Mediji su vrlo skromno osudili bjesomučni napad Zorana Milanovića, što puno govori o medijima, osudili su to čak žešće nego mediji neki članovi SDP-a, poput Baldasara i Davorka Vidovića, jedan je aktualni gradonačelnik Splita, drugi je bivši gradonačelnik Siska.
S obzirom na stanje straha i jednoumlja u SDP-u vrlo je izvjesno da su obojica bivši SDP-ovci, odnosno da će to postati vrlo brzo, iako je u ovom trenutku Baldasar politički jači od Milanovića, Baldasar je na čelu drugog grada po veličini u Hrvatskoj, Milanović više nije ništa, pa ni neprikosnoveni gazda u partiji, ipak je teško vjerovati da bi Baldasar mogao ozbiljnije uzdrmati poziciju trenutačnog partijskog vožda.
Posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj živjelo se doslovce u atmosferi građanskog rata, protivnike se vrijeđalo, etiketiralo, Hrvatsku nastalu na tekovinama devedesetih proglašavalo se nacističkim tvorevinom, branitelji i invalidi umirali su na ulicama – doslovno.
Sjetimo se Nevenke Nene Topalušić, koja je dobila i svoj mali, ali beskrajno značajan, trg u Zagrebu.
Moralni slom, financijski procvat, doživjeli su režimski mediji, dakle, portali i tiskovine izravno financirani iz državnog proračuna.
S obzirom na simbiozu režima u odlasku i medija te grotesknih, profiterskih, tzv. nevladinih udruga biti će teško demontirati mašineriju mržnje skovanu na interesu koja je nastala u kovačnici Zorana Milanovića te nešto ranije poraženog Ive Josipovića. Ako je 'UDB-a naša sudba', je li Milanović napokon naša prošlost ili je kao UDB-a vječan?
Kako je netko poručio svojedobno: 'Ni jedna nije gorjela do zore...'.