U ovih 11 godina stekao sam puno neprijatelja i nijednoga prijatelja

         U velikoj dvorani HND-a na promociji knjige HTV-ovog novinara Aleksandra Stankovića "Igor Mandić na Mjesecu", okupilo se najraznovrsnije društvo: od književnika, političara i rokera, preko brojnih kolega novinara, do Mani Gotovac, Čire Blaževića, Arsena Dedića, Severine, Milke Babović... Teško je čak nabrojati sva zvučna imena.

Razgovarala: Tajana Paparella/PortalOko.hr

Stanković, kojeg su kolege prozvali "HTV-ovim pitt bulom", u svojoj je knjizi, kroz stihove, progovorio o junacima i anti-junacima našeg društva, te prijateljima i neprijeteljima koje je osobno stekao u jedanaest godina finog provociranja gostiju u svojoj emisiji "Nedeljom u dva". Premda je na studijskom stolcu neke od njih doveo do suza, svi su nagrnuli na njegovu promociju.

Čime ste "zadužili" sve te ljude, od kojih s nekima, poput Denisa
Kuljiša i Severine, do jučer niste bili u idiličnim odnosima?

- Svi ti ljudi koje ste nabrojali, meni su jako dragi ljudi. Većina njih su mi bili u emisiji, tako smo se upoznali i ostali smo u
 kontaktu.

Kuljiš vas je vrijeđao u svojim kolumnama, uglavnom
 kao "agresivca". Danas je on gost na vašoj promociji.  Biste li tako oprostili čak i Kusturicu?

- Ma, ja o Kuljišu ni dan-danas ne znam što misliti. Izvrijeđali se 
jesmo, ali Kuljiša i dalje volim kao kolumnista. Laže, mulja,
 izmišlja, ali je tako dobar stilist da mu je sve oprošteno. Što se 
tiče Kusturice, pozvat ću ga nakon što jednog dana odradimo intervju 
do kraja.

Tko su ljudi o kojima pišete, jesu li heroji ili antiheroji i u 
kojoj ste nam mjeri razgolitili "pravoga sebe"?

- Pa dajem ja tu dosta i sebe, ali to je neminovno ako pišeš dnevnik.
 Ima svega. I heroja i antiheroja. Pišem o svemu oko sebe, sve je
 inspiracija, sve je tema.

Zašto u naslovu baš Igor Mandić?

- Naslov je po jednoj od pjesama u kojoj pišem o Igoru Mandiću i o tome 
da će on, zbog svoje kičme, biti vjerojatno prvi čovjek koji će stići na 
mjesec. Inače, Igor Mandić na Mjesecu je toliko bizaran
 naslov da nisam mogao odbiti prijedlog Predraga Lucića da tako nazovem 
knjigu.

Mislite li da će ova knjiga doživjeti veći uspjeh od "Jutra 
povrijeđenih",  jer ste u međuvremenu postali svojevrstan brand?

- Vjerojatno hoće. Ljudi to, ako i čitaju, čitaju u prvom redu zato jer to 
piše Aco Stanković, a tek onda možemo razgovarati o kvaliteti.

Riječ je zapravo o zbirki kolumni u formi pjesme,
 objavljenih na  portalu Net.hr. Ima li pjesama koje nismo imali 
prilike pročitati u knjizi?

- Nema. Ništa originalno nisam napravio, tek sam ukoričio ono što je već 
jednom negdje izašlo.

Prava premijera ove knjige bila je još u listopadu u Beogradu. Kako 
je Beograd doživio premijeru mjesec dana prije Zagreba?

- U Beogradu je bilo potpisivanje knjige, tako je ispalo i prošlo je
 dobro. Jedno tridesetak potpisa i deset intervjua i to je to.

Prije nego je pročitala pjesmu "Lijepa", Severina je rekla kako nije 
htjela doći jer ste ju "spominjali i kada nije bilo potrebno." O čemu
se točno radi i kako ste ju uvjerili da se predomisli?

- Seve je bila ljuta nakon intervjua s Letom 3 u kojoj su je dečki
 spominjali u malo neprimjerenom kontekstu, a ja nisam odreagirao 
smatrajući da je cijela ta emisija inverzija stvarnosti i da nema 
razloga da popujem sve do momenta dok nije počeo prdež. Jednostavno 
smo je pozvali i pitali hoće li doći na promociju knjige i došla je.
 Nije tu bilo puno komplikacija.

Kad se osvrnete unatrag, nakon dugogodišnje karijere novinara
, nasuprot kojeg su se mnogi znojili i mucali: jeste li stekli više 
prijatelja ili neprijatelja?

- Vjerojatno je više neprijatelja. Ali to me ne brine jer još od srednje škole
 imam tri prijatelja i tu se do dan-danas nije ništa promijenilo.

Davno ste rekli da biste htjeli napraviti intervju sa premijerkom.
 Sada ste i to odradili. Ima li još krupnih zalogaja koje radosno 
iščekujete?

- Ima. Ivo Sanader opet, Rade Šerbedžija, Arsen Dedić, Đorđe Balašević...

Neke od političara u svojoj ste karijeri doveli u neugodne 
situacije. Tko je od njih vas doveo u neugodnu situaciju?

- Bilo je i takvih momenata. Škegro me lupio po nosu, Tijanić po ušima, Pašalić po čelu. U pravoj tuči normalno je da ponekad dobiješ batine.

Koliko ste se tijekom proteklih 11 sezona "Nedjeljom u dva" politički obrazovali? A oprijedijelili? Bi li uopće bilo korektno da ste politički opredjeljeni s obzirom da ugoščujete lijeve, desne i sredinu?

-Pa ne bi bilo korektno, ali gledatelji otprilike znaju kojoj ja strani 
vučem. Za mene je oduvijek HDZ bio jedina prava, stožerna hrvatska 
stranka, vrijedna svake laži i lopovluka koju su pojedinci žrtvovali na
 oltar domovine.

Neki vam zamijeraju agresivnost prema ljudima koji vam nisu dragi a podilaženje onima čiji lik i djelo preferirate. Slažete li se s tom primjedbom? I je li uopće moguće biti skroz objektivan?

-Nije moguće biti skroz objektivan i ja se to niti ne trudim. Vlast treba kritizirati i upozoravati na svinjarije neovisno o tome je li
SDP-ova ili HDZ-ova.

Nedavno ste objavili pjesmu pod naslovom "Honorarac". Očito su vas 
takli otkazi kolega na HRT-u. Kako vi preživljavate? Jeste li se izborili da 
vas se ne dira? Ili se borite s vjetrenjačama?

-Pa istina je da imam dobar status na HTV-u. Za njega sam se izborio 
godinama, nadam se profesionalnog rada, gledanom i relevantnom 
emisijom, nepodilaženjem političarima itd. itd. U skorije vrijeme neću
 ništa mijenjati u emisiji jer ovo je kraljevska forma: jedan na jedan. I 
dok je radim mislim da će ona izgledati ovako.

Hoćemo li morati čekati još deset godina do vaše nove knjige?

-Nećete. S obzirom kojim tempom objavljujem priče na net.hr, već naredne godine trebao bi izaći nastavak Igora Mandića, a za dvije godine ću pokušati napisati knjigu o jedno 30-40 važnih emisija "Nedjeljom u dva" i prisjetiti se što se događalo u vezi s njima, pogotovo izvan studija.

Tajana Paparella/PortalOko.hr