Soldo navodi kako je protiv presude dopuštena žalba sudu drugog stupnja, no bez obzira na to i ovaj najnoviji pravorijek još je jednom učvrstio Baračev status “vječno nevinoga” kako su tog bankara koji je sredinom devedesetih bio izuzetno moćna figura, u javnosti prozvali već nakon prvih oslobađajućih presuda. Premda je od početka tvrdio da mu je sve namješteno u političkoj igri u kojoj je sudjelovao, Barač je u sjećanju mnogih ostao glavni krivac za krah Dubrovačke banke i sanaciju koja je hrvatske porezne obveznike stajala 2,6 milijardi kuna. Taj je podatak iznio Marinko Filipović, tadašnji direktor Državne agencije za osiguranje štednih uloga
Tvrtka nije obaviještena
Baračeva odvjetnica Stanka Matić u utorak nam se nije javila premda smo je više puta pokušavali kontaktirati kako bismo čuli reakciju na najnoviju presudu, te doznali u kojoj su fazi preostali postupci protiv Barača. O okončanju spora vezanoga uz “Hotele Maestral” u toj hotelskoj tvrtki nemaju službenih saznanja. - Nismo obaviješteni ni o kakvoj presudi niti nas je netko kontaktirao tim povodom. Riječ je o starom postupku za koji je vjerojatno ranije, znatno prije mog dolaska na čelo tvrtke, dostavljena sva potrebna dokumentacija, pa od nas nije ništa traženo - izjavio je predsjednik Uprave “Hotela Maestral” Davorko Obuljen.
On navodi kako je u pretvorbi “Hotela Maestral”, kao i u slučaju gotovo svih drugih dubrovačkih hotela ključna bila uloga Dubrovačke banke koja je provodila revalorizaciju kredita i njihovo pretvaranje u vlasničke udjele. Naime, u godinama prije Domovinskog rata banka je svake godine kreditirala hotele za pripremu sezone, a kako je dio tih kredita ostao nepodmiren zbog izbijanja rata, s Baračevim dolaskom na čelo banke, stvar se pokrenula. Pitanja starih dugova rješavana su tako da su nepodmireni iznosi revalorizirani i pritom, po mišljenju mnogih hotelijera, uvelike “napuhani”.
Kako hoteli, iz kojih su tek iseljavali prognanici, nisu mogli podmiriti tako formirana dugovanja, banka je dugove pretvarala u vlasničke uloge i za kratko vrijeme postala većinski vlasnik gotovo svih hotela, odnosno skoro cjelokupnoga gospodarstva Dubrovnika. Banka je zatim hotelima odobravala milijunske kredite za obnovu, a sve je naprasno završilo smjenom Barača koja je pokrenula val nepovjerenja prema banci i panično povlačenje štednih uloga što je rezultiralo poznatim, teškim posljedicama.
Umirovljenički život
Bankar uz kojega se veže jedan od najvećih financijskih potresa od osnutka hrvatske države, sada živi mirnim umirovljeničkim životom u Dubrovniku. Uvidom u novinske arhive može se prikupiti već pristojan slijed oslobađajućih presuda. Akteri ondašnjih događanja više uglavnom nisu istaknuti u javnom životu, pa za slučaj Dubrovačke banke koji je zaprijetio financijskom sustavu cijele zemlje, do danas zapravo krivac nije pronađen. Barač je nakon kraha objašnjavao kako je sve dio političke igre i pokušaja nekolicine moćnih pojedinaca koji su se željeli domoći banke i njezina vlasništva temeljem ortačkog ugovora u kojemu je sudjelovao i sam.
Pritom je Barač javno razotkrio i svoje ortake: Ivića Pašalića, tadašnjeg predsjednikova savjetnika, Miroslava Kutlu, u to vrijeme vodećeg HDZ-ova tajkuna, Petra Luburića, šefa dubrovačkog SZUP-a, te Vinka Brnadića, predsjednika Nadzornog odbora banke i lokalnog HDZ-a. Jednom presudom Trgovačkog suda iz 2003. godine potvrđeno je da Baračeva smjena nije vođena lošim poslovanjem, nego političkim razlozima. Smjena je navodno uslijedila nakon što je Barač raskinuo ortački ugovor, a prema nekim navodima koji su se pojavljivali u javnosti i zbog toga što više nije želio kreditirati poslove Miroslava Kutle, procjenjujući da daljnje usmjeravanje novca u tom pravcu nije sigurno.