Otvoreno pismo predsjednika Srpskog narodnog vijeća i saborskog zastupnika SDSS-a Milorada Pupovca u kojem gospodin Pupovac upozorava na dosta dramatičan način predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović na jačanje atmosfere netolerancije i poruka mržnje prema političkim, etničkim i drugim manjinama u Hrvatskoj dobilo je njezin odgovor. Pupovac je ustvario tražio zaštitu od predsjednice države jer smatra da su i poruke mržnje prema njemu osobno, eklatantan primjer govora mržnje, koji može ugroziti elementarna demokratska dostignuća, političku stabilnost i društvenu sigurnost. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović odgovorila je vrlo opširnim, slojevitim, čak bi se moglo reći vrlo značajnim pismom u kojem je analizirala uzroke govora mržnje u Hrvatskoj, širenje netolerancije i stvaranje ozračja sukoba,koji sprječava da se Hrvatska bavi životnim problemima svojih građana i usmjeri na najvažnije zadatke te se gubimo u bespodnim raspravama i stvaranju osjećaja nesigurnosti i jačanju političkih i svakih drugih podjela.
Pismo Kolinde Grabar Kitarović je pažljivo proučio politički analitičar Zdravko Tomac koji ga u cjelini podržava, izuzev nekih detalja o kojima se može raspravljati.
"Drago mi je da je i hrvatska javnost podržala pismo i da je pokrenuta kampanja protiv govora mržnje. Da se nakon dugo vremena ponovno govori o potrebi dijaloga, zajedništva i tolerancije. Da se ponovno ističe odgovornost za javnu riječ i protiv zagađenosti huliganskim govorom i govorom mržnje hrvatske javne scene. Međutim, nije dobro što se vrlo jednostrano svi pozivaju na pismo hrvatske predsjednice, a preskaču onaj bitni dio njenog pisma u kojem ona ustvari poziva sve aktere političke javne i medijske scene da prije svega preispitaju svoje djelovanje, da sebe mijenjaju i da ne traže odgovornost samo kod drugih. Hrvatska predsjednica je u svom pismu navela izvore zagađivanja hrvatske političke scene govorom mržnje i netolerancije. Predsjednica je vrlo konkretno ukazala da je sve počelo na dan njene izborne pobjede, koju je Milanović osporio i od kada je počeo s kampanjom njenog diskreditiranja i stvaranja atmosfere da u Hrvatskoj postoje dva nepomirljiva tabora. S jedne strane su sile svjetla, dobra, poštenja, demokracije, a s druge strane su sile mraka, zla, korupcije, fašizma, ustaštva i sve najgore što prijeti hrvatskom narodu pravom katastrofom. To je Milanović izrazio jednom rečenicom "mi ili oni", rekavši da je njegov povijesni zadatak da organizira snage svjetla, dobra i demokracije protiv snaga tame, zla i fašizma", kaže Tomac.
Nakon gubitka i parlamentarnih izbora i konstituiranja nove vlasti, Domoljubne koalicije i Mosta, Milanović je ne samo rekao nego i organizirao svoju stranku i koalicijske partnere u stvaranju pakla u Hrvatskoj, smatra Tomac.
"Pojačao je optužbe i zajedno s dijelom medija i nevladinih udruga na djelu organizirao pakao,optužujući drugu stranu za ustaštvo, fašizam kako bi onemogućio novu vlast da uopće funkcionira. To je uzrok pakla u kojem živimo. To je predsjednica na jedan blagi način jasno rekla, ali ti koji organiziraju pakao odbacili su njene primjedbe i nastavili s istom politikom te se pokušava na taj pakao, koji je stvoren političkom hajkom protiv ljudi, proglašavanjem ljudi fašistima i nacistima, a cijele Hrvatske, navodnom fašiziranom državom, skrenuti pažnja s tih problema te formalnim osuđivanjem govora mržnje i izjednačavanjem krivnje obje strane za sadašnje stanje ustvari onemogućiti da se pravi krivci ponovno skriju i da podijeli odgovornost između onih koji organiziraju progone, koji lažno optužuju i onih koji se brane", kaže Tomac te dodaje kako je potrebno utvrditi istinu dok za kampanje protiv govora mržnje u kojima se dijeli krivnja za sadašnje stanje između onih koji ga proizvode, koji lažno optužuju i onih koji se brane od lažnih optužbi je ustvari nova zamka, koja ništa ne rješava.
"Tu se sada upotrebljavaju nove floskule u hrvatskom javnom životu. Prva floskula je da trebamo prestati govoriti o prošlosti o okrenuti se budućnosti. Zašto je to floskula? Zato što je čovjek jedino biće na kugli zemaljskoj koje istovremeno živi prošlost, sadašnjost i budućnost, što nije moguće graditi budućnosti, bez oslonca na prošlosti. Svaki trenutak čovjek živi istovremeno razmišljajući o svojoj prošlosti, živeći sadašnjost i planirajući budućnost. Nema budućnosti bez oslonca na prošlosti. Zbog toga hrvatsko društvo ne može ići naprijed bez da jasno kaže na kakvoj se prošlosti bazira. I tu je glavni problem kaosa i uzroka sukoba i govora mržnje, jer postoje u Hrvatskoj vrlo organizirane političke i društvene snage, koje osporavaju da se hrvatska budućnost mora i može graditi jedino na vrijednostima Domovinskog rata, da Hrvatska ima budućnost samo kao demokratska, moderna država utemeljena na višestranačkoj parlamentarnoj demokraciji, ljudskim pravima i potpunoj nacionalnoj ravnopravnosti, odnosno da bi složno i zajednički gradili budućnost da moramo reći ne samo istinu o svim totalitarnim sustavima, nego i jasno utvrditi da se naša budućnost ni na koji način ne može oslanjati ni na ustaški ni na komunistički totalitarni sustav. Znači, potrebna je istina. Samo na istini se može graditi budućnost, sloga i zajedništvo. Oko toga ne smije biti odstupanja. Treba reći istinu o zločinima, koje su počinili i fašisti i komunisti. Treba spriječiti pokušaje da se revidira hrvatska povijest, bilo vezivanjem sadašnje Hrvatske za NDH, bilo za komunistički sustav. Postoje razlike u gledanju na te bitne probleme. Nije rješenje da se o tome prestane govoriti, rješenje je utome da se utvrdi istina", smatra.
U aktualnim raspravama, posebno u pokušaju diskreditiranja ministra kulture Zlatana Hasanbegovića i proglašavanja njega ustašom, pokazalo se da su komunističke snage još vrlo jake u hrvatskom društvu, da u hrvatskom društvu još uvijek ima mnogo mentalnih komunista i titoista, koji smatraju da je ova Hrvatska utemeljena na komunističkom antifašizmu.
"Mi još uvijek imamo službenu komunističku povijest, koja je krivotvorena i neistinita, koja govori o hrvatskom narodu kao o zločinačkkom narodu, koja ne priznaje pravo hrvatskom narodu na vlastitu državu i koja na različite načine, kroz povijest borbu za samostalnu državu sotonizira, tvrdeći da je svaka ideja samostalne hrvatske države u biti ustaška ideja. Ta komunistička povijest, krivotvorena i protuhrvatska, nikada nije priznala i ne priznaje ono što su zastupali i Alojzije Stepinac i Franjo Tuđman da NDH nije bila samo zločinačka, kvinsliška tvorevina, nego da je bila i izraz vjekovne težnje generacija hrvatskog naroda za vlastitom samostalnom državom. Hrvatski narod mora utvrditi istinu o tome što se događalo u tri totalitarna sustava u kojima je živio skoro stotinu godina. Hrvatski narod je bio proganjan u monarhističko fašističkoj diktaturi u Kraljevini Jugoslaviji. Hrvatski narod u Drugom svjetskom ratu u želji da se obrani od fašizma učinio dvije velike povijesne pogreške. Dio naroda smatrao je da može doći do hrvatske države osloncem na sile osovine uz pomoć Hilera i Mussolinija. Drugi dio naroda je smatrao da se može osloboditi fašizma vezivanjem za Staljina i komunistički totalitarizam. Treći dio naroda na čelu s Mačekom, smatrao je da treba čekati, da je pogubno vezivanje za bilo koji totalitarizam. Na kraju Drugog svjetskog rata, porazom fašizma, komunisti su pokušali nametnuti stajalište da je tim porazom za sva vremena propala ideja samostalne hrvatske države te se godinama išlo u zatvor, ako su se pjevale domoljubne pjesme, jer je Hrvatima oduzeto pravo da sanjaju o vlastitoj državi", tvrdi Tomac.
Naglašava kako su komunisti prevarili hrvatske antifašiste; izdali ZAVNOH i proveli komunističku revoluciju te nametnuli staljinističku diktaturu i izvršili pravi genocid nad hrvatskim narodom.
"Stvorili su Komunističku Jugoslaviju u kojoj su Hrvati izgubili svaku nacioonalnu ravnopravnost. Zato je u pravu novi ministar kada je ustvrdio da su Hrvati pobijedili tek u Domovinskom ratu, da su tada izgrađeni temelji samostalne hrvatske države. To mentalni komunisti i lažni antifašisti osporavaju. Oni ustvari žele i dalje nametnuti krivotvorine da je ova Hrvatska stvorena u komunističkoj, antifašističkoj borbi na čelu s Titom. Istina je da je Hrvatska kao dio Jugoslavije pobjednica u Drugom svjetskom ratu, ali je također istina da Hrvati kao pobjednici nisu dočekali slobodu, niti nacionalnu, niti vjersku, niti ljudsku, nego da je nametnut novi totalitarizam. Sljedbenici tog totalitarizma danas se organiziraju u razne antifašističke lige i s mentalnim komunistima i Titovim sljedbenicima pokušavaju održati krivotvorenu hrvatsku povijest te svaku istinu o komunističkom zločinačkom sustavu proglašavaju obnovom ustaštva i fašizacijom Hrvatske. Zato izmišljaj fašizaciju Hrvatske i to je pravi govor mržnje, kao i uzrok svih govora mržnje. Govorenje istine o njihovom govoru mržnje ne može se staviti u isti rang", objašnjava.
Smatra da se ne smije odustati od borbe za istinu te da reba jasno napraviti razliku između onih koji izmišljanjem, lažnim optužbama i govorom mržnje truju hrvatsku javnu scenu od onih koji se brane i govore istinu o tom govoru mržnje.
"Što se tiče gospodina Pupovca, on spada u one ljude, koji sustavno govorom mržnje obezvrijeđuju bitne vrijednosti hrvatskog naroda i hrvatske samostalne države. Pitam gospodina Pupovca, jesu li možda uvrede kojima je izložen prije svega posljedice njegovog ponašanja i sustavnog optuživanja temeljnih vrednota hrvatskog naroda? Pitam ga, je li dolazak u hrvatski sabor sa žutom trakom najveća manifestacija mržnje prema hrvatskoj državi i hrvatskom narodu, jer na simboličan način on je poručio da je današnja Hrvatska fašistička u kojoj su Srbi u istom položaju, kao što su bili židovi u vrijeme fašizma i nacizma. Pitam ga, jesu li možda pojedinačni napadi koje je predsjednica s pravom osudila, posljedica sustavnog pisanja njegovih novina, koje mi porezni obveznici plaćamo u kojima je bezbroj primjera mržnje i negiranja temeljnih vrednota hrvatskog naroda i hrvatske države. Bezbroj je tih primjera, neću ih ponavljati, kojima gospodin Pupovac daje argumente onima koji ga napadaju kao protivnika hrvatskog naroda. Na kraju još jedan strašan primjer govora mržnje, koji dolazi iz vrha bivše vlasti i koji je ostao bez adekvatnog odgovora. Bivši hrvatskii predsjednik Stjepan Mesić, prilikom brutalnih napada hrvatske policije na stopostotne ratne invalide na Markovom trgu proslavio se s dvije antologijske izjave. Prva je kada je optužio stopostotne ratne invalide da su s invalidskim kolicima i štakama došli na Markov trg da sruše vladu i provedu državni udar. Druga je još strašnija optužba. Na hrvatskom radiju stipe mesić je iznio sljedeću lažnu optužbu protiv hrvatskog naroda: "Slušajte, to je užas - to što oni žele nametnuti to su ponovno logori, to je NDH. Ljudi još ne razumiju da se radi na fašizaciji Hrvatske". Zatim je dodao: "Vidjet ćete da sam ja bio u pravu". Dakle, prognozira da će se u Hrvatskoj obnoviti ustaški logori i da će Hrvatska postati fašistička država", naglasio je.
Tomac nije te i slične izjave kvalificirao kao veleizdajničke, ali smatra kako su one u najmanju ruku opasne, jer diskreditiraju hrvatski narod i hrvatsku državu.
"Na istoj liniji su i brat i sestra, Zoran i Vesna Pusić. Zoran Pusić je za podmetnuti kukasti križ na Poljudu, između ostalog, presudio hrvatskom narodu kao fašističkom rekavši: "to je dokaz dijabolične prevlasti fašizma", a Vesna Pusić priznaje da je diverzija s kukastim križem dobrodošla kao kec na 11, kako bi mogla sebe i svoju stranku i Kukuriku koaliciju predstaviti kao spasitelej hrvatske od onih koji bi ponovno stvarali logore i fašizirali Hrvatsku. Kaže Vesna Pusić, dajući podršku bratu Zoranu i njegovoj Ligi antifašista: "nećemo dati da nam našu zemlju otmu, oni koji crtaju i podržavaju kukaste križeve". Na istoj liniji je i Ivo Josipović koji je rekao da nije pogriješio kada je optužio Hrvatice i Hrvate da im u srcima živi ustaška guja. Svi oni govore isto. i svi oni ne priznaju poraz na izborima. Svi oni vrlo sustavno optužuju Domoljubnu koaliciju da radi na obnovi ustaštva i ustaške države. svi oni traže neki povod, ako ga nema onda ga izmišljaju, a pri tome se služe krivotvorinama", istaknuo je Tomac te podsjetio na objavu fotografije novog ministra kulture, koji se slikao u kapi HOS-a.
"Gospodin Hasanbegović nosio je kapu dijela regularne pobjedničke hrvatske vojske. Tu kapu su ponavljanjem optužbi proglasili ustaškom, a Hasanbegovića ustašom, kada se utvrdilo da to nije ustaška kapa,nego kapa jedne jedinice HOS-a, onda su rekli da je to svejedno, da je to ustvari isto. Dakle, plasirali su laž. Na temelju te laži, novog ministra proglasili ustašom. Dakle, laž koju su plasirali postala je glavni argument za pravu hajku na čovjeka nezabilježenu u demokratsim državama. Ta hajka nije prestala. Oni traže pomoć u inozemstvu. Cilj im je spriječiti novu vlast da radi svoj posao. Zbog tih i mnogih drugih razloga za razliku od jasnog pisma predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, poziv predsjednika vlade, koji je načelan da treba prestati govoriti o prošlosti i okrenuti budućnosti, dosta je naivan i jednostran. Mi moramo utvrditi istinu o prošlosti da bi mogli ići u budućnost. moramo jasno reći gdje su uzroci sukoba, otkloniti te uzroke,a ne samo reći, nemojmo o tome govoriti. Sjećate se dragi čitatelji, kako se i uoči izbora govorilo samo o gospodarskim progmamima, kako se izbjegavalo reći da u hrvatskom društvu postoje veliki svjetonazorski sukobi, veliki strategijski sukobi i velike podjele. Nakon izbora sve je to proključalo do neviđenih razmjera i još jedanput se potvrdilo ono što stalno ističem, da dok se ne utvrdi istina o našoj prošlosti da će nas ona progoniti, odnosno da narod koji prihvati krivotvorine o svojoj prošlosti nema velike šanse u budućnosti", zaključio je Tomac.