Kako vjerujemo većina hrvatskih građana zna Zvonko Bušić pola svog burnog života, satkanog od ideala hrvatskog borca za slobodu, proveo je u američkom zatvoru, niti jednog trenutka nije izgubio vjeru da će Hrvatska jednog dana postati slobodna i demokratska država, onakva kakvom ju je Bušić vidio davnih sedamdesetih kada se na tragičan način odlučio upozoriti svjetsku javnost na teror koji u Jugoslaviji provodio tadašnji komunistički režim.
Zvonko Bušić-Taik dočekao je samostalnost Hrvatske, međutim, to ni izbliza nije bila Hrvatska o kakvoj je sanjao dok je idealistički maštao o zemlji blagostanja i jednakih šansi za sve njene stanovnike, današnja Hrvatska dobrim dijelom podsjeća na Hrvatsku iz nekih komunističkih vremena, iz vremena kada je Bušić, posve opravdano smatrao da tu Hrvatsku, odnosno, Jugoslaviju i komunističku Hrvatsku unutar komunističke Jugoslavije, treba rušiti s obzirom na teroristički režim koji je tih olovnih vremena vladao 'ovim prostorima', a čije ostatke, i sljedbenike, nažalost, i danas osjetimo. Nezadovoljan Hrvatskom koja je bila sve samo ne ono o čemu je maštao Zvonko Bušić digao je ruku na sebe u navodno demokratskoj zemlji.
– Znaš, ponekad je našu Hrvatsku zaista teško voljeti – rekao je prije 15-tak godina legendarni Vlado Gotovac, mi bismo dodali, ponekad u Hrvatskoj, ovakvoj Hrvatskoj, nije lako živjeti. Inače, Zvonko Bušić bio je veliki prijatelj hrvatskih branitelja, pa tako i Marka Perkovića Thompsona, danas ponovno jednog od napadanijih Hrvata, koga su jugo-nacionalistički mediji uzeli na zub jer pružio ruku svom prijatelju šibenskom biskupu, Anti Ivasu, no, to je neka druga, tipično hrvatska priča.
Vratimo se Bušiću, naime, Julie Bušić, supruga Zvonka Bušića, otkrila je spomen ploču zajedno s hrvatskim košarkaškim reprezentativcem Stojkom Vrankovićem i načelnikom općine Posedarje Ivicom Zurkom, a na skupu je posebno emotivno govorila sestra Zvonka Bušića, Zdravka Bušić, bivša saborska zastupnica HDZ-a, bio je tu i član Predsjedništva najjače hrvatske stranke, bivši saborski zastupnik Milan Kovač, kao i Vice Vukojević, koji je svojedobno bio proganjan od strane hrvatskih medijskih fašista i isto tako fašistoidnih političara koji su ga optuživali za silovanje, iako je, naravno, nedužan. - Zvonko je bio odlučan i hrabar u trenutcima kada se činilo da nema nade. U ono vrijeme 1976. godine boriti se za Hrvatsku je bila velika hrabrost i to je učinio iako je znao koju će to žrtvu donijeti njemu i njegovima – rekla je Zdravka Bušić u Posedarju. Na skupu su poslane poruke koje jasno govore što većina Hrvata doista misli o Zvonku Bušiću. - Nije bio terorist nego da je njegova akcija bila motivirana domoljubljem, naglašeno je da je imenovanje ulice Zvonka Bušića Taika na Dan hrvatskih mučenika jasan stav o Zvonku Bušiću, borcu za slobodu.
- Zvonko je zaslužio ulicu u Hrvatskoj i u Posedarju jer je Hrvatskoj dao sve što je imao. Bio je veliki idealist i proveo je pola života u zatvoru u ime hrvatske slobode. Do kraja je bio dosljedan i ne smijemo nikad zaboraviti ljude koji su se žrtvovali za svoje ideale i za svoju domovinu. Neki će u Hrvatskoj imati mišljenje da nije zaslužio ulicu, ali živimo u demokraciji i ljudi u Posedarju su odlučili da ju je Zvonko zaslužio. Nitko ne može poreći da nije bio hrvatski domoljub i da nije bio borac za slobodu – rekla je Julie Bušić, koja je čitavog svog života bila uz svog Zvonka, sve do tužnog kraja.
- Zvonkov život je bio poticaj hrvatskim braniteljima i zato vjerujem da će u svim općinama uskoro ulice imati ime Zvonka Bušića Taika – poručio je sa skupa u Posedarju HDZ-ovac Milan Kovač. /Ivana/