Vjera

Amiši se voze u kočijama, žive u skladu s prirodom, imaju mnogo djece, što im fali?!

O Amišima, protestantskoj zajednici razasutoj u 28 američkih država s oko 250 tisuća članova, poznato je gotovo sve, pa ipak svakotoliko osvanu u nekom novinskom članku ili TV prilogu ili im neki filmaš pokloni filmske minute za opjevati njihov bajkoviti način života koji neprestano intrigira svijet umoran od materijalističke paradigme.

 Amiši se voze u kočijama, žive u skladu s prirodom, imaju mnogo djece, što im fali?!
Njihov stil života izmami godišnje 20 milijuna znatiželjnika da ih posjete pa ih kao u kakvom ZOO vrtu proučavaju bez da s njima i pričaju jer to punopravnim članovima nije dopušteno. Oni razlikuju  njihovu zajednicu i vanjski svijet od kojega su se odijelili nakon što su prvi Amiši još u Švicarskoj podnijeli mučeništvo jer su zastupali tezu da se samo odrasli ljudi trebaju krstiti tek kad se za to sami odluče.

Njihovo krštenje je ujedno opredjeljenje za amiški način života koji odabire oko 90% članova pa ostaju živjeti u nekoj od brojnih zajednica  koje čine tridesetak obitelji s lokalnim crkvenim starješinama. Kao u Ranoj crkvi, oni dijele, ne baš sve ali dosta toga i duhovnog i materijalnog, međusobno se potpomažu i podržavaju a s vanjskim svijetom imaju kontakt tek koliko treba uglavnom za plasman poljoprivrednih proizvoda koji su sve traženiji obzirom da su uzgojeni na organski način.

Žene se vrlo rano, oko 21, godine, imaju više djece a rastave nisu zabilježene. Djeca su im vrlo zdrava i ne poznaju mnoge dječje bolesti i epidemije tipične za 'vanjski' svijet. Čini se da im baš ništa ne nedostaje iako i među njima ima razlika pa neki tako jesu za telefone i struju a neki nisu. I dok se u radu na poljima ipak neki koriste traktorima, očito su vrlo složni oko toga da je jedino ispravno sredstvo za prijevoz kočija s konjima. 

Njihov mir godišnje naruše milijuni posjetitelja koji ih iz prikrajka snimaju ali to bi im mogao biti i kompliment jer su očito sačuvali prirodnost koji ovaj svijet više ne poznaje. Ponekad se dogodi da netko tko nije iz njihove tradicije odluči zatražiti dozvolu da im se pridruži. Uvjet je prihvaćanje njihovih običaja i krštenje. Mnogi će ipak ostati na dubokom poštovanju i divljenju, no ponešto se iz njihova načina života zasigurno može prihvatiti bez obzira na društvenu i crkvenu tradiciju kao npr. vrijednosti obiteljskog života, odnos prema hrani i prirodi i dakako Bogoštovlje, jer kako je netko primijetio: oni su zapravo stalno u 'crkvi'.

Voze se u kočijama, žive u skladu s prirodom, imaju mnogo djece, stalno su u crkvi, što im fali?! /Prati VJERU na FB!

  • Autor: Gospari.hr
  • Foto: Ilustracija
  • Objavljen: 02.03.2014 01:01
  • Posljednja izmjena: 02.03.2014 00:58

Nema komentara

Komentiraj članak

Potrebna je prijava kako biste komentirali.