I dok traje iščuđavanje kako je moglo doći do “mljetsko-pelješke katastrofe”, koja je rezultirala uznemirujućim slikama s jednog od najljepših dijelova Mediterana, predsjednik udruge Eko-Kvarner Vjeran Piršić ekskluzivno je za PortalOko objasnio kako je ovakav scenarij bio očekivan, dodavši šokantan podatak kako je moguće i njegovo ponavljanje.
Razgovarala: Ana Tenžera
Jeste li znali da se svakog sata u Mediteran ubacuje 400 tona smeća, od čega 50 posto plastike, koja uzrokuje smrt oko milijun riba, ptica, sisavaca i gmazova? Mediteran više nije “kakav je nekad bio”- smatra se prljavim morem, kako kaže naš sugovornik.
"Prije nekoliko godina imali smo 'MAP', što je skraćenica za Medicinski akcijski plan, koji je izrodio Project 20/20. Njemu je bio cilj da se otpad u Mediteranu smanji na 50 posto. Ovo što se trenutno događa na prostoru oko Mljeta ili Pelješca uopće nije incident, već nešto što se prije ili kasnije se moralo dogoditi. Morska struja prolazi ispred Albanije, Crne Gore, Hrvatske, dolazi do Trsta I vraća se. To znači da će svako onečišćenje završiti u Hrvatskoj. Upravo zbog toga, talijanska je obala zagađena, a naša nije. Bez integralne zaštite Jonskog I Jadranskog mora moguća se ovakva, parcijalna zagađenja.
Hrvatski ekološki aktivisti još su prije četiri godine na konferenciji u albanskom gradu Vlora upozoravali kako će svako zagađenje u roku od šest dana završiti kod nas. Morate u obzir uzeti činjenicu kako Albanija nije ona zemlja kakva je bila u doba Envera Hoxhae. To je država koja se sad žestoko razvija u potrošačkom smjeru. Pa zar mislite da su njima u Hoxheno doba plastične boce bile svakodnevica? I, naravno, došlo je do mnoštva ilegalnih odlagališta otpada. Rijeke Drina i Bojana nažalost su pokupile upravo taj ilegalni opad i donijele ga na južnu obalu Mediterana.
Tone plastičnih boca, medicinskog otpada i životinjskih lešina onečistile su Mljet i Pelješac
Portal Oko: Ima li Hrvatska uopće plan za djelovanje u ovakvim situacijama? Kao u mnogim sličnim situacijama, ni ovdje nemamo plan za djelovanje. Sve ovisi o jedinicama lokalne samouprave. A i tu neke od njih neće znati kako postupiti u datoj situaciji. Što se tiče državne razine, organizacija postoji samo u lukama.
Portal Oko: Vjerojatno se sjećate legendarne izjave Ive Sanadera: “ZERP nije ukinut, samo se neće primjenjivati.” Koliko se stanje od ukidanja ekološko-ribolovnog pojasa promijenilo? Otkad nema ZERP-a, stanje se itekako vidljivo pogoršalo. Tako, ponavljam, na državnoj razini kakva-takva zaštita tj. prije bih to nazvao saniranjem katastrofe, postoji samo u lukama. Incidente bacanja otpada s brodova nije potrebno ni spominjati.
Portal Oko: Kako Europa na koju se toliko volimo pozivati ima riješen sustav zaštite? Ne samo u Europi, nego u cijelom svijetu postoje procedure koje mi nemamo – sve i da imamo neki plan, on bi bio neupotrebljiv, jer ne postoje procedure.
Portal Oko: Gledamo stravične slike životinjskih lešina, medicinskog otpada, no što je s onim nevidljivim- kemijskim zagađenjem? Mi uopće ne znamo koje su dimenzije ove katastrofe, mi nemamo iskustva, šteta za eko sustav je značajna. Upravo na nivou nevidljivog je permanentno zagađenje. Prije četiri godine na Krfu smo, tijekom Konferencije Jadransko-Jonske inicijative, raspravljali o ovakvim situacijama. Nažalost, Hrvatska vodi samo politiku Bruxellesa, o mediteranskoj politici nema riječi.
Portal Oko: Hoće li netko uopće snositi posljedice? Ne. Nema mehanizama koji će natjerati da zagađivač plati ono što je napravio. Kad su vidjeli što se događa, Albanci su na ušće Bojane trebali postaviti mreže. No, ponavljam još jednom - daleko je veće biološko zagađenje.
Ana Tenžera/PortalOko.hr, Foto: CROPIX, VL
Gospari.hr