Dok se čekao idući termin prebačaja na Mljet trajektom Badija iz Trstenika, izdogađali su se vrlo bitni, vojno strateški potezi, koji su izravno doprinijeli uvođenju organizirane obrane za kompletan pomorski pojas južno od Splita. To je bio i spas za dubrovački akvatorij, iako je još dugo bio pod blokadom i nadzorom JRM-e. Vrlo je malo ljudi u Dubrovačkom kraju o tom išta znalo…
Prvi, veliki pozitivni korak se dogodio početkom rujna 1991. god., kada je komandant Taktičke Grupe Kaštela (TG-Kaštela), Jugoslavenske ratne mornarice, kapetan fregate Petar Matana – Periša, razriješen dužnosti na vlastiti zahtjev. Ovaj 'univerzalni vojnik' kako ga ja odmilja zovem zaslužio je par rečenica, jer se radi o istinskom domoljubu i čovjeku koji svojim znanjima, zvanjima i sposobnostima nadilazi sve poznato. Te, 1991. godine, tada četrdesetčetverogodišnji kapetan fregate Petar Matana-Periša, iza sebe je imao već nevjerojatnu vojnu karijeru. Po završetku vojno mornaričke akademije, specijalnost: protupodmornička djelatnost, raspoređen je na patrolne čamce. Ti ratni brodovi su imali ugrađene sonare za otkrivanje podmornica, što je i bila Petrova domena.
Zapovjedni kadar JNA uviđa njegove kvalitete, te ga jedno vrijeme postavljaju i kao zamjenika komandanta osiguranja za otočje Brijuna, pogotovo kada je tamo boravio Josip Broz. Zbog svog znanja i sposobnosti biva premješten iz ratne mornarice u ratno zrakoplovstvo, gdje je 14 godina kao navigator i vođa tima na protupodmorničkim helikopterima ( Mil Mi-14, Kamov ), obavljao složene dužnosti, te obučavao i prenosio znanje na ostale u tom specifičnom rodu vojske. Protupodmornički helikopteri su posebna vrsta letjelica. Neki od njih nemaju repne elise ( „Kamov“), već dvije horizontalne, smještene na istoj osovini, koje se okreću u suprotnim smjerovima. Takva konfiguracija elisa daje mogućnost potpunog mirovanja u zraku, što je neophodno za protupodmorničke aktivnosti.
U odnosu na klasične helikoptere, protupodmornički helikopteri su i puno vrjedniji, jer su opremljeni posebno skupom opremom, a pojedini dijelovi konstrukcije su umjesto čelika, rađeni od titanija, što dodatno pokazuje koliku važnost imaju. Krajem 70-ih, kap. Matana je poslan i na posebno doškolovanje u SSSR, za novu vrstu protupodmorničkog helikoptera. Ovi helikopteri mogu otkriti i uništiti podmornice na dubini od čak 500 metara. Godinu i pol prije početka agresije JNA-e na Hrvatsku kap. fregate Petar Matana, ponovno je premješten u ratnu mornaricu, te mu je dodijeljeno zapovijedanje nad dijelom ratne flote u Vojnoj luci Lora. Zadržavajući letački status, kao zrakoplovni oficir u mirnodopskim vježbama, u ratnoj mornarici dobiva mjesto zapovjednika brigade torpednih čamaca. Drugim riječima, flota od 14 ratnih brodova je pod njegovim zapovjedništvom.
Pri izbijanju agresije na Hrvatsku, u proljeće 1991., unapređuju ga i postaje komandant taktičke grupe 'Kaštela' ( TG – Kaštela). Taktička grupa 'Kaštela' je bila zapravo flota raznovrsnih ratnih brodova, koja je isplovila iz Vojne luke Lora 5.8.1991., 'braniti' Split, odnosno, aerodrom „Resnik“ u Kaštelima, vojnu bazu Divulje kraj Trogira, Vojnu luku Lora, Splitska vrata ( prolaz između Šolte i Brača), Splitski kanal… Dakle, splitski akvatorij. U toj taktičkoj grupi kap. fregate Matana zapovijedao je sa sljedećim plovilima: Veliki patrolni brod (VPBR-31) – „Split“, 2 raketne topovnjače (RTOP), 2 raketna čamca (RČ)- torpedna čamca (TČ), i 2 patrolna čamca (PČ). Postojala je još jedna istovjetna taktička grupa, imena TG-Vis, koja je djelovala u Viškom i Korčulanskom kanalu, s osloncem na vojna pomorska uporišta (VPU) Vis i Lastovo, te borbena grupa: BG-Ploče. Borbena grupa (BG) Ploče, bila je slabijeg sastava; 1 RTOP, 2 RČ i 3 minolovca (ML), koja je djelovala u Neretvanskom kanalu, s osloncem na luku Ploče i VPU Korčula (od sredine rujna na VPU Vis). Kap. fregate Petar Matana, komandant TG-Kaštela, bio je na razaraču; VPBR-31 – 'Split', koji je pak bio usidren između otoka Čiova i Kaštela, zajedno sa dvije RTOP (topovnjače).
Sve tadašnje oficire ratne mornarice JNA je držala u informativnoj blokadi, no kap. Matana je uvidio što se događa, pa je zbog tog uspostavio šifrirane poruke sa zapovjednicima pojedinih plovila, Hrvatima, kako ne bi ispali 'ovce' u danom trenutku očekivane naredbe o napadu na Split i okolicu. Pošto je dobivao i neke obavještajne podatke od jednog oficira obavještajca, kojeg je 'preveslao', odlučio je napustiti ratnu mornaricu, odn., JNA. S njim su pošli i većina Hrvata, djelatnih vojnih lica u JRM-i. Među važnijim kadrom koji je napustio agresorsku ratnu mornaricu bio je i zapovjednik raketnog razarača 'Split', kap. fregate Franko Perović. Komandanta TG-Kaštela (kap. fregate Petra Matanu), zamjenjuje kap. fregate Zoran Gilić, dotadašnji njegov zamjenik, a za zapovjednika VPBR-31 – 'Split“ dolazi kap.fregate Dragan Jovin, koji je kasnije razarao Split, i bio autor one zloglasne izreke upućene Radio Splitu: 'Kada razarač Split opet dođe, Radio Split se više neće čuti'.
Kap. fregate Petar Matana, nakon što su ga razriješili dužnosti, časno se na palubi razarača 'Split' pozdravio sa svom postrojenom posadom, i prebacio čamcem do operativne obale unutar Vojne luke Lora. Nakon dva dana je samo sa dva kufera u rukama došao u Dubrovnik. Putem je imao neugodnu scenu pretresa od strane hrvatske policije (na Bistrini), no nakon saznanja o kome se radi i njihove isprike, ipak je sretno stigao u Grad. U policijskoj postaji (Villa Palma), javio se nadležnima i sutra dan se „Perastom“ iz Gruža prebacio na Mljet, u svoju obiteljsku kuću, u luci Sobra. Čim je došao na otok, petokolonaši su javili zapovjedniku kasarne JNA-e u Saplunari (zastavniku Živanu Pešiću), gdje se nalazi 'njihov' oficir.
Nakon dva dana, kontra obavještajna služba (KOS), naređuje odabranim špijunima s Mljeta da u suradnji s JNA kadrom iz kasarne postupe po planu akcije zvane: „krokodil – mrtav jezik“, odnosno, da likvidiraju odbjeglog kapetana fregate. Nisu uopće razmatrali uhićenje, jer je kap. Matana toliko znao i mogao da im je bio velika prijetnja. Čuvajući svoj život i čekajući poziv iz HRM-e, 30.9. po njega dolazi brod u Polače, poslan od zapovjednika HRM-e, admirala Sveta Letice. Nakon provjere ljudi koji su poslani po nj, prebacuje se u Orebić , te dalje za Split, u zapovjedništvo HRM-e. Tada, zajedno sa glavnim zapovjednicima HRM-e ( admiralom Svetom Leticom i kapetanom fregate Davorom Domazetom-Lošom), uspješno koordinira obranu Splita, splitskog akvatorija, te pridonosi prvom porazu JRM-e u novonastaloj državi Hrvatskoj.
U Korčulanskom kanalu, sljedećeg dana (16. 10. 1991.), u još jednoj pobjedonosnoj bitci, također aktivno sudjeluje, nakon čega se svi brodovi JRM-e, iz taktičkih grupa Kaštela i Vis, te borbene grupe Ploče, povlače prema Visu, a među njima i teško oštećeni razarač 'Split'. Tako je priobalje, od Savudrije (Istra), do Korčule, opet bilo plovno. Jedino je pod blokadom i potpunom okupacijom JNA ostao južni Jadran. Nedugo nakon ovih pobjeda na moru, admiral Sveto Letica imenuje kap. fregate Petra Matanu-Perišu za zapovjednika HRM-e za južni Jadran, te ga upućuje 4.11. 1991., u Dubrovnik, gdje je do oslobođenja dubrovačkog akvatorija bio sigurna organizacijsko-obrambena uzdanica. Nakon Domovinskog rata kap. Matana umirovljen je sa najvišim časničkim mornaričkim činom (kapetan bojnog broda). Danas živi u Sobri na otoku Mljetu, samozatajno, vrsni znalac i veliki čovjek…
foto: Silvio Market