Drugim riječima, sve ovo što danas najavljuje Vlada uglavnom ne vrijedi ni koliko 'predsjednička' riječ Ive Josipovića, koji odavno nije predsjednik Republike, a što su napokon shvatili hrvatski mediji, doduše još uvijek ne svi. Kad Zoran Milanović u svojim predizbornim 'ljubavnim pismima' uvjerava građane da su 'omogućili novi početak za 60 000 dužnika' on, nažalost, uglavnom vjeruje u to piše, premijer teško može shvatiti da je Vlada potezom pera, povećanjem trošarina na gorivo, opljačkala hrvatske građane u samo nekoliko sekundi i tako poništila sve ono što je navodno kroz oprost dugova dala. Kad Milanka Opačić, u skupocjenim haljinama, našminkana poput Severine prije krstarenja na jahti, tvrdi da je napravilla reda u socijali, ona, doista, misli to što kaže, ona ne vjeruje da se s 'jebenih' 1250 kuna osobne invalidnine ne može živjeti ni deset dana, a kamoli čitav mjesec.
Kad rastrošni i nevjerojatno bahati ministar Zmajlović, koga neki uspoređuju sa zombijem zbog karakterističnih 'fizičkih predispozicija', tvrdi da je sve transparentno i da nema ničeg spornog u njegovom preseljenju u Zagrebtower, dakle, u luksuz kakav si ni kuvajtski šeici ne bi mogli priuštiti, on uistinu vjeruje u tako nešto, on je uvjeren da govori istinu. On je čak uvjeren da ga vole sve te silne 'ljubavnice' o kojima pišu pojedini mediji, u čije izvore ipak treba sumnjati, zato što je lijep, zgodan i dugokos, on je čak uvjeren da ima dugu kosu i prekrasne plave oči, on u sve to vjeruje jer nije navikao drugačije, on nije navikao živjeti od svog rada, nego od rada hrvatske sirotinje koja sve te tornjeve plaća i financira. Sve 'oni' su, dakle, isti, i oduvijek su bili isti.
Oni, dakle, glavni protagonisti aktualnog režima, su doista uvjereni da imaju pravo živjeti na grbači sirotinje, da stotine parazita koje su uhljebili prije izbora zaslužuje to pravo isključivo pravom koje im je dala partija, oni su, nažalost, uvjereni da partija ima pravo postaviti standarde i vrijednosti koje će onda vrijediti za sve osim za partiju i partijce. Kad Milanovićevi ministri lažu, poput Marasa, koji laže namjerno i laže neprekidno, oni to čini iz uvjerenja, a ne kako bi prevarili građane, doista Maras misli da je Hrvatska izašla iz krize, doista Maras misli da se povećanje trošarina neće odraziti na novčanik građana, i u pravu je, za njega kao partijskog potrčka nikada nije bilo krize, on ne bi osjetio povećanje trošarina na gorivo ni kada bi cijena benzina bila 100 kuna po litri, jednostavno, partija živi u svom inkubatoru, izolirana od stvarnosti, kao što je Mlanović živio početkom devedesetih kad se sklonio na sigurno, u birtiju u centru Zagreba, dok su oko njega ginuli ljudi.
Partija je stvarno uvjerena da narod postoji kako bi partiji služio. Partija je, na kraju, uvijek bila zaštićena, ni za što odgovorna, a za sve zaslužna.