Čitajući komentare, pa čak i ozbiljnih nogometnih analitičara, posljednjih 24 sata, a poslije pobjede protiv Kameruna, teško se oteti dojmu da zapravo nije pitanje hoćemo li pobijediti Meksiko, nego s koliko će to razlike biti? Svojstvena je ovakva vrsta euforije Hrvatima, ali i Meksikancima. Naime, meksički mediji nakon 0-0 s Brazilom potpuno su zaboravili da 'posao' moraju dovršiti do kraja, većinom su Meksikanci prekrižili Hrvatsku, a onda su Vatreni razbili Kamerun u utakmici u kojoj nam je konačno sve, od prve do posljednje sekunde, išlo na ruku, uključujući i destruktivnog protivnika koji bi izgubio i od puno slabije reprezentacije nego što je to te tropske večeri i Manausu bila Hrvatska.
U prvim utakmicama Svjetskog prvenstva svjedočimo fantastičnom nogometu, prosjek golova po utakmici je tri, što je impresivno, pogotovo danas kada mnogi treneri svoju taktiku baziraju na obrani, najbolji strijelci su već poslovično – Nijemci, odnosno, jedan Nijemac, Thomas Muller, suigrač Marija Mandžukića iz Bayerna, Muller je u jednoj utakmici zabio tri gola, sva tri dao je Ronaldovom Portugalu, Robben je na drugom mjestu, također s tri gola, Mandžukić je treći, pao je tek Kamerun, pred vratima je Meksiko, no, novinari pokušavaju 'Mandžu' isprovocirati pitanjima o zlatnoj kopački koja se dodjeljuje najboljem strijelcu Svjetskog prvenstva, podsjetimo, svojedobno je zlatnu kopačku osvojio Davor Šuker, bilo je to 1998., Hrvatska je bila treća, Šuker je zabio šest golova, kao i onda, tako i danas, Šukiju je Severina pjevala ispod prozora. Postavlja se pitanje je li Hrvatska već pobijedila Meksiko a da smo to mi nekako propustili? Zlatnu kopačku redovito osvajaju igrači čije reprezentacije dolaze do kraha, dakle, do polufinala. Kad je Hrvatska izbacila Meksiko, Nizozemsku, Argentinu...?
Naravno, svaka pobjeda na Svjetskom prvenstvu je važna, o čemu svjedoči činjenica da Vatreni nisu pobijedili, do utakmice s Kamerunom, 12 godina na SP-u, međutim, Hrvatska je, individualni govoreći, jača reprezentacija od Meksika, umjesto da na tome baziramo svoj optimizam uoči ključne utakmice mi se drogiramo pobjedom protiv Kameruna. Pobjeda nam je trebala, dobra igra također, međutim, zar nije napokon vrijeme za sreću? Sreću treba zaslužiti, često je ne nalazimo u euforiji. Bilo bi zaista tužno kada bi jedna ovakva generacija Vatrenih napustila Svjetsko prvenstvo već nakon tri utakmice. Prilika je ovo generacije, posljednja prilika.
Kako naslov članka ne bi bio potpuno bezveze, kao da se Tomislav Židak javio iz Brazila, recimo kako je zaista Hrvatska već pobijedila Meksiko, davne 1992. u prijateljskoj utakmici 3-0, nažalost, kasnije su naši oba susreta izgubili, 1999., bila je to prijateljska utakmica, i bilo je 2-1 za Meksiko, poraženi smo i 2002. na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji, bilo je 1-0 za Meksikance. Porazili su Vatreni i Nizozemsku, 1998. na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 2-1, u borbi za 3. mjesto, dok su Argentinu naši igrači svladali 2006. godine u prijateljskoj utakmici, bilo je 3-2 za Vatrene... A sad ponovno Meksiko... Nema Šukera, no, tu je Mario Mandžukić. /Miroslav S./