ZAGREB, 3. siječnja 2011. - Gradnja te novac utrošen u jedan od najvećih hrvatskih građevinskih pothvata, autocestu Zagreb – Split, točnije njezinu dionicu od Dugopolja do Ravče, sagrađenu u vrijeme mandata bivšeg premijera Ive Sanadera, doznaje
Večernji list, predmet je velika interesa policije i USKOK-a u daljem raspetljavanju korupcijskog klupka i rasvjetljavanju ukupnog političko-građevinskog braka iz koristi na trošak poreznih obveznika.
Temeljem dosad prikupljene dokumentacije istražitelji, naime, ozbiljno sumnjaju da je spomenuta dionica autoceste ne samo preplaćena već da je u njezinoj dokumentaciji sporno 15-ak kilometara koji ne odgovaraju stvarnom stanju na terenu, ali su ih izvođači radova, naravno, naplatili kao stvarni dio prometnice.
Već sada, kada još nitko od aktera ovog golemoga projekta nije službeno pod istragom USKOK-a, od istražitelja se može čuti da je ovaj predmet ne samo kompliciraniji po količini izuzete dokumentacije nego i razmjerima, blago rečeno, neobičnih poslovnih poteza i transakcija te da zbog toga uvelike premašuje i aferu Fimi medija. S obzirom na to da je cijena gradnje jednog kilometra autoceste na tom dijelu bila oko sedam milijuna eura, “nestalih” 15 kilometara je ukupno vrijedno oko 105 milijuna eura!
Analizirajući prikupljenu dokumentaciju, piše
Večernjak, istražiteljima su posebno sumnjivi načini gradnje odmorišta, prijelaza na autocesti namijenjenih divljači, ali i denivelacije sporne dionice. Dosad je otkriveno da se odmorišta, primjerice, iz nekog nepoznata razloga uglavnom građena na najtvrđem terenu, gdje su radnici morali razbijati stijene, poslije pretvarane u šljunak koji je pak prema nekim indicijama nestajao s gradilišta te je najvjerojatnije preprodavan.
Ovdje se, prema sumnjama istražitelja, otvarao prostor za manipulaciju, osim potrošenim materijalom, i brojem utrošenih radnih sati graditelja koji su, navodno, u svojim evidencijama upisivali više sati nego što je zapravo i bilo odrađeno, što je na kraju, naravno, plaćeno iz državne blagajne.
Ključnu ulogu, prema spoznajama istražitelja, u čitavoj priči, iako nisu bili nositelji poslova, nego tek podizvođači, imala su imotska braća Slaven i Jozo Žužul te njihova građevinska tvrtka Skladgradnja.
Policija im je, inače, u nekoliko navrata iz tvrtke odnosila dokumentaciju, a prema sumnjama istražitelja, Skladgradnja je u čitavom lancu služila za krajnje transferiranje milijuna isplaćenih iz proračuna za gradnju sporne dionice na neke druge račune s obzirom na to da postoje naznake da sav novac nije ostajao kod Žužulovih.
Splitska porezna uprava zbog toga ponovno obavlja nadzor Skladgradnje kako bi se rekonstruirao tijek novca koji je uplaćivan na njezin račun. Da istražitelji nastoje rasvijetliti ulogu Žužulovih u čitavom projektu gradnje prometnice, bilo je jasno još u studenom 2009. godine kada se Skladgradnja našla pod istragom zajedno s bivšim čelnicima HAC-a zbog bojenja tunela Sveti Rok i Mala Kapela, za što je plaćeno vrtoglavih 35,5 milijuna kuna plus PDV.
Od upućenih u cestogradnju doznaje večernji da je 15 kilometara autoceste moglo biti ukradeno varajući na materijalu, odnosno prikazujući lažne i veće količine utrošenog materijala nego je to stvarno bilo utrošeno.
Tako, primjerice, kod iskopa koji su se radili na gradilištu autoceste izvođači radova taj su materijal morali koristiti za gradnju autoceste, a ako bi ga preprodavali, to su mogli samo uz suglasnost investitora, tj. HAC-a, a morali su platiti i rudnu naknadu za to.
Isto tako, ako bi se umjesto nasipa gradili vijadukti, višak iz iskopa koristio bi se na nekim drugima mjestima na gradilištu, a to bi se prikazalo kao trošak za izvođača, odnosno podizvođača koji bi se onda fakturirao HAC-u.
Skladgradnja je na cestogradnji, otkako je HDZ na vlasti, ostvarila golem rast prihoda. Ta je tvrtka od 2004. do 2009. godine ukupno uprihodila 1,4 milijarde kuna – 2003. godine, primjerice, imala je tek skromnih 15 milijuna kuna prihoda.
Reagiranje SkladgradnjeU Skladgradnji ističu da je u tekstu naveden niz netočnosti, kojima se na grub način podmeće ovog građevinskoj tvrtki, te braći Žužul. Naime, tvrde u Skladgradnji, oni "kao podizvođači nisu bili u poziciji ugovarati niti cijenu niti trasu". Cijene po kojima su radili, ističu, bile su niže od onih natječajem izlicitiranih (umanjene za manipulativne troškove).
"Na spomenutoj dionici Skladgradnja je radila nula tunela, nula vijadukata, nula mostova, nula odmorišta i tri prijelaza za životinje i to ponovo kao podizvođači glavnog izvođača (Vijadukt i Strabag), a gledajući ukupnu trasu radila je manje od četiri posto poslova na spomenutoj trasi. Skladgradnja nije nikad nikome ukrala novac niti je ikakav novac transferiran s računa tvrtke na nikakve druge račune. Istražni organi mjesecima su u tvrtci Skladgradnja te im je sve ovo poznato i iz dostavljene im dokumentacije.
Dobit koju je Skladgradnja ostvarila i na koju je plaćen porez u cijelosti je ili refinancirana ili zadržana na računima tvrtke i vlasnika što je također utvrđeno kontrolom tijeka novca same tvrtke. Ne postoji prebacivanje na nikakve sumnjive, tajne ili strane račune", kažu u tvrtci braće Žužul.
U Skladgradnji ističu kako radni sati nisu predmet ugovora niti utječu na cijenu radova već je ona ovisna o metru kubnom obavljenih radova, te kako je sav materijal iz iskopa Skladgradnja koristila za potrebe gradnje autoceste o čemu postoji i dokumentacija koja je također data na uvid istražnim organima.
"Viškom od gradnje vijadukata i mostova nismo raspolagali jer na spomenutoj dionici nisu radili niti jedan most ili vijadukt", tvrde u Skladgradnji, ne želeći ulaziti u razloge najnovijih medijskih napada.
"Činjenica je i da, pouzdano doznajemo, USKOK-ovi istražitelji nisu našli ništa sporno, iako su posljednjih mjeseci ponovno intenzivirali istražne radnje u vezi poslova Skladgradnje u cestogradnji, te kako se usprkos tome, istražne radnje forsiraju. Za čiji račun, tek će se pokazati," stoji u pismu Skladgradnje, upućenom medijima. (PortalOko/Večernji List)