Gotovini 24, Markaču 18 godina zatvora

ZAGREB, 15. travnja 2011.  -Haaški sud donio je sramotnu presudu osudivši hrvatske generale Antu Gotovinu na 24 godine zatvora, Mladena Markača na 18 godina zatvora, dok je Ivan Čermak oslobođen po svim točkama optužnice. Gotovina je osuđen kao sudionik, a Markač po zapovjednoj odgovornosti u konstrukciji haaškog suda 'udruženi zločinački pothvat' (UZP), čime je očito kriminalizirana i oslobodilačka operacija 'Oluja'. Presuda je više nego sramotna, kao i drakonske kazne, ali valja podsjetiti kako se ipak radi o prvostupanjskoj kazni na koju postoji pravo žalbe!

- Sad slijedi žalbena procedura, i kada se zbroje svi rokovi dođe se do brojke od 5 i pol mjeseci -rekao je Gotovininin odvjetnik Goran Mikuličić za HTV.

HAAG

PRESUDE

Ante Gotovina - Kriv kao sudionik UZP - 24 godine zatvora

Točke optužnice
- progon kao zločin protiv čovječnosti
- deportacija
- pljačka javne i privatne imovine
- bezobzirno razaranje
- ubojstvo zločin protiv čovječnosti
- ubojstvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja
- nečovječna djela
- okrutno postupanje kao kršenje zakona i običaja ratovanja
............
Otežavajuće okolnosti - ranjivost žrtava, opsežnost zločina..........
Olakšavajuće okolnosti - ponašanje u pritvoru i sudnici

Ivan Markač

Oslobođen po svim točkama optužnice

Mladen Čermak kriv kao sudionik UZP - 18 godina zatvora

Točke optužnice
-progon kao zločin protiv čovječnosti
-razaranje kao kršenje zakona i običaja ratovanja
-ubojstvo kao zločin protiv čovječnosti
-ubojstvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja
-nečovječna djela
-okrutno postupanje
.............

Gotovina i Markač znali, Čermak nije bio dio UZP-a

Prema zasada pročitanom sažetku zaključka sudkog vijeća general Gotovina znao je i odgovoran je za zločine koji mu se stavljaju na teret. U tijeku je čitanje zaključka za generala Čermaka i Markača.

- Vijeće je zaključilo da Čermak nije bio dio udruženog zločinačkog pothvata i nije odgovoran po nijednom drugom vidu optužnice- rekao je Orie.

- Vijeće je zaključilo da je general Markač sudjelovao na Brijunskom sastanku i planirao Oluju..... Granatiranje Gračaca samo po sebi predstavlja sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu - kaže Orie

- Markač je među svojim potčinjenima stvorio atmosferu nekažnjivosti i tako pomagao zločine među srpskim stanovništvom - stoji u zaključku sudskog vijeća.

Benkovac, Gračac i Knin - u Oluji napadnuti civili

Vijeće zaključuje kako su hrvatske vojne snage počinile zločine ubojstva, pljačke i razaranja.... kako stoji u optužnici - kaže Orie

Vijeće je zaključilo  kako je granatiranje Benkovca, Gračaca i Knina 4. i 5. koloovoza 95' predstavlja napad na gradove i nezakonit napad na civile - kaže Orie te dodaje kako je granatiranje ovih gradva bilo namjenjeno zastrašivanju i ciljanom iseljavanju civilnog stanovništva
Ključno pitanje je bilo Kranjski Srbi bili meta zločina i trebaju li generali biti odgovorni za njih? - rekao je Orie

Generale se tereti.....

Počelo je čitanje sažetka presude u sudnici u Haagu gdje već presudu čekaju hrvatski generali. Ispred haaškog suda pojačano je osiguranje.

Glavni sudac Alphonse Orie naglasio je na početku da se postupak odnosi na razdoblje od srpnja do rujna 1995. za zločine među kojima se ubojstava, nehumana djela,  zatočenje...

'Generale se tereti za udruženi zločinački pothvat koji je uključivao progon, prisilno premještanje, pljačke i razaranje. Alternativno, to su bila prirodna djela ovog pothvata', kazao je Orie.



ZAGREB

U Zagrebu su se na glavnom zagrebačkom trgu ispred video zida okupilo više od 2500 ljudi koji čekaju presudu generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču. Pozornica je ograđena i na njoj su transparenti  'Hrvatski ponos: Gotovina, Norac, Glavaš, Praljak, Merčep, Kordić' i 'Hrvatski izdajnici: Mesić, Sanader, Josipović, Kosor, Šeks''

 Okupljenima se obratio i organizator skupa Zvonimir Trusić

- Hrvatska nakon današnjeg skupa neće biti ista - rekao je Trusić te dodao kako će 'doći dan kada će svi koji sude hrvatskim braniteljima se naći u zatvoru'. Pred okupljene je izašao i pjevač Dražen Popijač koji je otpjevao 'Bando lopovska' i 'Ne dam se'.

Naša terenska izvjestiteljica među okupljenima je prepoznala i Smiljana Reljića, ratnog ravnatelja SZUP-a.

Kako nam javljaju sa terena, trojica branitelja su u iščekivanju presude održali čak i misu, a Božidar Alić održao je i poprilično emotivni govor o 'antikristima s Pantovčaka'.

Dok je u tijeku bio prijenos presude, organizator skupa Zvonimir Trusić pokušao ga je prekinuti, na što je uslijedila salva nezadovoljstva od strane okupljenih branitelja i građana.

Povijesna presuda

Haaški sud objavio je danas presudu u predmetu protiv trojice hrvatskih generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača, optuženih za sudjelovanje u ''udruženom zločinačkom pothvatu, čiji je cilj bio tijekom i nakon Oluje prisilno i trajno ukloniti srpsko stanovništvo s okupiranih područja u Hrvatskoj''.

U sudskom vijeću koje je vodilo suđenje i koje će izreći presudu su nizozemski sudac Alphons Orie, Latvijac Uldis Kinis i Elisabeth Gwaunza iz Zimbabvea.

Tužitelji traže 67 godina zatvora

Tužitelji su u završnim riječima u kolovozu prošle godine tražili da se trojicu generala proglasi krivima i generala Gotovinu osudi na 27, generala Markača na 23 i generala Čermaka na 17 godina, a branitelji su u završnim riječima pozvali sudsko vijeće da njihove branjenike oslobodi svake krivnje.

Suđenje je počelo 11. ožujka 2008. a posljednji svjedok izveden je 11. lipnja prošle godine. Na suđenje su potrošena ukupno 303 radna dana u kojima je tužiteljstvo izvelo 81 svjedoka, a obrane trojice generala ukupno 57 svjedoka (25 za Gotovinu, 19 za Čermaka i 13 za Markača). Sudsko je vijeće pozvalo sedam svojih svjedoka. Gotovina je u pritvoru od prosinca 2005. kada je uhićen na teritoriju Španjolske, a Čermak i Markač dobrovoljno su se predali Haškom sudu u ožujku 2004.

Kroz hašku sudnicu prošao je niz svjedoka od žrtava, preko političara do pripadnika hrvatskih snaga i međunarodnih predstavnika. Tako su se za tužitelje izredali i svjedoci poput bivšeg američkog veleposlanika u Hrvaskoj Petera Galbraitha, posebne izvjestiteljice za ljudska prava Elisabeth Rehn do tadašnjeg županijskog državnog odvjetnika u Zadru Željka Žganjera te Mate Laušića i Žarka Puhovskog.

Za obranu je svjedočio niz hrvatskih političara i dužnosnika među kojima su i Mate Granić, Miomir Žužul, Vesna-Škare Ožbolt, Zdravko Židovec, Snježana Bagić, Gordan Radin, Borislav Škegro, Mladen Vedriš, Nadan Vidošević i Mladen Bajić, a obrana je izvela i izaslanika glavnog tajnika UN-a za područje bivše Jugoslavije Yasushija Akashija.

Teorije zavjere, ne dokazi

Branitelj generala Gotovine Luka Mišetić poručio je da su tužitelji umjesto dokaza na suđenju ponudili razne teorije zavjere od udruženog zločinačkog pothvata do progona lokalnog srpskog stanovništva neselektivnim granatiranjem a da je istina na strani njegova branjenika. Obrana generala Gotovine poručila je da bi se, kad bi tvrdnje tužiteljstva bile točne radilo o zavjeri stoljeća, "djelu đavolskog genija", zločinačkoj politici koja se prožimala s politikom hrvatske države a koja za sobom nije ostavila ni traga.

"11 godina nakon Oluje tužitelji su vidjeli etničko čišćenje neselektivnim granatiranjem koje nitko drugi nije", rekao je Mišetić dodajući da su po tužiteljima Hrvati to učinili na način da to nitko nije vidio. Nijedan srpski civil nije rekao ni medijima, ni humanitarnim organizacijama da je pobjegao zbog granatiranja, kazao je Mišetić upućujući sudsko vijeće na slučaj Sarajeva u kojem su civili svoj odlazak vezivali uz granatiranje grada.

Vođa hrvatskih Srba Mile Martić je pak kao razlog za evakuaciju srpskog stanovništva naveo prijetnju od okruženja ali ne i granatiranje, a general Mile Mrkšić je pak objasnio evakuaciju potrebom da se civili ne nađu u okruženju. Ni on nije primijetio etničko čišćenje, kazao je Mišetić.

Nema spomena etničkog čišćenja

General Mrkšić je pak posvjedočio da je mislio da su topnički napadi laserski vođeni, a pripadnici UN-a također nisu u svojim istragama utvrdili da je granatiranjem etnički očišćeno područje oslobođeno Olujom, kao ni tadašnji američki veleposlanik Peter Galbraith.

Glavni tajnik UN-a pak u svom izvješću Vijeću sigurnosti koncem kolovoza 1995. nije spominjao etničko čišćenje granatiranjem.

Čermak bio zadužen za normalizaciju stanja

Branitelj generala Čermaka Steven Kay u svom je dokaznom postupku izvodio dokaze koji pokazuju da je Čermakov jedini posao bila je normalizacija stanja u Kninu i da bivši zapovjednik Zbornog mjesta Knin nije imao ovlasti svemoćnog vojnog upravitelja koje mu pripisuje haaško tužiteljstvo.

Čermak je imenovan kako bi osigurao normalizaciju života u Kninu i kako bi pomogao međunarodnim predstavnicima u tom gradu, rekao je Kay u završnim riječima poručivši da su dokazi pokazali da je to bio kratkoročni posao koji se nije obavljao unutar postojeće vojne hijerarhije i da Čermak nije bio odgovoran za vojsku i policiju.

Tvrdnje tužitelja da je dopuštao atmosferu nekažnjivosti i da je dopustio da se zločini dogode povlače i pitanje što je Čermak zapravo tada radio, kazao je Kay odgovarajući odmah da je Čermak i javno i privatno osuđivao zločine.

"Je li to ponašanje pripadnika udruženog zločinačkog pothvata?", pitao je Kay.

"On je osoba koja je bila u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu i nije učinila ništa loše", rekao je Kay koji je optužio svjedoke tužiteljstva da su modificirali opis Čermakove uloge tijekom Oluje.

''Čermak je došao u Knin s jasnom misijom koju je pokušao obaviti bez ikakve namjere da počini neko kazneno djelo. Njegova uloga nije bila dobro definirana ali je on učinio najbolje što je mogao, rekao je Kay pozivajući vijeće da ga oslobodi krivnje.

Markač nije imao propusta

Obrana generala Mladena Markača tijekom suđenja je izvodila dokaze kojima je dokazivala da jedinice specijalne policije nisu sudjelovale u zločinima te da Markač nije počinio nikakve propuste i da je na svim sastancima isticao potrebu poštivanja međunarodnog ratnog prava, osobito u odnosu na srpske civile koje su specijalci zaticali u selima i zaseocima na oslobođenome području.

"Tužitelj nije uspio dokazati vezu između počinjenih djela i propusta zapovjednika", rekao je njegov branitelj Tomislav Kuzmanović.

Tužitelji tvrde da je sudjelovao u prikrivanju zločina u Gruborima, a dokazi pokazuju da su do Markača samo dolazila izvješća o vođenju oružanih borbi u Gruborima, rekao je Kuzmanović.

Markač nije propustio poduzeti potrebne mjere za progon počinitelja u Gruborima jer su dokazi pokazali da su takvi koraci bili u nadležnosti kriminalističke a ne specijalne policije, poručila je njegova obrana sumirajući dokaze koje je izvela tijekom suđenja.

Obrana je u završnim je riječima poručila da su tužitelji u završnom podnesku bez navođenja ikakvih dokaza po prvi puta sugerirali da je Markač naredio progon, a u Gruborima ubojstvo, da je znao da njegove snage čine zločine nad srpskim stanovništvom, kao i da je bio prisutan dok su zločini počinjeni, a da za to nisu tijekom suđenja izveli nikakve dokaze.

'Naprosto osudi sve'

Koncept proširenog udruženog zločinačkog pothvata(za koje se sudi generalima) omogućava da se optužena osoba proglasi krivom za zločine koje je počinila druga osoba ukoliko su počinjene u okviru zajedničkog plana čak i u odsutnosti dokaza da je optužena osoba namjeravala te zločine počiniti, ali je mogla pretpostaviti da će se oni dogoditi. Taj se koncept pojavio prvi puta u presudi Žalbenoga vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u predmetu "Tadić" 1999., nakon što prvostupanjsko vijeće nije bosanskog Srbina Duška Tadića proglasilo krivim za ubojstva muslimanskih civila pokraj Prijedora koje su počinile srpske paravojne snage. Žalbeno vijeće ICTY-ija 2003. odlučilo je da je UZP utemeljen u međunarodnom običajnom pravu i da je obuhvaćen statutom iako ga Statut ICTY-ja ne spominje izravno.

Stručnjaci kritiziraju koncept zbog dva osnovna razloga - prvi da krši pravna načela jer proglašava optuženog krivim za djelo koje nije sam počinio i nije namjeravao počiniti a drugi je razlog da se ne temelji na međunarodnom običajnom pravu. Kritike su proširene na to da Haaški sud takve osobe tretira ne kao suučesnike nego glavne počinitelje zločina. Njegovi pak pobornici tvrde da koncept omogućava progon arhitekata teških zločina koji bi inače umaknuli odgovornosti.

"Doktrina UZP-a u cijelosti je nepotrebni čak i opasni pokušaj da se opiše oblik odgovornosti koji nije predviđen statutima današnjih međunarodnih sudova a posebno ne statutima ICTY i ICTR iako su ga uvela i primijenila Žalbena vijeća oba suda. Ta tvorevina još uvijek ima potencijal kršenja dijela temeljnih prava da ne budete proglašeni krivim za djela koja nisu predviđena zakonom (nullun crimen, nulla poena, sine lege) Taj potencijalni rizik nažalost je ostvaren prvi puta pred sudom za Sierra Leone", kaže u svojoj analizi objavljenoj na blogu Suda za Kambodžu jedan od uglednih bivših sudaca Haaškoga suda Nijemac Wolfgang Schomburg koji nije jedini sudac ICTY-ija koji se u međuvremenu distancirao od tog koncepta.

Kritičari koncepta UZP-a (na engleskom Joint ciriminal enterperise-JCE) narugali su mu se tvrdeći da kratica JCE znači "just convict everyone" - u prijevodu - naprosto osudi sve.

Optužnica obilježila povijest Hrvatske

Haaška optužnica i suđenje trojici hrvatskih generala te potraga za generalom Antom Gotovinom, uvelike su obilježili domaću političku scenu proteklih desetak godina, međunarodni položaj Hrvatske te njezin put prema euroatlantskim integracijama, a istodobno je suradnja s Haaškim sudom u tom razdoblju prošla brojne uspone i padove, a gotovo da nema institucije u hrvatskom društvu koja se nije našla pozvana komentirati slučaj Gotovine.

Zapečaćena optužnica s uhidbenim nalogom protiv Gotovine u Hrvatsku je stigla u lipnju 2001., zajedno s optužnicom protiv generala Rahima Ademija za zločine u akciji "Medački džep". Bio je to, kako su ocijenili domaći i strani mediji, najozbiljniji test suradnje s Haaškim sudom tadašnje koalicijske vlade Ivice Račana, ali ispostavilo se i iduće vlade Ive Sanadera.

Javnost je za optužnicu doznala u srpnju kad se otkrilo i da je Račan uložio pismeni prigovor tadašnjoj glavnoj haaškoj tužiteljici Carli del Ponte u kojemu je pojedine dijelove optužnice ocijenio dvojbenim i neprihvatljivim. No Račanova vlada je odlučila postupiti po zahtjevima Haaškog suda, što je izazvalo trzavice u koaliciji i gotovo pad vlade.

Godinu dana prije koalicijska vlast donijela je Deklaraciju o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom u Den Haagu kojom mu je priznala nadležnost nad akcijama "Bljesak" i "Oluja", što je bilo u suprotnosti s rezolucijom iz 1999. kojom je prijašnja HDZ-ova vlast osporila tu nadležnost suda u Den Haagu, osnovana rezolucijom Ujedinjenih naroda u svibnju 1993. Ustavni zakon o suradnji s tim sudom, koji podrazumijeva ustupanje kaznenog postupka, pravnu pomoć hrvatskih sudova i drugih državnih tijela te predaju okrivljenika tom sudu, Hrvatska je donijela 1996.

Bivši pripadnik francuske Legije stranaca Gotovina optužnicu je dočekao u mirovini jer ga je u rujnu 2000. tadašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić umirovio zajedno s Ivanom Čermakom i još deset generala zbog njihova pisma javnosti u kojem su pozvali vlast i medije da prestanu kriminalizirati Domovinski rat i branitelje.

Ubrzo se iz Chicaga javio odvjetnik Luka Mišetić i, predstavljajući se kao Gotovinin pravni zastupnik, odbacio je sve haaške optužbe. Za njegovim se branjenikom potom raspisuje najprije domaća, a ubrzo i međunarodna tjeralica. Kasnije je MUP raspisao i novčanu nagradu.

Uslijedila je potraga za Gotovinom koji je idućih godina "viđen" na Jadranu, u Italiji, Francuskoj, a haaško tužiteljstvo čak je sumnjalo da se skriva u samostanu hercegovačkih franjevaca. Dugo je Carla del Ponte tvrdila da se Gotovina skriva u Hrvatskoj, što su hrvatske vlasti uporno nijekale.

I dok su hrvatske vlasti tragale za Gotovinom, u Hrvatsku je u rujnu 2002. iz Haaga stigla optužnica protiv bivšeg načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske Janka Bobetka zbog zločina u Medačkom džepu. Vezano uz tu optužnicu vlada je zatražila mišljenje Ustavnog suda koji je utvrdio da su oslobodilačke akcije hrvatske vojske u Domovinskom ratu bile u skladu s Ustavom, ali da nije nadležan utvrđivati događaje, radnje i postupanja u pojedinim oslobodilačkim akcijama.

Gotovinini branitelji u to su vrijeme vodili pravnu bitku za priznanje svog statusa i dobivanje dokumentacije koju je Račanova vlada poslala Haagu. Zbog toga je 2003. u Hrvatskom saboru zatražena interpelacija o radu vlade, tražeći da se vlada obveže na dostavu dokumenata, zbog čega se na zagrebačkom Općinskom sudu vodio spor. Vlada je to odbijala s obrazloženjem da se odvjetnici pred Haaškim sudom nisu legitimirali kao stranka u postupku i zbog toga što Gotovina nije zaprimio optužnicu. Sabor je na kraju prihvatio zaključak kojim se vlada obvezuje svim hrvatskim braniteljima osumnjičenima ili optuženima u Haagu osigurati svu pravnu pomoć i dokumentaciju nužnu za obranu. U Gotovininu slučaju to se dogodilo početkom 2004., nakon dolaska na vlast HDZ-a predvođena Sanaderom. Njegova vlada odlučila je poštivati odluku općinskog suda koji je presudio u korist Gotovinina tima.

U lipnju 2003. suvlasnik i novinar tjednika "Nacional" Ivo Pukanić, poslije ubijen u atentatu u Zagrebu, objavio je razgovor s odbjeglim Gotovinom koji je rekao da priznaje Haaški sud i da je spreman razgovarati s haaškim istražiteljima pod određenim uvjetima.

Tadašnja vlast optuživala je bivšu HDZ-ovu da je otežala Gotovinin položaj jer mu 1998. nije omogućila razgovor s haaškim istražiteljima kao što je to bio slučaj s generalom Petrom Stipetićem.

Sredinom lipnja 2003. i predsjednik Stjepan Mesić je od glavne haaške tužiteljice tražio da razmotri mogućnost izmjene ili povlačenja optužnice protiv Gotovine. Carla del Ponte to je odbacila, istaknuvši kako je jedino rješenje da se Gotovina dragovoljno preda ili uhiti.

Optužnice protiv Čermaka i Markača 2004. godine

Optužnice protiv generala Ivana Čermaka i Mladena Markača stigle su u ožujku 2004. Oni su se odmah dobrovoljno predali Haaškom sudu, a u hrvatskim medijima pojavila se videosnimka Gotovinina sastanka s vojnim zapovjednicima u tek oslobođenu Kninu, na kojem je Gotovina upozorio da je nakon "Oluje" nastao kaos te se zauzeo da se to spriječi. Za obranu to je bio još jedan dokaz kojim se pobija teza optužnice da je Gotovina sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu s ciljem prisilna i trajna uklanjanja srpskog stanovništva iz krajine. Mediji su ocijenili kako bi snimka mogla olakšati Gotovinin položaj, ali i otežati Čermakovu obranu koji je nakon "Oluje" bio zadužen za normalizaciju stanja u tom gradu.

U travnju 2004. Carla del Ponte konačno je ocijenila da Hrvatska u potpunosti surađuje, što je rezultiralo i pozitivnim avisom Europske komisije i otvaranjem pregovora s Hrvatskom o punopravnom članstvu u Europskoj uniji.

Ključni dokaz tužiteljstva

Nakon pola godine u javnosti se pojavljuju transkripti sa sastanka predsjednika Franje Tuđmana s generalima HV-a na Brijunima uoči "Oluje", na kojima se temelji optužnica protiv hrvatskih generala. Haag je taj dokument imao od 2000., a u jesen 2002. uveden je kao dokaz na haaškom suđenju Slobodanu Miloševiću. U Saboru se tada tražilo osnivanje istražnog povjerenstva koje bi trebalo utvrditi okolnosti "curenja" transkripata iz predsjednikova ureda i njihova prosljeđivanja Haagu te je li riječ o krivotvorini, kao što su tvrdili Gotovinini branitelji pozivajući se i na izjave nekih sudionika sastanka koji su izrazili sumnju u vjerodostojnost transkripata. No u svibnju iduće godine zagrebačko Općinsko državno odvjetništvo odbacilo je njihovu kaznenu prijavu, utvrdivši da nije riječ o krivotvorini.

Zahlađivanje odnosa

Potkraj 2004. ponovno su zahlađeni odnosi s Haagom pa je Carla del Ponte pred Vijećem sigurnosti UN-a ponovno kritizirala Hrvatsku jer nije uhvatila Gotovinu. Kritikama se pridružila i Europska komisija pa je potraga za Gotovinom pojačana. Tako je u početku 2005. policija u mjesec dana provjerila više od dvije tisuće osoba, prostorija i objekata, kontrolirala gotovo 65 tisuća vozila, tri tisuće brodova na moru, a na granici oko 23 tisuće osoba.

Vijeće ministara EU-a ipak je tada odgodilo početak pristupnih pregovora, a štovatelji generala Gotovine širom Hrvatske odgovorili su lijepljenjem plakata s njegovim likom, najčešće uz parolu "Heroj, a ne zločinac".

Hrvatski mediji su u travnju 2005. objavili da je Gotovina pobjegao s lažnom putovnicom. Ubrzo su zbog toga osumnjičene tri osobe, među kojima i pokojni Marijan Pedišić, jedan od hrvatskih branitelja Ante Gotovine.

Vijeće ministara EU-a u listopadu iste godine je nakon pozitivna izvješća Carle del Ponte otvorilo pregovore s Hrvatskom.

Dva mjeseca poslije Gotovina je uhićen na Kanarskim otocima, nakon čega su u više hrvatskih gradova organizirani skupovi potpore generalu.

Sanaderova vlada je u rujnu 2006. pred Haaškim sudom zatražila status "prijatelja suda" (amicus curie) kako bi pokušala osporiti neprihvatljive kvalifikacije u optužnicama, no to je odbijeno s obrazloženjem da se takav status općenito dodjeljuje kako bi se sudu pomoglo da rasvijetli pravna pitanja, a da Hrvatska "želi utjecati" na predmete koji se "tiču isključivo pitanja u svezi s činjenicama".

Misteriozni 'topnički dnevnici'

Nakon Gotovinina uhićenja i početka suđenja suradnja Hrvatske s Haaškim sudom, prije svega s tamošnjim tužiteljstvom, i dalje je bila pod povećalom međunarodne zajednice, a nove napetosti između Zagreba i Den Haaga izazvali su tzv. topnički dnevnici. Haaško tužiteljstvo te je dnevnike trebalo kako bi dokazalo tezu o prekomjernu i neselektivnu granatiranju Knina pa je čak od suda tražilo da se Hrvatskoj izda subpoena zbog njihova navodna skrivanja. No to je 2010. odbijeno s obrazloženjem da je nemoguće sa sigurnošću utvrditi postoje li uopće ti dokumenti.

Hrvatske vlasti su dvije godine tragale za tim dokumentima, što je potkraj 2008. rezultiralo i optužnicom protiv člana Gotovinina braniteljskog tima, zagrebačkog odvjetnika Marina Ivanovića. Optužen je da je prikrivao rokovnik zapovjednika topničko-raketne skupine za vrijeme "Oluje" Ante Karduma, no zagrebački Općinski kazneni sud ga je oslobodio optužbe.

Spor s haaškim tužiteljstvom zbog tzv. topničkih dnevnika završio je pred kraj suđenja zaključkom troje sudaca da je Hrvatska ispunila svoje obveze prema tužiteljstvu. Tzv. topnički dnevnici bili su glavna zapreka nastavku hrvatskih pristupnih pregovora s EU-om, jer je nekoliko članica EU-a, pozivajući se na nezadovoljstvo haaškog tužitelja suradnjom Hrvatske, neko vrijeme blokiralo otvaranje 23. poglavlja - Pravosuđe i temeljna prava.  (PortalOko, Foto: Arhiva/CROPIX)