Hrvatskim investitorima čitav svijet mora biti njihova pozornica

Krajem prošle godine, Hrvatsku udrugu dioničara osnovala je skupina entuzijasta kao zemaljsku udrugu privatnih investitora, za razliku od mnogih udruga dioničara pojedinih društava, organiziranih radi promicanja zajedničkih interesa samo u jednom poduzeću ili fondu.

Kao takva ima niz zadaća koje bi trebali pomoći hrvatskim dioničarima kojih trenutno ima oko 250 tisuća, kao što je priključivanja međunarodnim tijelima, sudjelovanja na međunarodnim investicijskim sajmovima i konferencijama i razvijanja regionalne suradnje s istovjetnim udrugama u susjednim zemljama. Za predsjednicu Udruge izabrana je Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica iz Zagreba i bivša ministrica pravosuđa, a za dopredsjednika je izabran gosp. Ratko Bošković, novinar, publicist i nakladnik z Zagreba.

Razgovarala: Sanja Živković/PortalOko.hr

Na pitanje Ratku Boškoviću zašto je odlučio prijeći u ekonomske vode i registrirati Udrugu hrvatskih dioničara, rekao je kako se bavi temom investiranja kapitala još iz vremena čvrstog komunizma, od 1987. kada je prvi put pisao u Danasu o 'crnom ponedjeljku' na burzama. Potom je kao urednik otkrivao predratne hrvatske dionice u 'Startu', a na početku 2000-tih napisao i vjerojatno jedinu knjigu o hrvatskom tržištu kapitala, '9 zamki za ulagače u hrvatske dionice i kako ih izbjeći', što su objavili Brokeri Zagrebačke banke i dijelili besplatno svojim klijentima.

Kasnije je čuo da su je i mnogi brokeri i fondovski menedžeri pročitali. Smatra da bi i danas tu knjigu trebalo aktualizirati, no većina stvari u njoj je izdržala test vremena i zadnje krize.

'No najviše me na aktivizam potaknula Jane Jacobs i njezina knjiga 'Gradovi i bogatstvo naroda', u kojoj je objašnjena za razvoj presudna uloga udruživanja investitora, zatim knjiga Francisa Fukujame 'Povjerenje' te spoznaje o nevjerojatnom utjecaju pravnih tradicija  na financije i ekonomiju', rekao je Bošković u razgovoru za PortalOko.hr

'Mislio sam da bih još nešto od tih naučenih stvari mogao pokušati prenijeti i hrvatskim ulagačima, a za to mi treba organizacija'.

Kako bi opisali cilj Udruge dioničara?

Želimo stvoriti dioničarima prostor za okupljanje, razgovor, razmjenu iskustava, da se imaju kome i gdje požaliti na nelogičnosti i nepravdu. Dati dioničarstvu stvarna lica, da dioničari ne budu samo anonimni špekulanti u kompjutorskom sustavu, nego ljudi od krvi i mesa. Naravno, i da kao kolektiv dobiju političku težinu, da se mogu postaviti kao društvena skupina prema posrednicima na tržištu kao što su brokeri, burza, upravitelji fondova, prema regulatoru, Hanfi, i prema državi. Sada nema tko, na primjer, Hanfi išta prigovoriti ili sugerirati, jer svi ostali su u ovisnom položaju o njoj.

Kako ste došli na tu ideju?

Na godišnjim konferencijama Zagrebačke burze, koje se nazivaju 'susretima hrvatskog tržišta kapitala', ali na njima zapravo nije bilo tržišta jer nije bilo kupaca dionica, ulagača, samih dioničara, nego su o svemu razgovarali i, ako hoćete, odlučivali, samo posrednici na tržištu. Tržište se kod nas shvaća kao tržnica, što je naravno potpuno promašeno. Osim toga u svim zemljama razvijenog kapitalizma postoje udruge dioničara odnosno ulagača i investitora i one su među najvažnijim i najutjecajnijim društvenim organizacijama.

Može li Udruga pomoći u spriječavanju zlouporabe položaja i ovlasti koju čini uprava dioničkog društva da bi većinskom vlasniku priskrbila prava i sredstva koja mu ne pripadaju?

Može te zloupotrebe lakše prepoznati nego prosječni dioničar, može bolje razumjeti uzroke i mehanizme te pojave i na nju ukazivati... Dakle, djelovati putem društvenog, javnog pritiska, a može i ukazati na načine na koje se ona pravno suzbija.

Jedna od zadaća Udruge biti će i informiranje u kojim društvima i manjinski dioničari imaju stvaran i puni uvid u poslovanje, a u kojima nemaju. Kako ćete dolaziti do tih podataka?

Pratit ćemo skupštine dioničara i o njima izvješćivati, a i sami članovi Udruge će izvješćivati Udrugu i svoje kolege investitore o onome što oni znaju da se događa u pojedinim tvrtkama. Tome bi trebao poslužiti forum koji ćemo, nadam se uskoro, pokrenuti na internetskim stranicama Udruge www.hrud.hr.

Koliko, prema vašoj procjeni ima hrvatskih dioničara?

Ima ih oko 250 tisuća, ali puno manji je broj aktivnih, onih koji su kupili ili prodali dionice barem dva-tri puta u zadnjih godinu dana. Prema podacima SKDD-a 'domaće fizičke osobe' na kraju veljače držale su 9,10 posto vrijednosti svih 'papira' pohranjenih u depozitoriju, vrijednih na tržištu oko 30 milijardi kuna. To samo po sebi nije malo, ali je malo u odnosu na bankovnu štednju građana. Stanovništvo u bankama ima oročenih depozita u visini 122 milijarde kuna, i to u devizama. Građani ne samo da ne vjeruju u hrvatske dionice nego ne vjeruju ni u hrvatske novčanice. A trebalo bi biti obrnuto: veći dio štednje trebao bi biti u kapitalu, da izravno razvija privredu, a da pritom ne traži kamatu.

U otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom oko 177 tisuća hrvatskih dioničara, prema izvješću Hanfe, drži 6,5 milijarda kuna. Mislite li te brojke u budućnosti povećati? Kako?

Fondovi bi također trebali privući više štednje građana, no to nije moguće dok su bankovne kamate na štednju tako visoke, kao nigdje na Zapadu. Vjerojatno će se to polako mijenjati s ulaskom Hrvatske u EU, kada će se uvjeti štednje pomalo izjednačavati jer će hrvatska premija na rizik padati.

Razvijeno sekundarno tržište kapitala zapravo jedan jedini poznati mehanizam za poticanje gospodarskog razvoja. Na koji način Udruga može pomoći Hrvatskoj ekonomskoj sceni?

Udruga će nastojati obnavljati tradiciju hrvatskog dioničarstva iz vremena između dva svjetska rata, kada su se dionička društva osnivala praktično u svakom selu, te razvijati opću kulturu investicijskog partnerstva. Bez okrupnjavanja kapitala nije moguć razvitak, bez korporacija kao najrazvijenijeg i najprofinjenijeg oblika poduzeća također nije moguć ni tehnološki ni ekonomski razvoj. Sekundarno tržište, burza, pritom ima nenadomjestivu ulogu da osigurava 'pozadinski' kapital poduzetnicima inovatorima koji pokreću start-up poduzeća.

Koji zakoni uopće reguliraju tržište kapitala, ulogu dioničara i investicione fondove?

Hrvatska je donijela nevjerojatno opsežne i detaljne propise, Zakon o tržištu kapitala ima 450 stranica i 600 članaka, a tu su i brojni drugi zakoni i prateći propisi, pa opet imamo u praksi puno nejasnih situacija, na primjer kod preuzimanja dioničkih društava. No dioničari znaju što smiju ili ne smiju i bez da čitaju te birokratizirane zakone jer su im jasna etička načela.

Može li Udruga pomoći dioničarima da se ne izgube u šumi nepreglednih pravnih pitanja?

Udruga će ukazivati na mogućnosti da se propisi pojednostave i preciziraju, proučavati će razlike između anglo-saksonske i kontinentalne pravne tradicije koje se u Europskoj Uniji isprepliću, pisat će o povijesti dioničarstva, najvažnijim financijskim izumima i slično, prevodit će i svojim članovima osigurati knjige vodećih svjetskih autora o investiranju.

Kojim međunarodnim tijelima se namjeravate priključiti?

Hrvatska udruga dioničara namjerava se pridružiti europskoj i svjetskoj udruzi čiji su linkovi na našim web stranicama, no tome mora dorasti.

Na koji način takva suradnja može pomoći ulagačima u Hrvatskoj?

Nacionalne udruge imaju jasnu i dobro poznatu međunarodnu ulogu koju nitko umjesto njih ne može odigrati, a najvažnija je da prezentiraju svoja dionička društva, odnosno domaće investicijske proizvode inozemnim ulagačima, što će HUD činiti preko svoje web stranice investo.hr. Također, otvorit će hrvatskim ulagačima prozor u svijet, jer kako Hrvatska uklanja svoje granice prema EU, tako se ni hrvatski investitori u traženju investicijskih prilika ne smiju ograničavati samo na Hrvatsku. Čitav svijet mora biti i njihova pozornica, hrvatski kapital će biti hrvatski i ako je uložen, na primjer, u kanadski bitumenski pijesak, a ne samo u Kraš i Podravku.

Sanja Živković