Prvo pitanje koje se logički nameće jest ono kako je moguće uspješno uskladiti sve te aktivnosti u jednome danu.
- Moj dan sigurno ne traje 24 sata. Još kao klinka sam išla u glazbenu školu, osnovnu školu, trenirala rukomet, pa išla u dva zbora što je preraslo u pohađanje četiriju zborova. Nikad me zapravo nije bilo doma, uvijek sam se nečim bavila, a kada sam doma hiperaktivna sam – kazala je Antonia dodavši da „ne može besposleno stajati pa kod kuće i plete“.
- Nikada mi nije dosadno, uvijek imam nešto za raditi. Nastavila sam upoznavati razne ljude koji su me pozivali da dođem na razna mjesta. Uz pohađanje Klasične gimnazije Ruđera Boškovića, nastavila sam i srednju glazbenu školu za dva smjera – teoretičara i instrumentalista klavirista. Trenutno pjevam u zboru Amorette i u klapi Fortuna. Zapravo kada sam pristupila Fortunama bio mi je najbolji dan u životu jer se tim curama divim od malih nogu, izvrsno pjevaju i odlične su prijateljice – kazala je Antonia.
Zapravo, kako i sama ističe, to je njezin način života. Tempo koji vodi jest naporan, ali zadovoljna je malim stvarima.
Do druge velike ljubavi – volontiranja, Antonia je svoj put započela već u petom osnovne kada ju je profesorica Lili Magud pozvala da krene na natjecanje iz Prve pomoći.
- Dijete si, igraš se doktora i to je super. A nakon godinu – dvije, misliš da si sve naučio što se Prve pomoći tiče, ali to je doživotno učenje. Toliko me to obuzelo da sam se snažno odlučila toga prihvatiti. U sedmom osnovne sam nastavljala s natjecanjima, a pomalo sam i preuzimala tu ekipu iz osnovne škole i počela ih obučavati. U prvom srednje krenula sam u Klub mladih Crvenog križa gdje sam i dan danas. To je jedna prekrasna ekipa, obitelj. Zapravo, svugdje gdje jesam to je jedna mala obitelj – nastavila je Antonia.
Jedno je vrijeme bila koordinatorica Kluba mladih Crvenog križa te je završila dva tečaja u Orahovici, onaj za Prvu pomoć i djelovanje u katastrofama što je, kako ističe, bilo ključno kada je prije točno godinu dana u ovo vrijeme u kampu u Opatovcu pomagala izbjeglicama.
- To je bilo fenomenalno iskustvo. Dosta je bilo naporno. U Opatovac je stiglo nas četvero mladih i dvoje starijih volontera i to predvečer pa smo mislili da će nas smjestiti i da ujutro krećemo sa smjenom. Ali, ne! Krenuli smo odmah u večernju smjenu. Kiša je lijevala, gromovi su udarali od gromobrane, pitala sam se što mi se događa. Ali, sve to otvara oči. Kada dobiješ poziv, najprije se propituješ možeš li ti to, hoćeš li psihički biti spreman? Fizički svakako jer svi smo mladi i puni snage. Vrlo sam osjetljiva i jako se brzo vežem - ispričala je Antonia dodavši kako joj je „svaki čovjek jednak i svakog od njih jednako voli“.
- Volim to kod sebe. Bog je to u mene usadio i živim po njegovim pravilima. Veliki sam vjernik i svjedočim svoju vjeru, to je poticaj cijelog mog života, a posebnu mi podršku u svemu pružaju moja majka i najbolja prijateljica – kazala je Antonia.
- Bili smo s izbjeglicama taj dan koji je bio jako potresan i vratili smo se nakon par prospavanih sati na smjenu. Smjestili su nas u jedan napušteni učenički dom i onda su nas, s obzirom da je bilo vrlo moguće da će se promijeniti ruta, premjestimo se na Prevlaku – kazala je Antonia dodavši kako su „mislili da je to gotovo, ali su se neprestano pitali hoće li se opet vratiti“.
- I tako su nas zvali u Slavonski Brod, ali je to bilo puno organiziranije i sve su jedinice Crvenog križa u Hrvatskoj bile uključene, što se tiče te Hrvatske rute. Svako je društvo imalo smjenu od tjedan dana jer da smo krenuli svi odjednom raspodjela posla ne bi bila dobra, a i svi bi se iscrpili u ta dva tjedna. Mi smo išli u tom prvom krugu, a dobili smo i svoju policijsku jedinicu koja je stalno bila uz nas. Nas šestero iz Dubrovnika držalo je Sektor 1i radili smo tjedan dana noćne smjene. Nismo imali nikakvih propusta, pogotovo jer smo razgovarali s izbjeglicama koji su govorili da se nitko na tom putu nije tako odnosio prema njima kao Hrvati. Kod nas nije bilo nikakvih incidenata – kazala je Antonia dodavši kako je ovo bilo „iskustvo koje mijenja život i kako čovjek bude zahvalniji“.
U lokalnoj zajednici mladi iz Crvenog križa nastoje što više educirati djecu i mlade kako o Prvoj pomoći tako i o humanitarnom djelovanju i vrijednostima.
- Do sada smo obišli sve osnovne i srednje škole na području koje naše društvo obuhvaća, od Župe do Pelješca. Sve smo obučili Prvoj pomoći, a ujedno smo održavali i predavanje o humanim vrednotama. Dosta smo postigli po tom pitanju – kazala je Antonia.
Nedavno je Antonia Merčep imenovana predsjednicom Društva naša djeca u Dubrovniku, a to joj je ujedno priskrbilo i titulu najmlađe osobe na toj poziciji u Hrvatskoj. To je društvo koje „obuhvaća one najmanje i pristupa im kroz igru i zabavu, a sve kroz timski duh, zajedništvo i humanitarno pomaganje. Antonia je posebno nadahnuta za rad s djecom što joj ovo Društvo itekako omogućava.
- Djecu obožavam jer su iskreni, prava mala Božja stvorenja, nema mi ništa čistijeg i pravednijeg od dječjeg razmišljanja. Otkako sam mala bila osjećala sam se kao da moram sve zaštititi i svima pomoći pa sam se doživljavala kao neki njihov zaštitnik. Svih doživljavam kao djecu pa i starije ljude koji trebaju pomoć. Svi smo djeca u nekom pogledu. Jedino što raste jest naše tijelo i raste nam um jer postajemo pametniji, ali svi imamo to neko nevino razmišljanje kao djeca i mislim da se to nikad ne mijenja – kazala je Antonia o brojnim razlozima zbog kojih voli raditi s djecom te što je kod toga najviše raduje.
- Društvo naša djeca postoji još od 1951. godine, a ljudi su tamo u izvršnom odboru više od 30 godina i uzori su mi jer uz svoje obitelji i ovo Društvo drže još jednom malom obitelji. Budući da se bave time toliko godina, a ja sam s njima desetu godinu, jedne godine sam bila u dječjem vijeću, a postala sam i dječja gradonačelnica 2012. Iako sam ulaskom u srednju školu prestala biti članom jer to tako ide, odazvala sam se na svaku akciju na koju su me pozvali. Kad sam krenula na faks, potpisala sam pristupnicu i postala službeni volonter Društva. Zato su me nedavno i zvali jer im je trebao netko mlad tko će se malo snažnije angažirati oko Društva i odlučila sam se toga prihvatiti. Svi koji me poznaju, znaju da kad i nemam vremena imam vremena – kazala je Antonia o svojoj spremnosti preuzimanja dužnosti predsjednice Društva naša djeca, ali i otvorenosti za suradnju.
Ovaj cijeli tjedan bit će posvećen raznim aktivnostima za djecu koje će se održati pod nazivom Dječji tjedan i to upravo u organizaciji Društva naša djeca. U ovom intervjuu Antonia je donijela kratak pregled svih ključnih događanja Dječjeg tjedna koji će trajati do nedjelje.
- U ponedjeljak bi predstavnici trebali doći na sastanak kod gradonačelnika i predstaviti rad prošle godine, kao i planove za sljedeću. Iz gradske uprave dobivamo veliku podršku. U podne bismo trebali složiti fotografiju iz zraka „cvijet za bolji svijet“, a za popodne se priprema aktivnost pod nazivom „Skriveno blago“. U tom programu najmlađima ćemo dati razne zagonetke o gradu, a oni će trčati po gradu i tražiti slike kao odgovore na ta pitanja i tko prvi složi „puzzle“ slika, dobije nagradu – kazala je Antonia.
U utorak se obilježava Međunarodni dan djevojčica za koji se spremaju razne aktivnosti. Također, posjetit će u sklopu Dječje tjedna dječji odjel u Općoj bolnici i darovati majci svakog novorođenčeta knjižicu u koju može upisati dječje ime, prve korake, staviti slike, a sve će biti zaokruženo poslijepodnevnim posjetom Domu umirovljenika. Time će se obilježiti Međunarodni dan djedova i baka pod geslom „Ne zaboravi me“.
- U srijedu će se održati svečana sjednica dječjeg Gradskog vijeća. Iz svake osnovne škole po troje predstavnika ide u to vijeće gdje se bira i dječji gradonačelnik na mandat od godinu dana. U četvrtak će se održati „Party za prvaše“ u hotelu Rixos, a u petak je zabavno jutros u OŠ Župa dubrovačka, a popodne je „Čitaj mi“ gdje volonteri i učiteljice djeci čitaju razne priče. U subotu ujutro bit će biciklijada i rolijada i u Kinu Sloboda film za djecu, a u nedjelju pripremamo veliku igru „Čovječe ne ljuti se!“. Tijekom cijelog tjedna djeca će pisati poruke odraslima, a svake godine imamo jako zanimljive i raznolike poruke – kazala je Antonia.
Antonia priprema i neka nova iznenađenja u programu Društva naša djeca s brojnim planovima koje za sada ne želi konkretno isticati, ali svakako želi nastaviti dobar i uzoran rad Društva.
- Već godinama radimo po ustaljenom programu koji je odličan, ali ja bih kao mlada osoba htjela uvesti neke nove stvari. Naravno da ne mogu to sama i da sam na poziciji koja je i zahvalna i nezahvalna, zahvalna jer je to odlična pozicija u fenomenalnom društvu s divnom svrhom, ali i nezahvalna jer me je strah. Strah me je jer sam neiskusna, ali opet znam koliko mogu i hoću jer idem srcem za tim. Moj je stav da ne postoji razlika između razmišljanja srcem i umom. Idem dobrim namjerama napraviti nešto pozitivno u lokalnoj zajednici i biti primjer drugim društvima – zaključno je kazala Antonia Merčep.