Gradnja ove prekrasne građevine započela je 1516. godine prema projektu Paskoja Miličevića i potrajala je četiri godine. Građena je u gotičkom – renesansnom stilu koji je bio tipičan za graditeljstvo na području Dalmacije.
Palača je bila jedna od najreprezentativnijih javnih građevina iz vremena uspona i najveće moći Dubrovačke Republike. Smještena je na sjeveroistočnom dijelu Place ( Stradun ), a okružena je na južnom dijelu crkvom sv. Nikole na Prijekome, sa zapadne strane Zlatarskom ulicom, s istočne strane ulicom sv. Dominika. Zbog geografskog položaja uklapala se u upravno – sakralno gradsko središte te je zaokruživala urbanističku sredinu glavnog gradskog trga.
Kao javna građevina najelegantnijeg izgleda Sponza je privlačila mnoge prolaznike, učitelje, strance, a ponajviše trgovce o čemu svjedoči još dan danas sačuvan latinski natpis u prolazu u atriju : Fallare nostra vetant et falli pondera; meque pondero cvm merces ponderat deus. ( „Naši utezi ne daju da se vara i bude prevaren. Kada mjerim robu, mene mjeri sam Bog.“)
U narednim stoljećima, palača je služila kao škola koja je kasnije pretvorena u prostor za dubrovačku znanstvenu akademiju.
Jedan od najdragocjenijih europskih arhiva
Danas se unutar palače nalazi Državni arhiv u kojem je pohranjena neprocjenjiva vrijednost starih spisa i dokumenata. Najstariji dokument koji je pohranjen u Arhivu je bula pape Benedikta VIII. iz 1022. godine, te brojni drugi dokumenti koji svjedoče o životu u Dubrovniku.
Današnju zbirku čine 300 fondova koji sadržavaju više od 2 700 000 pisanih stranica što privlači znanstvenike iz cijelog svijeta.
Anja Vlašić