U odori Armije BiH Zoran Erceg je dokazao da se borio za suverenu Hrvatsku, ranjen na samoj liniji razgraničenja, nedaleko hotela u istinski opsjednutom Sarajevu. Zorana Ercega napadaju jalnuši i diletanti, prodane duše koje ne žele čuti glas razuma, poruke mira, koje dolaze od njega i kolega branitelja iz Poljske, koje on ne poznaje, iako su članovi njegove akademije.
Posebno spomenimo Zoranove kolege branitelje, Juricu Pavičića i Viktora Ivančića, koji imaju samo tri sara više ratnog staža u Hrvatskoj vojsci od ovog nezamjenjivog heroja Domovinskog rata i legendarnog snimatelja Hrvatske televizije, koji, nažalost, ne može pronaći niti jednu snimku iz Domovinskog rata koju je sam snimio, neki, radikalniji, tvrde da ne može ni dokazati da je uopće bio ratni snimatelj HTV-a.
Zašto ne poslušati opravdane hvalospjeve koje na njegov račun, što javno, što tajno, govore brojni suvremenici njegove hrabre borbe za hrvatsku slobodu, među kojima su već spomenuti veterani Ivančić te Pavičić?
Da razjasnimo, zašto govorimo da navedeni tandem ima preko tri sata duži ratni put od Ercega? Naime, upravo su toliko dugo oni bili na bojištu, taman koliko je bilo potrebno da se dođe i brže bolje ode s bojišta k Borisu Dežuloviću i Anti Tomiću u birtiju. Anti koji je negdje u to vrijeme skinuo odoru JNA, a odoru hrvatske vojske uopće nije navlačio, osim možda ma gay paradi?
Kad nacionalisti, kad privilegirana skupina hrvatskih građana, bez ruku, nogu, bez očiju, bez vitalnih dijelova tijela, napada viteza Ercega, koji je ranjen na prvoj liniji bojišta, dvjesto kilometara od Vukovara, onda to oni čine kako bi ostali privilegirani, ili kako bi im se privilegije dodatno povećale. Pa se tako privilegirani Đuro Glogoški bori da ostane ne samo bez nogu nego očito i bez glave, dakako, sve ne bi li dobio još veću penziju.
Drugim riječima, Zoran Erceg borac je za slobodu Hrvatske isto kao i Nino Pavić te Marijan Hanžeković, da ne spominjemo mamu jednog divljeg polupismenog gazde jednog isto takvog portala koja je tijekom agresije na Hrvatsku obilazila jugo-oficire po Beogradu, dok je tata pijančevao, zajedno Pavić, Hanžeković, mama i tata imaju tek pola sata više ratnog staža od Ercega. On sam njih četvero. Herojstvo kakvo se ne sreće čak ni u filmovima kakavi su filmovi Mikea Myersa o Austinu Powersu.
Sada, naravno, vidite tko je i koliko je Erceg veliki borac, tek je nešto veći humanitarac nego što je borac, uostalom, pitajte u Splitu i oni će vam sve reći, mnogi i danas sanjaju Ercega.