Koji? Nije precizirao. Naime, malo je tko protiv mimohoda, osim možda pomahnitale Vedrane Rudan, međutim, većina je za mimohod skromnijeg karaktera, ali u Kninu. Ipak je Olujom oslobođen Knin i centar proslave Oluje uvijek je bio u kraljevskom gradu. Jasno je također zašto režimu Knin ne odgovara.
Posljednje pripreme za mimohod 4. kolovoza u Zagrebu su u tijeku i to u Udbini, nazočni su bili novinari, među njima i nekoliko pravomoćno i nepravomoćno osuđenih klevetnika, dva-tri pijanca te uglavnom dobro plaćena režimska piskarala i klepetala, naravno, nitko od građana.
S obzirom da već satima, pa i danima, na jugu Hrvatske traje nadljudska borba s vatrenom stihijom, da nedostaje ljudstva, tehnike, da vatrogasci doslovno padaju s nogu obavljajući junački svoj posao, da za svoj posao ni blizu nisu adekvatno honorirani, logično je pitanje koje se nameće. Naime, zašto sve ovo ljudstvo, sva ova tehnika, koja se danima kočoperi u Zagrebu, Udbini, koja trenira i koja se uvježbava, nije poslana da se vježba na Pelješcu i Korčuli?
Bio bi to najveći, najvažniji, ujedno i pobjednički, mimohod hrvatskih oružanih snaga, koji bi pozdravili mnogi, a posebno žrtve požara. Štete bi bile daleko manje, vatra odavno ugašena. Tamo gdje ne može čovjek, pa ni nadljudskim naporima, gdje ne mogu vatrogasne prikolice i kamioni, mogu oklopni transporteri, mogu vojni helikopteri. Ako je situacija kritična, ako je požar poharao pola juga Lijepe naše, zašto sve što imamo, ili dobar dio toga, nije dolje, gdje treba biti? To nije demagogija, to je čista matematika, dva čovjeka mogu više nego jedan, dva helikoptera više nego jedan... U vojnim kamionima može se i predahnuti, a ne da umorni vatrogasci odmaraju na užarenim cestama.
Usput se prema Pelješcu moglo poslati i ponešto novinara, a ne da se uoči svakog ukazivanja na Radmanovoj tzv. javnoj televiziji novinarke javljaju u Dnevnik nakon polusatnog šminkanja, dok oko njih gori nebo i zemlja, kad se ušminkaju brzo napuštaju mjesto tragedije da bi se ponovno vratile na šminkanje. Požar bi mogli gasiti Drago Hedl, Saša Leković, Igor Bobić, Antonija Blaće, Mislav Bago-Konobar, Stipe Alfier - Shrek, Goran Vojković - Vegeta, Maja Sever, Mislav Togonal, Bembo Novokmet, Ante Tomić - Krnjo, Jurica Pavičić, Vedrana Rudan, Dražen Ciglenečki, Viktor Ivančić, draga Heni Erceg..., i mnogi drugi, umjesto toga oni preko golubova pismonoša saznaju što se događa na Pelješcu.
Zašto na požarištu nisu Zoran Pusić, Vesna Teršelič-Biznismenka, Gordan Bosanac, Eugen Jakovčić..., i ne samo oni, nego i tzv. desničari koji smatraju da bi nešto trebalo napraviti, samo nikako da to i naprave?