Malo je tko tada vjerovao da će samo godinu dana kasnije, da će za najradosniji katolički blagdan, Božić, Hrvati u jednom posve drugačijem raspoloženju dočekati zoru nove 2016. godine. Ivo Josipović pao je tiho, gospodski, slobodno se može reći kako je njegov pad bio ujedno i najbolji, najdostojanstveniji dio njegove neuspješno političke karijere, Zoran Milanović, međutim, odlazi uz veliku pompu, uz mržnju koja iritira čak i njegove donedavne zaluđene obožavatelje, ali ipak odlazi. Dernjava neće puno promijeniti, nakon pada Ive Josipovića može se zaključiti kako nije jedan već su pala oba. Gotovo je, prvi je to shvatio vrlo brzo, drugi će shvatiti već za nekoliko tjedana.
I kao slučajno, uz halabuku i govor mržnje tipičan za nereformirane komuniste, krenula je uz medijsku potporu bjesomučna borba protiv fašizma, sablasti, srećom, njih desetak, valjaju se ulicama našeg glavnog grada, takozvana Hrvatska televizija takozvanim antifašistima i takozvanim borcima za ljudska prava daje prostor kakav nije dobio ni JOE BIDEN kad je nedavno posjetio Republiku Hrvatsku. Očito da u Hrvatskoj nije dovoljno to što su pala oba, vrijeme je da padne i treći – Goran Radman. Radman je ostvario svoju prijetnju, ovo jeste televizija o kakvoj je sanjao i kakvu je obećao.
Mislite li da su slučajno sablasti, i da ih je ukupno desetak, krenulo prosvjedovati protiv Vlade koja još nije formirana, protiv fašista kojih nema, a nakon poziva šefa partije, na ulicama umjesto u bolnicama? Zanimljivo i očekivano, koliko god bilo sramotno, Radmanovi partijski aktivisti ne skrivaju koliko zapravo tzv. prosvjede podržavaju, i ne samo to negoi u njima aktivno sudjeluju. Srećom, još vrlo kratko vrijeme. Kad padnu oba, zašto ne bi i treći? Samo, tko će pisati stihove neke nove pjesme? Hrvatski državni sabor?