Dakle, tko, ako svi oni, uključujući i parazitske udruge s fašistoidnim prijedlozima ne žele, želi podjelu u Vukovaru, tko želi dvije kolone? Kome skandal u Vukovaru odgovara nije pretjerano teško pogoditi, tko je zapravo gospodarski uništio zemlju da mu samo skandali mogu pomoći kako bi privremeno obuzdao opravdani gnjev ogorčenih naroda?
Jasno je da će režim učiniti sve ne bi li pozornost hrvatske javnosti skrenuo s činjenice da se u Hrvatskoj sve teže živi, odnosno, životari? Ni Vukovar se neće libiti koristiti kao sredstvo za vlastiti paravan i skrivanje pred hrvatskim građanima, ukoliko ne žele podijele u Vukovaru zašto o njima neprekidno govore i zašto otvaraju Facebook grupe koje nisu ništa drugo nego primitivni obračun s 'narodnim' neprijateljem? Onima koji ne mrze ne treba dokaz tome. Nažalost, većina njih zapravo nema pojma što je Vukovar, grad u koji dolaze tek povremeno, kad ih put ili borba za glasove nanese. Koliko je puta prošle godine Ivo Josipović bio u Vukovaru, i zašto je iz Vukovara pobjegao nakon što su Vukovarci i branitelji od političara zatražili da budu na začelju kolone sjećanja?
Kad smo kod Vukovara... Vukovar nije samo hrvatska povijesna baština, on nije samo simbol hrvatskoga otpora velikosrpskom fašizmu, on nije samo primjer nadnaravne hrabrosti ljudske pred nadirućim zlom koje uz sebe ima sve osim srca, Vukovar nije samo simbol ljubavi prema svom bližnjem, prema svom domu, prema zemlji svojoj, prema ljudima, Vukovar je sve to i puno više, Vukovar je hrvatski, ali i univerzalni san o slobodi ispunio u potpunosti.
Priča je to o najtežim, ujedno i najponosnijim danima u povijesti jednoga naroda, Vukovar grad heroja putokaz je Europi kako se može slomiti zlo pa čak i onda kada je nepobjedivo. Epopeja je to jedinstvena u povijesti hrvatskoga naroda. Jednom u nekoliko stoljeća svjedočimo čudu Vukovara, možda je samo Nikola Šubić Zrinski učinio isto kada je svoju vojsku pozvao u posljednju bitku? I on je privremeno izgubio, da bi na koncu dobio.
Jelačić, Zrinski, Glavašević, Blago Zadro, svi oni nadživjeli su zlo, iako formalno nisu među nama, naime, ideologije protiv kojih su se borili su poražene, mada, bez zavaravanja, na marginama poražene snage gaje iluzije o novim pustošenjima. I Hrvatskoj danas čak i više nego nekad. Od nekuda je niknulo izopačeno jugoslavenstvo. Vukovar nije pao, čak ni onda kad je formalno pao. Naime, bitka za Vukovar trajala je sve do njegovog oslobođenja, iako neki kažu da je završena porazom lokalnog Zbora narodne garde, zaboravljaju HOS, zaboravljaju činjenicu da hrvatske snage, ZNG+HOS nikad u Vukovaru nisu poražene, fašisti su zauzeli grad ali ga nikad nisu osvojili, čak i bez svojih stanovnika, čak i bez branitelja, grad je pružao otpor velikosrpskom ludilu, bilo da je govorio kroz šuštanje lišća u kasnu jesen, kroz vrelinu sunca vrućih ljeta okupacije, u svim vremenskim razdobljima grad je na sebe preuzeo ulogu branitelja Hrvatske, nakon što su zauzeli Vukovar, Vukovar fašisti nikad nisu osvojili. Vukovarski heroji desetkovali su JNA koja se okrenula Bosni i Hercegovini, na Hrvatskoj su definitivno slomili zube.
Nakon pada grada fašistički zločinci, bilo oni koji su nosili komunistička obilježja ili oni sa simbolom zla, kokardom, počinili su masovne zločine. Iako je Ovčara s pravom simbol najvećih zločina, simbol ludila i povampirenog fašizma koje se doskitalo u Hrvatsku ostavljajući iza sebe smrt i razaranje, skoro pet puta više ljudi poginulo je u samome gradu u prvim danima okupacije, nego na samoj Ovčari, pa ipak, Ovčara je simbol stradanja i upozorenje kakvo je zlo u stanju počiniti čovjek. Vukovar je morao proći kroz pakao da bi Hrvatska uskrsnula. Priče o izdaji Vukovara najobičnije su podvale poraženih fašističkih snaga kako bi se na vukovarsku žrtvu, herojski otpor Vukovara, vukovarskih branitelja, bacila sjena sumnje. Neće im to poći za rukom, nije ni ranije. Vukovar se nije mogao obraniti, a opet je obranio Hrvatsku.
To je čudo Vukovara.