Ante Tomić očito nikada ne može prežaliti tužnu sudbinu koja ga je pogodila nakon što je shvatio da neće biti nasljednik 'svog' komandanta Veljka Vece Kadijevića, generala koji je u ime JNA vodio sve oslobodilačke ratove u naprednoj Jugoslaviji na samom kraju postojanja te utopističke države blagostanja i poštivanja ljudskih prava. Nije, naravno, namjerno Ante, mali od legalnog ratnog profitera, Nine Pavića, baš za obljetnicu vukovarske tragedije krenuo s veličanjem države pod čijem je simbolima učinjeno najviše zločina nakon Drugog svjetskog rata, ako zanemarimo ono što je Jugoslavija 1945. postigla na Bleiurgu.
No, da vidimo koje je to postignuća dosegla Jugoslavija šezdesetih godina.Nakon što je stari razvratnik i satrap, drug Tito, shvatio da će mu država bankrotirati potjerao je u ekonomsku emigraciju stotine tisuća građana svoje tvorevine. Nesumnjivo veliko postignuće, možda čak veće od postignuća kojim su se hvalili Titov gotovo pa sin Milovan Đilas i Aca Ranković, koji su, posebno ovaj potonji, inače 'rikno' 1983. godine, osam godina nakon svršetka rata izvijestili svoje kompanjone o pola milijuna mrtvih 'narodnih neprijatelja'. S obzirom na broj stanovnika ovakvim se uspjesima ni Staljin ne može pohvaliti, odnosno, nije se mogao hvaliti dok je učitelj Joze mafioze bio živ.
Naravno, jedna napredna zemlja poput Jugoslavije mora imati i koncentracijske logore u kojima ljudi ginu svakodnevno, pa je tako Jasenovac i nakon rata nastavio s 'radom' a Goli otok započeo. Dakako da podoficir JNA, naš Ante, Pavićev mali muškarac s velikim šeširom, a bez brkova, to nije ni spomeno, no, zato su mu se u sjećanje urezale sise Jovanke Budisavljević, vrlo obrazovane Ličanke, po zanimanju ovačarice, inače Titove posljednj javne žene, nije zaboravio ni vanjštinu Elizabeth Taylor. Sasvim sigurno, Tito, Taylor i Budisavljević veliki su projekti ondašnjeg vremena, iz današnjje perspektive gledajući - pravi zločinački pothvat.
Za kraj ne želimo cjepidlačiti, no, vrijedi tek napomenuti kako je Jugoslavija u mirovinu tjerala hrvatske emigrante, primjerice Đurekovića i Bušića - sjekirom u glavu. Zašto nas ne čude kreteni koji i danas u Hrvatskoj veličaju takvu naprednu tvorevinu?
Da ne zaboravimo, a u kontekstu najnovijih događanja u nenaprednoj Hrvatskoj, napredna Jugoslavija je homoseksualce tjerala u zatvor ili pred streljački vod, dakako vod JNA.