Naime, bogohulno je danas u Hrvatskoj tvrditi da je komunizam aktualan i opasan kao nekoć, naravno, on nema moć kakvu je nekoć imao, no, opet on postoji, prisutan je od javne televizije do hrvatskog parlamenta, predsjedničkih dvora, pa sve kroz razne udruge do državnog proračuna, ako ste ipak 'nevjernik' i 'bogohulnik' te tvrdite ono što režimska Hrvatska, i politička elita, tvrdi da ne postoji realna je mogućnost da će vas proglasiti psihičkim bolesnikom. Opasnost od komunizma, barem onog oblika komunizma koji guši demokraciju godinama, postoji, ona je tu te se manifestira na primjeru na koji vlast, kao, nažalost i oporba, tretira sve brojnije referendumske inicijative u Hrvatskoj.
Koja se to normalna vlast boji naroda?
Ne vjerujemo da će komunisti ubijati, kao što su nekoć ubijali, ali smo uvjereni da je komunistički mentalitet i naslijeđe komunizma ubilo hrvatsku demokraciju, ili ju je barem prigušilo. Nadajmo se ipak kako je riječ 'tek' o kliničkoj smrti, dakle, nadajmo se da je postupak oživljavanje moguć ako otpočne vrlo brzo.
Spomenuli smo na početku predsjedničku kandidatkinju HDZ-a, Kolindu Grabar Kitarović i njen nastup na javnoj, za mnoge posljednjoj komunističkoj, televiziji? Dakako, njeno gostovanje bilo je ugodno osvježenje s obzirom na ono što imamo prilike gledati kada se na Hrvatskoj televiziji pojavljuju, izmjenjuju, političari čije njuške gledamo godinama, međutim, zabrinjava nedostatak odlučnosti Kolinde Grabar Kitarović kada se radi o nekim osnovnim svjetonazorskim pitanjima, a koja su zapravo ključna u predsjedničkoj kampanji, osim ukoliko Kolinda Grabar Kitarović ne misli biti nešto simpatičnija verzija, replika, Ive Josipovića? Kako je, dakle, moguće da predsjednička kandidatkinja HDZ-a hvali sam početak Josipovićevog mandata ako znamo da je baš na početku Josipović otišao u susjednu Bosnu i Hercegovinu, te optužio vlastitu zemlju za agresiju na spomenutu državu? Drugim riječima, slaže li se predsjednička kandidatkinja HDZ-a s Ivom Josipovićem više nego što smo mislili da je to moguće?
Kad na predsjedničke izbore idemo, biramo li nekoga, ili se radi o farsi? Budući da su programi, koji u stvarnosti ne postoje, svih važnijih stranaka isti, ili slični, 'odnos sa susjedima, NATO, Europska unija, Venecijanska komisija, pomirenje na krivim osnovama, pomirenje s nekim s kim se nismo svađali, a tko je nas, dakle, Hrvatsku, napao', imamo li izbora?
Koliko se razlikuje politika HDZ-ovca Ive Sanadera od politike Zorana Milanovića i kako predsjednička kandidatkinja HDZ-a može reći da je Vlada u kojoj je ona sudjelovala bila uspješna s obzirom na činjenicu što nam je sve ta Vlada ostavila iza sebe, od radikalizma Milorada Pupovca do katastrofalnog gospodarstva? Može se slobodno reći da su Sanader i Milanović dvije strane iste kovanice.
Čavoglave zadnja oaza slobodnog novinarstva
Nakon svega, a obzirom na činjenicu što se sve u Hrvatskoj događalo posljednjih godina, nije pogrešno reći da je posljednja slobodna oaza u srcu komunističke Hrvatske zapravo u Dalmatinskoj Zagori, odnosno, u Čavoglavama. Samo u Čavoglavama nemamo nametnutu istinu o Domovinskom ratu, dakako, iskrivljenu, koji sve više, pod presingom režimskih medija i samog režima, izgleda kao neki davni i nepotrebni rat, doduše obrambeni, u stilu 'tko nas bre zavadi'. Jedino u Thompsonovim Čavoglavama narod može biti ono što doista jeste, ne računajući poneka neprihvatljiva ponašanja kakvih, nažalost, ima uvijek, na svakom mjestu, a poglavito u hrvatskoj Vladi i u dvorima aktualnog predsjednika, Ive Josipovića.
Naravno, ne tvrdimo da se vodi neki 'specijalni rat' protiv Hrvatske, kako smatraju neki hrvatski ugledni analitičari, međutim, da su bivši komunisti ponovno prepoznali svoju priliku za rehabilitaciju svoje komunističke prošlosti nema nikakve dvojbe.
Nikad se ovako otvoreno nije veličalo Josipa Broza Tita, komunističkog diktatora čiju strahovladu eksplicitno nije osudila čak ni Kolinda Grabar Kitarović, i nikad na ovakav način moderni komunisti nisu gazili osnovne demokratske principe koji se kose sa svakim, pa tako i komunističkim, totalitarizmom. Na ovaj način, vodeći davne bitke Drugog svjetskog rata, Hrvatska može postojati još godinama, ali ne može i neće napredovati. /Ivana/