– Model ljetnih festivala teško je uspijevao i onda kada su, recimo, Dubrovačke ljetne igre bile u zlatnim vremenima. I tada je to bila socijalistička megalomanija u kojoj se, međutim, umjetnost znala dogoditi.
Zaista se silna količina novca potroši na dvije ili tri premijere izvedene u Dubrovniku, a odigraju se nekoliko puta. Nemoguća je situacija u kojoj ne postoji sinergija kulture, turizma i gospodarstva o pitanju ljetnih nacionalnih festivala. Model će se morati mijenjati, ali ne smanjivanjem dotacija ili programa, nego upravo obratno.
Dubrovačke ljetne igre su golem kapital i smiješno mi je kada čujem kako je turizam uništio Igre. Kao da su turisti krivi što radimo loše predstave.
Gdje je izlaz?U stvaranju maksimalno dobrih uvjeta onome tko će biti na čelu institucije, kao i u stvaranju još boljih uvjeta kreatorima predstava i događanja. U priznavanju vlastitih pogrešaka kao i u prihvaćanju posljedica koje te pogreške za sobom nose.
Članak u cijelosti pročitajte
OVDJE