Otvorimo se Bogu, kako bi to naše kronološko vrijeme postalo vrijeme milosti, a mi otkrili što to Bog želi s nama. Trebali bi „zašutjeti“ kako bi nama Bog mogao progovoriti – kazao je, uz ostalo, za Glas Grada biskup Uzinić
Današnji čovjek rijetko se nalazi u tišini, okružuje ga prevelika buka. Čini se da nije u mogućnosti čuti što to njemu Gospodin poručuje, što je za njega isplanirao?!Jedan od problema suvremenog čovjeka je upravo to što ne zna šutjeti. A kada se ne zna šutjeti teško se može čuti ono što Bog progovara. Marija je žena šutnje! Žena koja često u srcu promišlja o onome što je Bog rekao i što je učinio u njenom životu i na taj način otkriva Božje planove za sebe. Vjerujem da se i samo utjelovljenje nije dogodilo na neki spektakularan izvanjski način, već se to dogodilo u nutrini Marijine duše i ona je tu čula Božji zov i odgovorila mu sa svojim Fiat - Neka mi bude. Taj trenutak navještenja je pretvaranje kronosa - kronološkog vremena u kairos - vrijeme milosti. Poziv je to svima nama da se otvorimo Bogu, kako bi to naše kronološko vrijeme postalo vrijeme milosti, a mi otkrili što to Bog želi s nama. Trebali bi „zašutjeti“ kako bi nama Bog mogao progovoriti.
Nakon tišine i iskustva susreta s Bogom, Marija odlazi Elizabeti. Odlazi joj pomoći, ne gledajući na svoju situaciju. Treba li nam to biti poticaj u ovoj Godini Caritasa koju ste proglasili u našoj biskupiji?Ovo otajstvo jest uvijek poticaj da krenemo u susret bližnjima, onima koji su u potrebi. Često se vjernicima predbacivalo da bježe od stvarnosti. Promatrajući Mariju u otajstvu pohoda svojoj rođakinji Elizabeti, vidimo da to nije točno. Onaj tko je otvoren Bogu, koji je dozvolio Bogu da se u njemu nastani, sposoban je primijetiti drugoga u njegovoj potrebi. Marija nam je poticaj da i mi tako činimo. Potrebna nam je ona njezina otvorenost Bogu iz koje proizlazi pravi pogled prema bližnjima. Bez Boga ćemo primijetiti mnoge stvari, ali nećemo primijetiti ono bitno.
Zanimljivo je promatrati i mjesto koje Bog izabire da bi se rodio!Bog ne želi da ga se bojimo i zato je se odlučio roditi u liku malog djeteta. Izabrao je poniznu i skromnu obitelj da se u njoj utjelovi. Za mjesto utjelovljenja odabrao je štalu i jaslice. Zapravo, nisu to bile jaslice. To su bile jasle s tvrdom slamom, štala sa svim onim što se i danas podrazumijeva pod štalom, a to je smrad, izmet... Eto to mjesto Bog izabire za svoje rođenje. To mjesto može biti slika naše nutrine, naše grešnosti. Moramo ga pokušati očistiti kako bi dopustili Bog da i tu bude rođen. Treba mu otvoriti vrata svoga srca.
Dio ovih razmišljanja o otajstvu Isusova rođenja jest i otajstvo prikazanja. Ono se događa, kaže Sveto Pismo „po rukama starca Šimuna“. U Božiću gledamo Isusa kao dijete, a u otajstvu prikazanja Bogu evanđelje nam, uz navještaj muke i smrti, ali i ponudu spasenja svim
Koristim ovu prigodu da svim Vašim čitateljima Glasa Grada zaželim sretan Božić i novu 2012. godinu, izdvajajući iz svoje božićne poruke temeljnu misao koje bismo trebali biti svjesni ne samo ovog Božića, nego i svakog dana godine koja je pred nama i cijelog svog života, a ona glasi: Čovječe, Bog te ljubi! Bog te ljubi tako i toliko da je zbog tebe sam odlučio postati čovjekom! Neka vam je zato sretno i blagoslovljeno!
ljudima, stavlja pred oči i dvoje starca, Šimuna i Anu. Evanđelje poštuje njihovu dob, pohvaljuje njihovu mudrost i pobožnost. A kako se mi odnosimo prema starijima?! I kako mi doživljavamo svoje djedove i bake?! Nažalost u svojim obiteljima ih često stavljamo na rub, smještamo u starački dom, ne dajemo im dovoljno prostora u našem svijetu. I to je loše. Trebamo prepoznati vrijednost i važnost naših djedova i baka, njihove mudrosti i životnog iskustva. Svojim molitvama i dobrim savjetima oni mogu biti potpora i našim obiteljima, kao što su Šimun i Ana bili potpora Svetoj obitelji.
I mi često na našem životnom putu izgubimo Boga. Ipak, nudi nam se rješenje, potražiti ga u crkvi pred Svetohraništem, na misi. Tražimo savjete i rješenja svugdje, gotovo nikako pred Svetohraništem gdje prebiva Živi Bog čiji blagdan rođenja slavimo. Rijetko tražimo savjet i od svećenika. Kršćanima se sve to nudi besplatno, a mi….?!Čovjek se izgubi kad izgubi Boga! Nije tragično izgubiti Boga ako to kao u slučaju Marije i Josipa postane poticaj da ga se traži. Problem je ako ga se ne traži i ne želi tražiti. Katolicima se besplatno nudi mogućnost da ga se pronađe! Ta mogućnost nam se, osobito u ovim predbožićnim danima, nudi u sakramentu pokore. Nudi nam se i u svetim misama. I nije bitno je li ta misa u našem selu, u našoj kapeli, našoj župnoj crkvi ili negdje drugdje. Bitno je da se Bog tamo nalazi i da ga se tamo traži! Ako ga potražimo sigurno ćemo ga naći i s njim se susresti. I moći ćemo ga tad ponijeti i tamo gdje živimo, radimo. Moći ćemo ga donijeti, kao Marija i Josip, donijeti i u svoj dom dozvoliti mu da i tamo ostati. Bitno je ovoga Božića, ali i svakog dana postati svjesni ove činjenice da se Bog može naći i da on želi da ga pronađemo. Zato je i postao Božić da bi ga mogli naći i s njim ostati zauvijek.
Marija Đurović/Glas Grada