekonom¬skih efekata. Ali o tom jednom drugom prilikom.
Polazeći od dosadašnjeg razvoja kongresnog turizma u Dubrovniku i prednosti koje on pruža, u daljnjem bi razdoblju kongresni turizam trebao zauzeti još važnije mjesto. U tom smislu ima razmišljanja i raznih prijedloga, a među njima je izgradnja „kongresnog centra“. Da li ga raditi ili ne, pitanje je ovog osvrta. Osnovno je pitanje: da li graditi nešto novo („kongresni centar“) ili usavršiti nešto što već imamo i što je dobro prepoznato na kongresno – turističkom tržištu, a to je kongresna ponuda naših hotela u Dubrovniku i Dubrovačko-neretvanskoj županiji?
Bivše Ministarstvo turizma pod vodstvom ministra Bajsa predložilo je gradnju četiri kongresna centra u Hrvatskoj te financirala (po 500.000 kuna) da se ispitaju mogućnosti takvih gradnji. Radi se o Zagrebu, Opatiji, Splitu i Dubrovniku. Ne znam što su napravili drugi gradovi, ali što se tiče Dubrovnika nije se daleko pošlo. Bilo je govora o gradnji takvog centra na Babinom kuku, ali tamo postoji problem vlasništva terena. Osim toga, ponekad se čuju bombastični govori o tome kako Dubrovniku treba „kongresni centar“ i na tome ostane. Mnogo se najavljuje, a ništa se ne gradi. Ne govorim da nam ne bi trebao kongresni centar. Ali on zahtijeva veliki fizički prostor i velika financijska sredstava za izgradnju. Prema nekim računicama cijena kongresnog centra iznosila bi oko 32 milijuna eura. A to nije mala investicija. Ona bi obuhvatila izgradnju velike dvorane od oko 3.000 mjesta, 5-6 odvojenih dvorana od oko 500 mjesta i nekoliko manjih dvorana od oko 200 mjesta, kancelarijama, velikim skladišnim prostorima, garažom, prodajnim punktovima, restoranima, kafićima, kuhinjom za večere ili bankete te binom sa svim uređajima na njoj u slučaju da se dvorana koristi za koncerte ili druge priredbe.
Tko ima sredstava za ovakvu investiciju? Grad svakako ne. A privatni investitori? Neka se jave – u svakom slučaju su dobrodošli. Međutim, onaj tko želi ulagati svoj novac u „kongresni centar“ nije lud a da ne proanalizira isplati li mu se takva investicija. I u najmanju ruku će pročitati i ovaj tekst. A on govori na što će naići budući, eventualni investitori.
Prometna izoliranost, sezonsko poslovanje i kongresni hoteli – ograničavajući su faktor izgradnje „kongresnog centra“
Sve ove tri činjenice spomenute u naslovu su ograničavajući faktor u izgradnji budućeg „kongresnog centra. Pođimo redom:
Prometna izoliranost. Znamo kako je za svaku vrstu turizma važan dobar pristup turističkom mjestu pa tako i pristup kongresnim gradovima. Nemamo autoput do Dubrovnika, a kako je najbolji i najbrži dolazak u naš Grad zrakoplovnim prijevozom, onda se moramo prisjetiti kakva je situacija sa Zračnom lukom Dubrovnik.
Možemo slobodno reći kako je siguran dolazak u Zračnu luku Dubrovnik negdje od početka travnja do kraja listopada. Znači oko sedam mjeseci. A što je s ostalih pet mjeseci? Zamislimo da imamo „kongresni centar“ i dogovoren skup od 3.000 sudionika od 1.3. do 5.3. neke godine. I na dan dolaska ili odlaska zapuše bura. Kako bismo ih doveli, odnosno odveli do ili iz Dubrovnika? Nemojmo misliti da organizatori kongresa ne znaju za ovu situaciju. Pa koji bi organizator kongresa preporučio „nekome“ održavanje tako velikog skupa u Dubrovniku u to vrijeme, odnosno u zimskim mjesecima? A ako bi se tako nešto i organiziralo te da zapuše bura i onda sudionike skupa prevozimo, recimo iz ili do Splita? Pa to bi bila katastrofa za cijeli kongresni turizam našeg Grada. Nisam pesimist – ali je to tako. Moje je mišljenje da, dok ne dođe autoput do Dubrovnika, nam ne treba graditi „kongresni centar“. Drugim riječima: treba čekati bolje sutra.
A što je sa sezonskim poslovanjem? Ako pretpostavimo kako nam je prometna izoliranost veliki problem, a posebno zimi zbog nesigurnosti dolaska zrakoplova u Zračnu luku Dubrovnik, glavna turistička sezona nam je drugi ograničavajući faktor. Naime, ljetna glavna sezona nam je dobro popunjena pa gdje onda naći smještaj za sudionike nekog skupa od 3.000 sudionika u periodu, recimo, od1.srpnja do 31.rujna.
Kad sve zbrojimo, ostaje nam 5 mjeseci rada budućeg „kongresnog centra“ što zasigurno nije dovoljno za pokriće troškova, kako za tekuće poslovanje, tako i za vraćanje kredita takve ogromne investicije. Možda bi razni koncerti i druge manifestacije ublažili poslovanje tijekom ova tri ljetna mjeseca, ali ni za to nisam baš siguran.
Kongresni hoteli. A što reći za postojeću hotelsku kongresnu ponudu u našem Gradu? Je li to određena konkurencija budućem „kongresnom centru“? Da, i to velika – nevjerojatno velika.
Imamo fantastičnu infrastrukturu za srednje i veće kongrese. Imamo odlične hotele sa četiri ili pet zvjezdica. Imamo ljude koji znaju taj posao. Imamo dugogodišnju tradiciju rada u ovom poslu. I zašto onda „pokraj kruha tražiti pogaču“. A kakva nam je hotelska kongresna ponuda može se vidjeti iz ovog priloga:
Naziv hotela Kategorija Do broja osoba Dvorana
Lakroma Resort 4 900 12
Rixos Libertas 5 900 8
Dubrovnik Palace 5 700 5
Excelsior 5 450 3
Hilton Imperial 5 260 8
Petka 3 250 1
Argentina 5* 200 3
Dubrovnik President 4 200 3
Park 4 200 3
Kompas 3 100 3
Lero 3 120 2
Lapad 4 100 3
Argosi 3* 80 3
Kazbek 5 50 1
Uvala 4 50 2
Croatia - Cavtat 5 850 8
Radison Blu - Orašac 5 850
Pristojna kongresna ponuda, zar ne? Uz ovo treba napomenuti kako će sutrašnji hotelski kompleks u Kuparima sigurno imati isto tako veliku kongresnu dvoranu, pa onda hotel Orlando u Župi dubrovačkoj i Belveder u Dubrovniku. Svi ovi hotelski kongresni kapaciteti (do 1000 sudionika) su ogromna konkurencija budućem „kongresnom centru“. A taj podatak nije zanemarljiv za privatnog ili bilo kojeg drugog investitora.
Treba napraviti dobru promidžbu onoga što imamo i tako se nastaviti promovirati prema kongresnim organizatorima.
Ako bismo ovo sve preveli na hotelsku industriju, onda i tamo imamo velika hotelska poduzeća s nekoliko tisuća kreveta, srednje hotele od 300 do 600 kreveta, a onda i male obiteljske hotele ili pansione. A svi su našli „mjesto pod suncem“ u svom poslovanju. Tako bi trebalo učiniti i za kongresnu ponudu našeg Grada. Naime, ja sam za razvoj kongresnog turizma manje i srednje veličine do 1.000 sudionika i na tom principu graditi dubrovačku kongresnu ponudu.
Vi ste organizator nekog kongresa...
Pretpostavimo sljedeće: vi ste organizator nekog kongresa od 800 sudionika koji bi se trebao održati od 1.6. do 5.6. neke godine i želite sami izvidjeti mogućnost održavanja vašeg kongresa u našem Gradu. Došli ste u Dubrovnik i krenuli u obilazak objekata koji bi mogli organizirati vaš kongres. Na popisu su vam sljedeći objekti: hoteli „Dubrovnik Palace“, „Valmar Lakroma“ i „Rixos Libertas“ te budući „kongresni centar“. To su mjesta gdje bi se po veličini dvorane mogao održati vaš kongres.
Tražite mogućnost za dvije osnovne stvari: prostor za održavanje skupa i mogućnost smještaja vaših sudionika. Pod pretpostavkom da imaju slobodnu dvoranu i mogućnost smještaja vaših sudionika prodajni odjeli hotela Valmar Lakroma i Dubrovnik Palasa odmah će vam potvrditi održavanja vašeg kongresa. Dat će vam cijenu smještaja a dvoranu će vam najvjerojatnije dati bez naknade. Osim toga, osigurat će vam i mnoge druge pogodnosti samo da se taj skup održi u njihovom hotelu.
Zašto tako odmah mogu dati tražene informacije i cijene? Pa zato što im je prema rezervacijama za taj period dvorana slobodna, a hotelski smještaj mogu ponuditi jer u svoj organizaciji imaju nekoliko hotela s nekoliko tisuća kreveta. Kod Rixos Libertasa i „kongresnog centra“ će to ići malo teže. Mogu vam potvrditi dvoranu, ali ne i smještaj. Preporučit će vam neku putničku agenciju, a ta agencija opet mora tražiti smještaj u hotelima koja su u ovom slučaju njima (hotelima) direktna konkurencija. Možda će vam i hotel Rixos Libertas dati dvoranu besplatno, ali „kongresni centar“ svakako neće, već će vam je naplatiti. I to dobro naplatiti.
Pa sad vi odlučite koji bi prostor vi radije uzeli za održavanje vašeg kongresa. I ovakav scenarij bi se događao za sve „srednje“ skupove od 200 do 1.000 osoba. Jedino, ako u hotelskim organizacijama ne bi bilo mjesta, organizatori nekog kongresa odlučili bi se za „kongresni centar“. Drugim riječima, samo „mega (veliki) kongresi“ mogli bi se održavati u „kongresnom centru“. A to je nedovoljno za pokriće troškova održavanja objekta i vraćanje uloženih sredstava.
I još nešto. Da sam ja vlasnih jedne od hotelskih grupacija u Dubrovniku, te da se dogodi da u vrijeme kada ova (moja) hotelska grupacija ima dovoljno mjesta za smještaj jednog kongresa, te da su u to vrijeme kongresne sale slobodne, a takav kongres se održi u „kongresnom centru“, smatrao bih svoju prodaju nesposobnom i tražio bi njenu smjenu. Spustio bih cijene do te mjere da taj organizator prihvati održavanje takvog skupa u mojoj hotelskoj grupaciji. Znam da to nije korektno, ali prazan krevet je najskuplji krevet. A borba u kapitalizmu je „krvava borba“ i, rekli bismo, ne bira sredstva.
Čini mi se, da nam netko i besplatno izgradi kongresni centar bez vraćanja uloženih sredstava, da bi i tada pravila gubitke. Ponavljam: čini mi se!!! Spominju se neki primjeri kao, recimo u Beču. Tamo grade treći kongresni centar. Ali to je centar Europe.
10 ekskluzivnih kongresnih hotela na Jadranu
Stručni slovenski časopis i portal Kongres odabrao je deset najboljih kongresnih hotela od Slovenije do Crne Gore, a svoju selekciju temeljio je na usporedbi različitih kriterija, s naglaskom na procjeni kongresnih kapaciteta. Od deset hotelskih kongresnih dvorana spomenutih na ovom portalu 4 hotela su iz Dubrovnika i naše županije. Jedino me ćudi zašto u ovaj popis nije uvršten hotel „Croatia“ iz Cavtata. Evo tih 10 kongresnih hotela.
1. Hotel Falkensteiner Ladera, Zadar
2. Hotel Lav Meridien, Split
3. Hotel Kempinski portorož, Portorož
4. Hotel Dubrovnik palace, Dubrovnik
5. Hotel Lone, Rovinj
6. Hotel Imperial Hilton, Dubrovnik
7. Hotel Splendid, Budva
8. Hotel Kempinski Adriatic, Savudrija
9. Hotel Excelsior, Dubrovnik
10. Radisson Blu Dubrovnik, Dubrovnik
Sve ovo govori kako je već postojeća hotelsko kongresna infrastruktura u našem Gradu ozbiljna konkurencija nekom budućem „kongresnom centru“ te kako taj centar ima slabe mogućnosti u borbi (konkurenciji) s kongresnim hotelima u našem Gradu u održavanju „manjih“ i „srednjih“ skupova do 1.000 sudionika. Zasigurno je kako bi se takva dvorana mogla koristiti i za druge potrebe kao što su koncerti i sl. ali sve to ne bi osiguralo vraćanje investicije i redovno održavanje objekta. Barem ja tako mislim.