Proteklih dana Anju Šovagović- Despot mediji doslovno opsjedaju. Nakon što je napustila funkciju predsjednice HDZ-ova Odbora za kulturu, svi žele znati zašto nije zasjela na mjesto ministrice kulture koje joj je, barem kad je javni diskurs u pitanju, bilo gotovo zajamčeno.
Gospođa Šovagović, kći legendarnog hrvatskoga glumca Fabijana Šovagovića, i nagrađivana kazališna umjetnica ipak bi najradije da se najmanje priča o njezinu političkom, a najviše o glumačkom angažmanom.
U ekskluzivnom razgovoru za
Express ipak je odlučila progovoriti o razlozima svoje ostavke, diletantizmu vladajućih struktura u Hrvatskoj, nacionalizmu te o nekim starim, a i nekim novim ulogama u matičnoj Gavelli, od kojih je prva ona Filumene Marturano u istoimenoj drami čija je premijera zakazana za 7. svibnja.
Vaša ostavka na mjesto predsjednice HDZ-ova Odbora za kulturu izazvala je pravu buru na hrvatskoj kulturno- političkoj sceni. Je li to bila promišljena odluka?Najveća noćna mora svakog glumca je da izađe na scenu, a ne zna koju predstavu igra. Većina mojih kolega to je barem jednom sanjala. Posljednjih nekoliko mjeseci živjela sam u tom ružom snu. Drago mi je da sam se konačno probudila. U pravoj predstavi i u ulozi u kojoj uživam.
Bi li se moglo reći da ste Odbor napustili jer niste dobili ministarsko mjesto?Nipošto! Otišla sam onog trena kad sam shvatila da će proračun za kulturu nove vlade biti još manji nego sramotnih 0,49% koliko je dala bivša vlada. Svi smo zbog toga kritizirali ministricu Andreju Zlatar Violić i bilo bi, najblaže rečeno, licemjerno da sam pristala na nešto takvo.
HDZ-ov Odbor za kulturu, na čijem ste čelu bili, bio je sastavljen od uglednih stručnjaka i kulturnjaka biranih po ‘nestranačkom ključu’. Bila je to vaša svojevrsna ‘kulturna vlada’. Na koga ste računali i zašto?Naš je Odbor za kulturu radio volonterski, prijateljski, međutim, profesionalno, onoliko koliko smo se u amaterskim uvjetima uspjeli ponašati profesionalno. Većina mojih kolega, kao i ja sama, nismo članovi HDZ-a, a imali smo i suradnike koji formalno čak nisu bili ni članovi Odbora, ali su željeli sudjelovati u radu. Nastojala sam okupiti tim vrhunskih intelektualaca, umjetnika, kreativaca, ljudi koji se na razne načine bave kulturom, obrazovanjem, kao i znanošću. Zajedno smo radili na jednom okvirnom programu za kulturu i često smo uspijevali biti kreativni. Iznimno sam ponosna na ekipu koju sam okupila i motivirala. Naravno da imamo mnoga gotova rješenja koja ovise o političkoj volji i erudiciji.
Program, dakle, i dalje postoji?Naravno da postoji. Tri godine našeg rada u Odboru nije otišlo u vjetar i ponovno bih učinila isto bez obzira na to što je sve ovako završilo. Jednog dana naši će rezultati biti vidljivi. Kroz rad u Odboru naučila sam o hrvatskoj politici više nego ikad, a u životu je najvažnije učiti. U tom smislu, to nije bilo uludo bačeno vrijeme, iako bi neki voljeli misliti drugačije.
Gospođo Šovagović, kažu da ste nacionalist. Je li to istina?Nisam sigurna što to točno podrazumijeva, no citirala bih pjesnika i prevoditelja Matu Marasa koji je sjajno sročio ono što o tome mislim: ‘Ne možeš biti građanin svijeta ako nisi nacionalan. Negdje moraš pripadati, a onda to da si građanin svijeta dolazi kao nadgradnja, kao proširenje osobe. No ne možeš proširiti osobu u kojoj nema ničega’.
Nije li to upravo ono što misli ministar kulture Zlatko Hasanbegović? Jeste li među potpisnicima peticije protiv aktualnog ministra? Zašto?Nisam. Ne podržavam hajku ni na jednog čovjeka bez obzira na to koju funkciju obnašao. To je protivno načelima humanizma u duhu kojeg sam odgojena. Već je velika stvar to da uopće imamo ministra kulture i Ministarstvo kulture kao samostalan resor. Jednoga dana netko bi opet mogao poželjeti stopiti Ministarstvo kulture s Ministarstvom znanosti i obrazovanja ili nekim drugim ministarstvom, recimo, poljoprivrede. U Hrvatskoj je, koliko vidimo, sve moguće...
Članica ste Nadzornog odbora Hrvatske radio televizije koju upravo potresaju skandali povezani s politikom. Kakva su vaša iskustva s radom u tom tijelu?Iskustvo iz Odbora za kulturu pripremilo me je za tu ulogu. Treba znati da je NO HRT-a samo u mojem mandatu donio 72 odluke i gotovo sve su bile jednoglasne, uz nekoliko suzdržanih. Da, na HRT-u se odvijaju različite peripetije, no treba znati da je svatko od nas iz Odbora, a ima nas ukupno pet, vrhunski profesionalac. U šest mjeseci napravili smo puno. S druge strane, saborska rasprava još se vodi oko 2014. Kad su ljudi profesionalni i rade, onda se okreću budućnosti, a ako zabušavaju, opterećuje ih prošlost pa za budućnošću kaskaju.
Cijeli tekst pročitajte
OVDJE.