Grad duhova simbol visoke cijene nuklearne katastrofe

SVIJET, 07. travnja 2011. - Pozor! Ne diraj ništa golim rukama! - upravo ovako će vas upozoravati vodiči ako ikada odete u Černobil. Ovaj grad duhova, kako ga zovu još od nuklearne katastrofe 26. travnja 1986. izgleda kao da je u njemu vrijeme stalo.

U dječjem vrtiću u Pripyatu, mjestu udaljenom od Černobila samo nekoliko kilometara, i dalje su razbacane plastične kocke, plišani medvjedići i dječje knjige. Ipak, za razliku od drugih vrtića, ovdašnje stvari su prekrivene debelim slojem bijele prašine i tako stoje netaknute skoro četvrt stoljeća. Ako se bolje zagledate, među njima ćete vidjeti i razbacane dječje zaštitne maske.

Kao sa seta za film o apokalipsi

Ovaj grad je najbolji prikaz astronomskih razmjera koje ima jedna nuklearna katastrofa. Sudbinu njegovih građana dijele mnogi Japanci dok se tamošnje vlasti bore sa vlastitim nevoljama zbog elektrane Fukushima.

Nakon što je 1986. eksplodirao reaktor 4 u Černobilu, kompletna populacija od 50.000 stanovnika Pripyata evakuirana je.

'Pripyat se smatrao jednim od najboljih mjesta za život u Sovjetskoj uniji', kazao je za AFP Nikolai Fomin, mladi Ukrajinac koji je doveo znatiželjnike u posjet. 'Smatrao se jako sretnim mjestom. Imao je dobre kuće i škole, mnogo mladih obitelji, a u trgovinama ste mogli pronaći robu koje nije bilo svuda.'



Pedeet tisuća stanovnika pobjeglo pred nevoljom

Danas, drveće ovdje raste kroz asfalt dugih neurednih prometnica, a trava niče kroz napukline između kolnika. Prozori stanova 'gledaju' na ulice kao tamne oči bez kapaka.

'Sve je ovdje bilo novo i moderno', prisjeća se Fomin i o gradu govori kao o mladiću. 'Pripyat je imao samo 16 godina kad je umro.'

Rijetki posjetitelji ovoga mjesta dođu autobusima, opskrbljeni mjeračima radijacije, stalno brišu i peru ruke i potom odlaze. Osim njih, ovdje nikad nema nikoga.

'Dođu životinje, ali one se ne boje ljudi', kaže Fomin.

Gradski bazen odjekuje dok škripi slomljeno staklo i crijep pod nogama. Na velikoj tržnici, koja je trebala biti svečano otvorena u svibnju 1986., sada stoje zahrđali autići, parkirani i nikad ne provozani.

Na glavnom trgu oronuo sovjetski srp i čekip gledaju na Dom kulture. U stražnjoj prostoriji i dalje su Lenjinovi plakati pripremljeni za paradu planiranu za 1. svibnja, ali nikad iskorišteni.



Troškovi stotine milijardi dolara

Troškovi preseljenja ljudi, popravak oštećenog reaktora, čišćenja elektrane, praćenje razine radijacije i drugih poslova, za Ukrajinu su bili ogromni. Čak i danas pet posto godišnjega budžeta ide na Černobil, uključujući i plaćanje malih iznosa, poznatih kao 'novac za pogreb', kojima se pomaže ljudima u zagađenim područjima da kupe čistu hranu.

Bjelorusija i Rusija ovom katastrofom također su značajno pogođene. Zajedno sa Ukrajinom preselile su više od 330 tisuća ljudi.

Do 2005. direktni i indirektni troškovi iznosili su stotine milijardi dolara.

U odnosu na ljudske žrtve i radioaktivno zagađenje, Fukushima se zasad ne može niti izdaleka usporediti sa Černobilom, ali kako je i dalje nepoznato koliko će trajati čišćenje te nuklearke, teško je unaprijed uspoređivati. Ipak, sigurno je da će se posljedice događanja u Japanu osjećati još decenijama. (PortalOko.hr/Sarajevo-x.com)