Josip Broz Tito bio je otac hrvatske demokracije, rođen u Kumrovcu vrlo brzo je shvatio da se iz Kumrovca neće tako lako moći boriti za ljudska prava, kao što to u Sloveniji nije mogla Vesna Teršelič te je dolutala u Hrvatsku, pa je odlučio napustiti voljeno rodno selo i nikad se više u njega ne vratiti, bio je u ratu na strani njemačkog okupatora, govorimo o Prvom svjetskom ratu, a onda je u Rusiji upoznao sve čari života, uključujući i 15-godišnju djevojčicu s kojom se u tinejdžerskim godinama, kao pravi vjernik, vjenčao u pravoslavnoj crkvi. Bilo je to 1918., njemu je bilo 'samo' 26 a ona nije bila toliko mlađa od njega, imala je, kako rekosmo, 15 godina i danas bi, da se to dogodilo na inauguraciji Ive Josipovića, išla u srednju školu. Josipović bi bio, ne sumnjajte, kum na vjenčanju.
Godine su prošle pune muka, oko njega svi su ginuli nijemo, a on je postao vođa vodeće demokratske stranke u ondašnjoj demokratskoj Kraljevini Jugoslaviji, sekretar Komunističke partije, na to mjesto došao je preporukom glavnog i naprednog lidera demokratskog svijeta tridesetih godina prošlog stoljeća, druga Staljina, pritom mu je Staljin očinski nadjenuo ime Valter, a onda je Valter pobio 'sve što se pobiti dalo', kako u tadašnjoj Jugoslaviji, tako i na međunarodnom planu, navlastito u 'Španiji'. S vremenom je Valter postalo djevojačko prezime druga Tita.
U Drugom svjetskom ratu, nakon raskida demokratske koalicije Hitler-Staljin-Tito, postao je najpoznatiji po tome da je zaveo još jednu skoro pa maloljetnicu, no, ni ona se nije dugo zadržala u njegovom društvo, dvije godine kasnije zbrisala je na drugi svijet, u koji Tito, kao praktični vjernik, nikad nije iskreno vjerovao.
Rat je prošao kako je i došao, a Tito je upoznao drugaricu iz Like, nesuđenu dobitnicu Nobelove nagrade za znanost, s njom, u društvu maserki, proveo je vrlo skromno ostatak života, pritom se nije volio isticati luksuzom budući da mu je najvažnije bilo kako su živjeli građani koje je vodio i preveo žedne preko vode.
Nešto prije toga obračunao se s nekoliko stotina tisuća narodnih neprijatelja, 'hrvatskim smradom', uglavnom protivnicima demokracije. Zaslužan je i za otvaranje prvog modernog demokratskog kampa u Europi koji je bio smješten na Golom otoku.
Danas, 34 godine poslije smrti, otac hrvatske demokracije ima i svoj trg u Zagrebu, neugledni trg u samom centru metropole kojim nitko ne prolazi, osim Saše Broz, i na kojem nitko ne stanuje, Tito je, u svakom slučaju zaslužio bolje. Međutim, to bolje nije dočekao, zar je Tito zaslužio da ga Jutarnji list spominje tek svaka dva dana na naslovnici?