Potvrdu tvrdnje o već započetoj predizbornoj kampanji dobili smo i neki dan u izjavi Nenada Stazića povodom rasprave o rješavanju problema švicarskog Franka u Saboru. U jednom trenutku verbalno se sukobio sa Dujom Marasovićem iz HDZ-a i kazao da „on i njegova stranka potpuno razumiju da je ova rasprava oko švicarca neugodna HDZ-u i Marasoviću, jer njome Vlada utječe na položaj velikog broja građana koji su se našli u vrlo nepovoljnoj situaciji pa to HDZ-u čini nekakvu političku štetu". O kakvoj to političkoj šteti može ovdje biti riječ? Jedino o tome da će eto sada svi korisnici kredita u Francima, njih 60.000 plus članovi obitelji valjda, zbog ovog „poklona“ na slijedećim izborima biti sigurni glasači SDP-a!? Znači, time je implicite priznao kako je ova mjera donesena samo i jedino u svrhu predizborne kampanje! Pa makar bila, kao što tvrde pravno upućeni, protuustavna i pogibeljna po državu. Ne razumijem se previše u ekonomiju pa ne mogu suditi istinitost tvrdnje da će ta mjera koštati državu sedam milijardi Eura deviznih rezervi, ali ako je to točno onda će te rezerve doista spasti na tri milijarde i time ozbiljno ugroziti stabilnost zemlje u svakom pogledu, ne samo financijskom! I taj teret sasvim javno već prebacuju na leđa slijedeće vlade. A što ako opet dobiju izbore!!?? Kako se onda misle izvući iz rupe koju sami kopaju? Što bi rekla Scarlett O'Hara u filmu prohujalo s vihorom, „...o tome ću razmišljati sutra...“!
Sa zebnjom ćemo u narednom periodu pratiti slijedeće predizborne poteze vlade, koja prema gore navedenom očito ne preza od nepromišljenih i protuustavnih radnji kako bi si podigla rejting u javnosti, na štetu te iste javnosti odnosno svih nas. Što je slijedeće? Promjena ovršnog zakona na način da će potražitelji biti grubo oštećeni kako bi se dobili glasovi jadnih vlasnika jedine nekretnine – kućerine na kat ili dva sa 250m2 površine i glasovi kojekakvih anarhista? U civiliziranom svijetu se takvi problemi naime rješavaju tako da se namiri potražitelj, a pitanje beskućnika rješava socijalni sistem države dodjelom nužnog smještaja po povlaštenoj stanarini. Koji se određuje kvadraturom socijalnog stana s obzirom na broj članova kućanstva. Kako u nas i država i lokalne zajednice imaju dovoljno praznih stanova, rješenje leži na dohvat ruke. Ali opet, takvo rješenje ne donosi glasove na izborima, nego ih odnosi. A to što će poneko poduzeće (jer nisu samo banke potražitelji) ostati bez sredstava koja bi moralo moći naplatiti i iz tog razloga otići u stečaj, povećavajući na taj način broj nezaposlenih – koga briga. I o tome ćemo razmišljati sutra!
Ovo su samo dva najočiglednija primjera štete koja nas vrlo izvjesno očekuje kao posljedica predizborne kampanje SDP-a, a o onome što nije očigledno bojim se i misliti. O tome na primjer hoće li će se država, gdje i koliko još, zadužiti kako bi pokrpala rupe u zdravstvu ili penzionom sustavu, spašavajući firme u kojima su uhljebili svoje pulene. Sve u tišini i gurajući nogom kosture pod tepih ili u ormare. Što je najgore, pošto SDP uporno odbija mogućnost prijevremenih izbora, ovakav tsunami štetnih odluka iznuđenih predizbornom promidžbom može nas sustavno uništavati slijedećih godinu dana, a krajnji rezultat ne možemo ni slutiti. I na kraju, pratiti će nas najveća od svih zebnji, izazvana reakcijama nakon izgubljenih predsjedničkih izbora. Zebnja hoće li Milanović u slučaju poraza na parlamentarnim izborima uopće htjeti na miran i civilizirani način prepustiti svoje mjesto pobjedniku!?