tiskani mediji izumiru, budućnost su web portali

MADRID, 24. veljače 2011. - Sinoć kasno, u 'Auditoriju Madrida', završena je press konferencija četiri najveća svjetska medija, koje je Wikileaks ocijenio najkredibilnijim za objavljivanje svojih povjerljivih informacija. Nazočni su bili direktor španjolskog lista El Pais Javier Moreno, koji je bio domaćin konferencije, zatim direktor američkog New York Timesa Bill Keller, direktorica francuskog Le Monde Silvie Kauffman, direktor engleskog  The Guardiana Alan Rusbridger, te direktor njemačkog Der Spiegela Georg Masloco.

Piše: Sanja Mihaljinac, dopisnica iz Rima

'Bila sam gošća konferencije kao novinarka koja se isključivo bavi web medijima, odnosno kao direktorica Web tv New Immigration.eu i kao dopisnica PortalOko.hr iz Hrvatske. Tijekom večeri otvorene su mnoge teme, no, ključna je bila 'budućnost informiranja u svijetu'. Svi nazočni složili su se u jednom, dakle, kako se povijest svjetskog novinarstva i diplomacije dijeli na period prije i poslije objavljivanja povjerljivih informacija dobivenih od Wikileaksa. Također, svi nazočni jednoglasno su osudili pokušaj kažnjavanja Juliana Assangea, koji je održao lekciju svima o transparentnosti informiranja, te je skinuo veto, "confidentional", sa povjerljivih dopisa.

Direktorica Le Monda, Silvie Kauffman, ne krije svoje divljenje prema Wikileaksu i hrabrosti Assangea u objavljivanju do sada nedokučivih korispondencija izmedju diplomata i njihovih centrala. Izjavila je kako je francuski ministar industrije htio spriječiti objavljivanje Wikileaksovih informacija, medjutim Le Monde se odupro tom pritisku, te na svoju odgovornost ih objavio.

'Wikileaks je održao lekciju svima nama, novinarima jakih izdavačkih kuća, da ne smijemo pokleknuti ni pod kakvom političkom silom, već političke sile staviti pod lupu slobodnog informiranja. Tko ima pravo manipulirati informacijama? Političari koji su samo privremeno u svojim foteljama, ovisno o korektnosti izvršavanja svojih zadataka, koji bi trebali biti u interesu sviju nas, a ne samo privilegirane kaste', izjavila je Silvie, jedna od najpoznatijih francuskih novinarki.

Kraj ere 'top secret' informacija

Direktor New York Timesa, Bill Keller, već sa manje oduševljenja priča o Assangeu i pita se obavlja li on novinarski ili samo informatički posao. U svakom slučaju što god radio, Wikileaks je napravio pravu revoluciju u novinarskom svijetu i više ništa neće biti kao nekada. Može se slobodno kazati kako je to kraj klasične diplomacije, koja šalje povjerljive analize nekog osrednjega diplomata o političkom stanju neke zemlje, sa svim pojedinostima, koje se ponekad svode na čisti gossip. Sada je svima jasno da je došao kraj ere 'top secret informacija' i da su sve maske pale.
 
'Zašto kažnjavati Assangea za objavljivanje informacija koje bi inače trebale biti dostupne svima. Vlade su plaćene od poreznih obveznika i nemaju pravo raditi iza leđa svojih građana, da 'javno napadaju' one sa kojima 'iza leđa' sklapaju tajne poslove ili potičke saveze. Mislim kako je napokon jasno i političarima da je njihova svrha pružanje usluga građanstvu, a ne stvaranje tajnih  lobbyia sa ciljm ostvarivanja svojih osobnih probitaka', poručuje direktor The Guardiana, Alan Rusbridger.
 
Budućnost pressa je internet!

'Upravni odbor Der Spiegela dobro je proučio tekst koji je dobio od Wikileaksa prije objavljivanja, te smo sami napravili neku vrstu mini cenzure. Nismo imali nikakve političke pressinge, ali smo smatrali kako nema potrebe stavljati na listu za odstrijel imena agenata koji su radili za tajne službe u Iranu ili Iraku i Afganistanu. Moje osobno mišljenje je kako je budućnost pressa u internacionalnim medijima, koji nemaju lokalnih opterećenja, koji postaju globalizirani slobodni mediji, a samim time kredibilni jer nisu niti manipulirani niti plaćeni od strane bilo koga. Naša internet stranica izuzetno je posjećena, međutim postoje članci koje objavljujemo samo u tiskanom izdanju. Ne vidim razloga zašto jedna kvalitetna novina ne bi bila skuplja od običnog capuccina', završava svoje izlaganje direktor Der Spiegela.

Pitanje je samo do kada će se prodavati ta novina čiji tisak skupo košta. U ovoj ekonomskoj krizi kada se zatvaraju skoro sva dopisništva, u eri agencijskih vijesti dostupnih na internetu, teško je zamisliti kako će se istim intezitetom čitati novine, kada se ujutro na internetu nalaze sve najnovije vijesti, i to besplatno.

Revolucija interneta je neminovnost

'Ja sam ljubitelj klasičnoga tiska, listova koji šuškaju dok pijem prvu jutarnju kavu, međutim teška srca moram priznati kako nas je sve manje. Internet je pobijedio i što prije si to priznamo, biti će nam lakše', izjavljuje direktor New York Timesa. Revolucija interneta je bila neminovna. Dok su bankrotirali medijski velikani poput Los Angeles Times, interneta vijesti su preplavile svijet.

'Povijest se ponavlja. Kao što je televizija pobijedila radio, kino dvorane teatar, tako je neminovno da će internet pobijediti klasične novine', bile su završne riječi Billa Kellera. Internet novosti su dostupne na svim kontinentima, od Aljaske do Kine, besplatne su, zanimljivije, manje cenzurirane, iza njih ne stoje multinacionalne komapnije ili skriveni partneri - tajkuni, koji kroje politiku zemlje preko dobro plaćenih salonskih novinara. Neke novinare plaćaju kako bi pisali po narudžbi dok druge plaćaju da uopće ne pišu.
 
U svijetu interneta nema granica, tako ni u informacijama sa web-sitova nema 'po mjeri krojenih tekstova' (tailor made). Internet je postao jedini slobodni prostor za informiranje, jedna vrsta kibernetičkog imperija, koji ne trpi manipulacije, nova savjest čovječanstva. Svakim danom se povećava broj čitatelja koji počinju vjerovati samo u riječi ispisane u tom virtualnom svijetu, bez granica, bez religije, političkih opredjeljenja, bez nacionalnih obilježja, sa autentičnim informiranjem. Jer običnom čitatelju, koji jedva sastavlja kraj sa krajem, dosta je laži, predizbornih praznih obećanja, luksuznih automobila onih koji njemu obećavaju bolju budućnost, a u stvari rade sve kako bi osigurali svoju sigurnu budućnost.

Sjevernoafrička revolucija krenula je od portala

Wikileaks je dokazao da nema tajni do kojih se ne može doći, kao i to da nema nedodirljivih. Do jučer nam je bilo nezamisliv lančani pad apsolutističkih režima od Tunisa, Egipta do Libije. Wikileaks je dokazao kako web mreža ima moć kao niti jedan medij. Tam-tam poziv na pobunu zemalja sjeverne Afrike započeo je upravo preko web-a. Vjetrovi pobune potčinjenih, gladnih, bez glasa i prava, šire se i nije rečeno da će se zaustaviti samo sa druge strane Mediterana.

PortalOko.hr postao ogledalo hrvatskoga društva?

Nakon konferencije organiziran je razgovor sa studentima novinarstva, univerziteta pod pokroviteljstvom El Paisa. Na pitanje jednog od studenata, zašto isključivo radim sa web-medijima? odgovorila sam: 'Prvenstveno stoga što imam neograničeno povjerenje u slobodne i neovisne web-medije, jer se osjećam slobodna i mogu pisati onako kako mislim, bez naloga, 'masakriranja' mojih tekstova, ili nepotrebnih cenzura. Dok sam radila u medijima 'sponzoriranim od države', shvatila sam kako traješ kao novinar samo dok odgovaraš vladajućoj političkoj garnituri, odnonso dok ne dođe neki alkoholizirani urednik, politički podoban, koji protežira samo svoje ljubavnice plaćene na račun države.

Naša web-tv 'New Immigration', prva je u svijetu koja se bavi isključivo fenomenom imigracije, sastavljena je od novinara i dopisnika iz Rima, Pariza i Madrida. O njoj su pisale gotovo sve talijanske agencije, od jako čitanih  'Il sole 24 ore', pa do AGI-ja. O televiziji su pisali svi osim mojih hrvatskih kolega, koji smatraju kako to nije značajna vijest. PortalOko.hr je jedan od najčitanijih i najkredibilnijih hrvatskih internet medija. Urednik je izabrao vrhunske suradnike, koji realno pišu o političkoj situaciji u Hrvatskoj i svijetu, bez nametanja svoga stajališta, te su 'preko noći' postali jedna vrsta ogledala društva. Dokaz tome je činjenica kako PortalOko.hr svako jutro čita konkurencija i uzaludno pokušavaju stvoriti nekakav web-surogat, ali im to ne polazi za rukom. Jer novinu, prije svega, čine novinari, koji nisu na prodaju na tržnici, na kojoj su navikli cijenkati se moćni vlasnici medija'.

Sanja Mihaljinac