Kako će HTV reagirati na moju satiru zaboli me patka!

'Mjehur od sapunice', prvi je kazališni rad mladog filmaša Ivana Gorana Viteza, a premijera je sutra u Domu Histriona. Glume Ivica Zadro, Ivan Glowatzki, Iva Visković, Ivicca Pucar i Sanja Marin. PortalOko.hr prvi je ekskluzivno razgovarao s redateljem 'Bitangi i princeza', 'Zakona', fimova 'Šuma summarum' i 'Posljednja pričest', dan prije prve izvedbe pred pred zagrebačkom publikom.

Razgovarala: Ana Tenžera

Koliko je radnja predstave specifična za TV serije, a koliko je univerzalna?

Ideja je bila napraviti predstavu koja će u jednu ruku funkcionirati kao insajderski prikaz jedne konkretne profesije, ali u drugu ruku tu profesiju uzima kao metonimijski predložak današnjih radnih odnosa u raznoraznim profesijama. Ili, jasnije, gledateljima predstave će nakon nje biti prilično jasno kako izgleda radna i međuljudska dinamika na snimanjima domaćih sapunjara, ali će jednako tako moći primijetiti mnoge sličnosti sa odnosima unutar svojih radnih organizacija.

Do koje je mjere predstava inspirirana iskustvima u radu na Bitangama i Zakonu?

Čak i ne previše. Mislim, ja u svojem životopisu imam četrdesetak asistentura na raznim televizijskim i filmskim projektima, tako da je to iskustvo bilo korisnije od onog režiranja Bitangi i Zakona. Osim toga, i Bitange i Zakon su njegovale podosta drugačiji princip rada nego što ih njeguju sapuničari.

Što misliš, kako će na HTV reagirati na nemilosrdno satiriziranje instutucija baš kao što je njihova?

Za to kako će HTV ili bilo koja od domaćih televizija reagirati na satiriziranje njih samih, iskreno me zaboli patka. Te institucije su postale toliko karikaturalne da ih samo ljudi koji s njima nemaju nikakav doticaj mogu doživljavati ozbiljno ili zazirati od njihove reakcije.

Kako gledaš na sadašnje stanje satire u Hrvatskoj? Ima li je i gdje, u književnosti, tv-u, filmu, ako mi možeš navesti neki primjer?

Da još čitam novine, sigurno bih s guštom čitao tekstove Renata Baretića i Đermana Senjanovića, koje smatram odličnim predstavnicima domaće satire, ali više ne čitam novine. Satira postoji, ona nikada neće moći biti u potpunosti zatrta. Problem Hrvatske nije nepostojanje satire, koliko suženost tržišta u kojem bi se ta satira mogla razviti. Baš čitam knigu «Satiristas!», zbirku intervjua s najistaknutijim anglofonim satiričarima u posljednjih tri-četiri desetljeća i situacija na njihovoj sceni nije bitno drugačija. Malo kome je drago biti meta satire, tako da i oni nailaze na brojne pokušaje cenzuriranja i šikaniranja. S tim da je bitna razlika da oni ipak na tržištu na kojem egzistiraju, od svog zvanja mogu pristojno živjeti.

Kako je bilo režirati prvi put u kazalištu? Kakvo je tvoje mišljenje o kazalištu uopće i hoćeš li se opet upustiti u takvo što?

Budući da sam od malih nogu u kazalištu, nije mi to bilo traumatično iskustvo. Razumijem proces stvaranja kazališne predstave, koji je poprilično drugačiji od procesa stvaranja filma ili serije. Ono što je u svakom slučaju prednost kazališta je da ono u Hrvatskoj, za razliku od hrvatskog filma, ima svoju publiku. Jednako tako je ljudima koji kazališta vode u interesu potruditi se gledatelje dovući u svoj prostor, za razliku od domaćih filmskih distributera kojima je potpuno svejedno hoće li hrvatski film koji igra u njihovim dvoranama pogledati deset ljudi ili njih deset tisuća. Tako da mi ne bi bilo mrsko ponovo raditi u kazalištu, ali rad na filmu je ipak više po mom guštu.

Lik Ivice Pucara pomalo podsjeća na producenta Ivana Maloču, barem na priče kakve kruže o njemu. Obzirom da si dugo surađivao sa njim, kolika ti je on bio inspiracija?

Zapravo ne. Nije Ivan Maloča nikakav bad guy, naprotiv. Maloči je stalo raditi kvalitetne projekte i meni je kao redatelju kod njega bilo raditi jako ugodno, nisam se osjećao autorski nimalo sputano. Lik koji tumači Ivica Pucar temeljen je na bulumenti takozvanih producenata koji su kao najezda skakavaca pali iz vedra neba i hiperprodukcijom televizijskog šunda uništili svaku nadu da bi se u doglednoj budućnosti na ovim prostorima mogao raditi iole zanimljiv televizijski projekt. Dakle, Maloči ne pakovati! Radije malo baciti pogled na RTL/Nova/Ring Multimedija menažeriju.

Ana Tenžera