Nije lako, piše Dežulović, živjeti pod terorom ateističke vlasti, pritom spominje homoseksualce, ovog puta osuđeni mrzitelj ne spominje gnjide, zbog kojih je i osuđen. Nedavno je lažno optužio jednog PR stručnjaka da je prepisao jedan od njegovih govora mržnje koji redom nalikuju ranim djelima nacističkog ministra propagande, Josepha Goebbelsa. Slična je to mržnja prema neistomišljenicima, metode su, srećom, različite, za razliku od Goebbelsa, Dežulovića se nitko ne boji.
Tko će se normalan bojati kukavice koja je agresiju na vlastitu zemlju, prema vlastitom priznanju, provela jednim dijelom pijana, pritom halucinirala? Nejasno je također zašto bi netko normalan prepisivao od njega - njega koji mrzi?
Vi danas u Hrvatskoj možete reći sve, posebno ako ste pijanica koja se iz Hrvatske priženila u Srbiji, možete ljude tretirati kao gnjide, fašiste, manje vrijedne imbecile, 'idiote', ali pijanici reći da je pijanica i tako pijana služi gazdi koji je opljačkao pola države, i sve što je opljačkao učinio je legalno, potpuno je neprihvatljivo, čak i ako je pijanica javno priznala da je pijanica. Naravno, ovo je tek općenita opaska, nikoga ne smatramo pijanicom, posebno ne one koji ne piju, ili one koji piju, a to javno priznaju. Tko priznaje pola mu se prašta.
Naravno, to je vrhunac demokracije u državi koju nisu stvarali pijanci ni ratni profiteri, ali od koje su upravo pijanice i ratni profiteri imali najviše koristi, oni su danas najglasniji. Pritom, naravno, potpuno ignoriramo lijevu fašističko-lopovsku oligarhiju koja se financira novcem iz državnog proračuna koji joj nije dovoljan te se dodatno opslužuje i inozemstvu, ignorirali smo čak i jednu raščupanu spodobu, koja se također skućila u Beogradu, a koja je prije toga sa svojom priležnicom opustošila dobar dio Hrvatske, upropastivši novine koje su imale izdašnu potporu stranih donatora, ništarija koje su se obogatile upropaštavanje malih i srednjih poduzetnika te pretvaranjem istih u sirotinju.
Boris Dežulović jedan je od rijetkih koji ima sluha za opljačkane hrvatske građane, iako je bio suučesnik raščupanog ratnog profitera, na jaslama jedne od najvećih kapitalističkih pošasti posljednjih dvadeset godina, danas gotovo odapelog, Sorosa. Soros je svoje beogradske učenike vrlo dobro plaćao, amoralno stečenim novcem, nećemo reći prljavim, iako bi to bilo ispravno, oni su ga, naposljetku, iznevjerili. Zar je onda čudno kada je upravo njih gazda Pavić doslovce nazvao govnima?
Borba za prava 'malih' ljudi, kako obične građane nazivaju podnapite ratne kukavice, tek je počela, iduća meta Borisa Dežulovića biti će njegov gazda Pavić, jedan od onih koji sudjelovao u skoro svim hrvatskim privatizacijama, drugujući s onima koji su danas eminentni stanovnici hrvatskih zatvora, ili bjegunci od hrvatskog pravosuđa, i koji gazdi čuvaju mjesto, zlu ne trebalo. Ako itko želi čiste račune to je Boris Dežulović, zbog njega je Slobodna Dalmacija dužna platiti 350 000 kuna, što je eklatantni dokaz da se Dežulović protiv izrabljivača bori iz unutra. Ukoliko ovako nastavi gazda neće dugo izdržati. Ako Pavić jednog dana, ne daj Bože, ponovno završi u zatvoru, Boris Dežulović moći će reći da je to bilo i njegovom zaslugom. Hrvatska ne može podnijeti toliko predstečajnih nagodbi, koliko je presuda svome gazdi u stanju osigurati Boris Dežulović.
/Ivana/