Navodno se Mesić sprema za bijeg u Kazahstan ne bi li se spasio zle sudbine koja je snašla nekoć najdražeg političara narodne fronte iz Jutarnjeg lista, Ivu Sanadera. Očito je Mesić, ukoliko je tome doista tako, nešto naučio iz priče o Sanaderu.
Naravno, ukoliko imate novaca, a Mesić, s obzirom na svojih časnih gotovo osamdeset godina života, novaca ima, i u pećinama Iraka možete se dostojno provesti, Osama bin Laden tome je bio dokaz.
Dakako, ne uspoređujemo bivšeg ustašoida s Bin Ladenom, međutim, moguće je da će Mesić tražiti sličnu špilju, pod uvjetom, ponovimo, da su istinita medijska nagađanja koja tvrde kako antifašist broji posljednje sate na slobodi, dakako, ukoliko je Bin Ladenova stara oza slobodna, mnogo je kandidata a prostora za bijeg toliko malo.
Kad smo već kod antifašizma ukoliko Mesić ne stigne do Kazahstana na vrijeme, ukoliko ne stigne, zajedno s Boljkovcem, Ivinom, Manolićem i ostalom jugo – partizanskom bratijom do obližnje šume prije nego što dođu po njega, kako će hrvatski antifašisti podnijeti činjenicu da je njihov reformirani ustaša, iako bivši, uhićen? Bila bi to sramota za hrvatski antifašizam, nakon Sanadera, čije su uhićenje teško podnijeli, uhićen i Mesić... Tko je idući?
Netko je spomenuo Milorada, doduše ispod glasa? Titova ideja nesvrstavanja, osim kad je u pitanju svrstavanje u vlastite džepove, našla bi se u ozbiljnoj kušnji, ni jugo - komunistički povjesničar, Tvrtko Jakovina, ne bi mogao našminkati Mesićevu biografiju kao što to čini s biografijom jednog od najvećih zločinaca dvadesetoga stoljeća, Josipa Broza zvanog Tito, koga uporno pokušava pretvoriti u sveca.
Pozlata s Mesićeve političke figure odavno je nestala, vicevi koje je nekoć pričao, osim možda Damiru Kajinu, Zoki Milanoviću i Mikiju Pupovcu, nikome nisu smiješni, Mesić je trenutno jedan od najomraženijih bivših hrvatskih političara koji i u mirovini košta hrvatske građane kao gradnja Obrovca u vrijeme komunizma.