Prosječan korisnik CHF kredita: kredit je uzela mlađa osoba oko 30 godina,ima obitelj sa jednim djetetom, financijski uglavnom nestručan, zaposlen, uredni porezni platiša, neosuđivan. Kredit uzeo u francima jer nije bio financijski sposoban za onaj u eurima. Iznos kredita u početku je bio 1/3 plaće. Nakon povećanja kamata i tečaja iznos kredita prešao 60% plaće. Korisnik je obaviješten o povećanju kamata ali nikad mu nije rečeno zašto se kamata povećava. Živi u kupljenom stanu ali razmišlja da ga iznajmi i preseli roditeljima. Supruga ostala bez posla ili radi sezonski. Ne odlučuju se na drugo dijete. Duguje banci u kunama ili eurima još uvijek više nego kad je uzeo kredita. Ne vidi izlaz. Previše radi. Mrzi banku i bankare, a na frazu „neka institucije rade svoj posao“ mu se diže kosa na glavi. Nikad više neće uzeti kredit i to savjetuje i drugima.
Prosječan kredit: 2006.-te godine uzeto 100.000,00 eura u protuvrijednosti u francima na 26 godina uz početnu kamatu od 4,3 % za kupnju prve nekretnine. Kredit isplaćen u kunama, korisnik nikada nije vidio franke ni eure. Korisnik je morao kupiti eure da bi isplatio prodavatelja nekretnine. Kamata u najgorim vremenima povećana na 6,6% bez ikakvog obrazloženja. Rata i do 60% veća od početne, a od 1.1.2014 nakon smanjene kamate na 3,23% oko 35% veća od početne. Glavnica uzeta na početku kredita uz nedavni tečaj franka 6.39 još uvijek za 20% veća od početne (u kunama ili eurima). Uz današnji tečaj franka od 7.5 trenutna glavnica za 40% veća od početne. Do sada ukupno banci u kunama uplaćeno oko 60% početne glavnice u kunama. U francima glavnica smanjena za 15%, 75% uplaćenog novca je banka uzela za kamatu. Šteta zbog nezakonitog povećanja kamata iznosi oko 85.000,00 kn sa zateznim kamatama. Kredit je uglavnom nenaplativ. Nekretnina vrijedi manje od početne cijene. Nekretnina se teško može prodati.
Prosječna banka: reklamirala CHF kredite kao povoljne, dobre i sigurne. Nije upoznala korisnika sa mogućim posljedicama, svjesno skrivala moguće rizike, svjesno išla u prekomjernu zaradu i lihvarenje, osigurala se nepravednim ugovorima, mijenjala odredbe bez pristanka korisnika prema svojim tkz. općim odredbama, dobit joj je puno važnije od korisnika i povjerenja, lagala korisnika, krivo se prikazala i reklamirala, nije zaštitila korisnika, nije radila na dobrobiti korisnika, ima „zaduženje“ u švicarcima za maksimalno 20% vrijednosti svih kredita, u stranom je vlasništvu, nije društveno odgovorne prema Hrvatima ali je jako odgovorna prema matičnim građanima, u matičnim zemljama se ponaša na potpuno drugi način. Cijelo vrijeme dok su korisnici „stenjali“ poslovala sa velikom dobiti i isplaćivala dividende. Kako bi prikazala da i njoj dobit značajnije pada dio dobitka stavljala u rezerve. Izgradila strašno nepovjerenje prema korisnicima. Reklamira se i kupuje TV vrijeme i pokušava prikazati sebe kao donatora hendikepiranih ili slično. Njeni službenici ne vjeruju upravi i vrhu smatraju ih lopovima. Svjesno koristi koruptivno i nekvalitetno političko i institucionalno okruženje u zemlji za ostvarenje svojih neodgovornih ciljeva. Na sudu se brani riječima: Znamo da ugovori nisu pošteni ali korisnici su ih potpisali. U javnosti se želi profilirati kao poštena, pravedna i da pomaže zajednici. Ne zna što bi dalje, čeka da dobije kaznu, ima rezervirane novce za to i čudi se kako su političari i institucije toliko nesposobni. Nema potporu u matičnim zemljama za ono što je radila.
Prosječna šteta: Najlakše je ovo izračunati u kunama i to za prosječan kredit iznosi oko 26.000,00kn godišnje zbog povećanja kamate i tečaja . Međutim puno veća je posredna šteta zbog onemogućenog normalnog života mladoj obitelji. Zbog toga oni nisu imali drugo/treće dijete. Zbog toga oni nisu ulagali u znanje. Zbog toga su oni psihički opterećeni. Zbog toga oni još više rade i ne ulažu dovoljno u svoje zdravlje.
Šteta za državu su ogromne, da li bi kriza trajala ovoliko dugo da svake godine oni koji teško rade i primaju plaću sa kojom otplaćuju kredit nisu morali plaćati 1,5 milijardu kuna više? Natalitet pada, tko će ostati i raditi u hrvatskoj za 20 godina? Tko će liječiti bolesne ljude? Tko će pomagati socijalne slučajeve?
Šteta za banke je također velika. Novih korisnika gotovo i nemaju, uglavnom zbog nepovjerenja kojeg su stvorili. Kredit uzima samo onaj tko mora. Odgoda rješenja povećava rizike. Broj loših kredita raste. Zbog iscrpljenosti građana većina kredita danih poduzetnicima također propadaju. Ne vide budućnost niti je mogu planirati. Sjede na grani koju polako pilaju, stablo(državu) truju, a odabranim ptičicama koje pjevaju njihovu pjesmu daju hranu.
Moralna šteta: Jasna i vidljiva nepravda se tolerira, drugostupanjski sud donese konkretnu presudu, a onda prvostupanjski sud kaže: nemamo pojma kako ovo riješiti, kamate nisu opravdane ali valutna klauzula je, hajdete vi svatko za sebe tužite banku pa kako vam bude, snađite se! A to što su sudovi (oni) pretrpani nije njihova briga? Građani iscrpljeni i prepušteni sami sebe. Nepovjerenje u državu i institucije raste.
Zaključak: Ponašanje banaka je bilo nepošteno i društveno neprihvatljivo i za to trebaju biti kažnjene ne samo za kredite u francima nego i za one u eurima. Banke su za kredite u francima isplatili kune, nisu se za te kredite zadužile u francima i igrale su se derivatima sa kojima su lažirali bilancu. Ovo je vjerojatno poznato mnogim političarima, „financijskim stručnjacima“ i HNBu, ali kako to priznati ako si suodgovoran za to ili imaš interes. Svi korisnici kredita sa valutnom klauzulom moraju vratiti kredit prema prvom otplatnom planu, štete za banku zbog valutne klauzule o kojima se priča ne postoje, osim štete ekstra/lihvarskog profita. Da štete postoje već bi ih odavno prikazali i u plaćenim emisijama dobro objasnili. Svi korisnici ovakvih kredita trebaju dobiti primjerenu odštetu. Banke trebaju platiti kaznu.
Rješenje: Ako je valutna klauzula ustavna i ako se zakonito provodi neka banke i HNB jasno prikažu za koliki dio svih kredita su se zadužile u stranoj valuti i na koji način. Neka neovisna tijela to potvrde. Neka zajedno kažu koliki dio iznosa su osigurali zbog valutnog rizika, a ako nisu zašto? Neka proporcionalno tome izračunaju štetu zbog ukidanja valutne klauzule za svaki kredit i pri tome vode računa o šteti koju su nanijeli korisniku zbog nezakonitog povećanja kamatne stope i o tome kolika je šteta mogla biti manja da su bankovni stručnjaci zaštitili svoje korisnike od rizika povećanja tečaja (nije u redu da korisnik kredita plaća štetu zbog nestručnog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja banaka). Neka od izračunate štete za svaki kredit odbiju 20% početne glavnice u kunama kao kaznu za svoje nezakonite radnje. Baš me zanima rezultat, a vas? Tko će kome dugovati? Koliko milijardi kuna kazne bi banke mogle uplatiti u državni proračun iz svoji rezervi?
Rezime:Korisnicima kredita i francima, a i u eurima ne treba POMOĆ već PRAVDA. Izrazi pravda, poštenje, društvena odgovornost, jednakost se toliko puta spominje, svi se kunu u to, svi pozivaju na to ... a tko radi na tome? Suci koji nakon 2 godine donesu prvostupanjsku presudu u kojoj kažu da trebate ponovo ići na sud? Sram vas bilo. Suci koji presudu o valjanosti valutne klauzule ne donose već 4 godine? Sram vas bilo. Uprave banaka koje su opljačkali, pogazili i osiromašili svoje korisnike. Sram vas bilo. Političari koji skupljaju političke bodove, sve znaju i mogu prije izbora, a u pozadini dogovaraju nešto drugo. Sram vas bilo. Intelektualci i stručnjaci koji su se prodali i istinu vide kroz debeli snop novčanica. Sram vas bilo. Građane koji šute, ne ukazuju na nepravdu, ne traže pravdu, ljubomorno vuku samo na svoju stranu. Sram vas bilo.
Nadam se da su vremena korupcije, laži, nepotizma, nepoštenja ... iza nas, da su sazrela neka druga pravila ponašanja, da se lagano budimo iz kolektivnog ludila, da se veselimo dobrobiti susjeda, da pomažemo i da potičemo dobro. Jedino tako možemo dalje. Veselim se tome.