Ono što je mnoge šokiralo je činjenica da je Gotovina general je hrvatske vojske, Ante Tomić je pak podoficir okupatorske 'JNA'. Za razliku od Gotovine, Tomić je oficir bez vojske, budući da njegove vojske odavno nema, zahvaljujući Gotovini, što mu njegov imenjak Ante Tomić nikada nije oprostio. Ovakvo pomirenje podsjeća na susret starih neprijatelja u Normandiji. Navodno ga provalio ( Srećom pa ga nije razvalio, iako je bilo vrlo blizu, no, naišla je konobarova žena. ) konobar koji mu je zadnji puta prodao konjak. Nažalost, ova informacija još uvijek nije potvrđena budući da Boris Dežulović, doduše u iznimnim slučajevima, također voli društvo konobara, a baš se pogodilo da tada i on bude nazočan slavlju, kad razveže jezik, a zalije ga brljom, ne prestaje. Uostalom, zar je bitno tko je provalio tajnu, važno je da je tajna provaljena.
Najprije, iz higijenskih razloga, da se dogovorimo što je kršćanofob? Budaletina kao i homofob samo, različitog predznaka, dok je homofobu cigla sa zgrade pala na jednu stranu glave, kršćanofoba udarila je u onaj drugi, nebranjeni dio glavurde. Ni jednima ni drugima lijeka nema, osim prezira društva. U Hrvatskoj je situacija nešto drugačija nego u normalnim državama, homofobi su zadobili prezir javnosti, kršćanofobiju financiraju beskrupulozni medijski tajkuni. Nedavno nam je Ante Tomić objasnio što je muškarac bez brkova, nažalost, još uvijek nije bio precizan u svom objašnjenu što je on bez Nine Pavića i Hrvoje Hribara. Nešto sasvim sigurno jeste. Nitko, pa ni Tomić, ne može biti ništa, konstatira novinar tinolovke-news.
Mirenje Gotovine i jugoslavenskog podoficira upriličeno je povodom pobjede Hrvatske protiv Francuske, tada se još uvijek nije znalo što nas čeka u utakmici s Danskom, a društvo, koje se našlo u splitskoj birtiji nedaleko katedrale, bilo je izuzetno raspoloženo za razgovor, piće je teklo u potocima. Odjednom je krenula inicijativa Predraga Lucića, koji je ideju najprije iznio Borisu Dežuloviću, a ovaj to šapnuo Heni Erceg, nakon čega je ona dala Viktoru Ivančiću, naravno, informaciju, koji je jedini usudio sve to dojaviti Tomiću. Kad je postalo jasno da se ide u akciju trebalo je doći do generalovog broja. Stvar je u zadnji trenutak spasio Boris Dežulović čije su veze u Beogradu neograničene. Uspostavljen je kontakt s uredništvom velikosrpskog Kurira i broj je bio tu, što su dečki znali cijeniti te su za Dežulovića naručili specijalitet večeri kantu od svojih pet litara čiste votke. Nažalost, to nje jedini sporni detalj s te slavljeničke večeri, sa šokiranim frendovima Dežulović nije htio podijeliti svoju nagradu te je ostatak večeri morao sam sebi plaćati piće nakon što se pobrinuo za 'kantu'.
Imati broj ne znači imati hrabrosti poslati poruku Gotovini, ipak je general, dok je njegov imenjak Tomić tek podoficir, velika je to razlika, mada treba priznati da Tomić nije imao prilike napredovati u karijeri upravo zbog Gotovine. Naime, hrvatska vojska u konačnici se ipak uspješno obračunala s Tomićevom vojskom. Prijatelji su se dogovorili da to ujedno bude i osnovna tema SMS poruke. Konsenzusom je dogovoreno da krene tekstualna poruka idućeg sadržaja: - Druže generale mi, ovaj ja, vam opraštam-o, akciju Maslenica i to što ste zauzeli 'Krajinu'. Ako Vam što znači imam informaciju da bi Vam i Savo ( Štrbac op.a. ) mogao oprostiti… Srdačno vaši Boris, Heni, Viktor i ja…
Iskreno govoreći škvadra u Vanilla klubu nije očekivala odgovor generala Gotovine, a kad ništa ne očekuješ, pa opet dobiješ, imaš sreću koja se ne može opisati riječima. Odgovor je dakle ipak stigao:- Bok mali, samo ti naruči još, budem ja pozvao Hitnu pomoć, ima u Splitu i okolici dobrih sanatorija…'