Stoga se zapitati valja leži li razlog ovakvoga postupanja u korumpiranosti institucija od strane velikih kompanija, ili pak malo hrvatsko tržište mora skromno spustiti glavu pred šačicom investitora i dopustiti da nam se podvaljuje sve i svašta. Svojedobno je zastupnik hrvatskih potrošača Ilija Rkman vodio pravi mali rat s tvrtkom Procter&Gamble iz čije tvornice proizvodi deterdžent Ariel. Zbog javnog rata kojega je vodio Rkman se našao i na sudu koji je presudio u njegovu korist te je konstantirano da Ariel nije jednak na hrvatskom i na europskom tržištu. Da je to uistinu problem detektirali su i hrvatski europarlamentarci koji su to pitanje pokušali načeti u EU parlamentu. Bio je to tek mali korak za hrvatsko građanstvo koje razliku prepoznaje u brojnim drugim proizvodima, premda bez dokaza u tom se kontekstu spominju deterdženti i omekšivači, kozmetički proizvodi poglavito oni Niveini. A slično je i s hranom tu se pak najčešće izdvaja popularna Nutella, Kinder i Haribo, a ni Coca Cola nije ista. Zašto je to tako te kako riješiti taj problem upitali smo upravo Rkmana. Zbog Ariela je kaže proveo dugotrajno i skupo istraživanje koje je na koncu pokazalo da je u pravu, i da taj proizvod nije jednak na svim tržištima.
Putovali su svjedoči po Europi, kupovali i analizirali proizvod te zaključili ono što je javnost kasnije imala prilike i doznati. "Paralelno je analizirano osam proizvoda kupljenih u Beču i Bratislavi, a naše kolege iz slovačke udruge potrošača došli su do zaključka da je od osam proizvoda samo jedna čokolada ista. Svih sedam proizvoda nije bilo jednako i u njima je zabilježena značajna razlika u sastavu", prepričava naš sugovornik. Dodaje da se tamo zbog toga podigla velika medijska prašina, a reagirali su i ondašnji predstavnici vlasti. Također, jedna češka organizacija tražila je od Rkmana analizu o dvostrukim standardima te je o tome razgovarao s predstavnicima EU parlamenta koje je upoznao s problemima dvostruke kvalitete ne samo roba već i usluga.
"Drugačiji su standardi za roming, bankarske usluge, kamate, ugovore. Ove godine prije euro izbora mi smo pokrenuli inicijativu i pozvali naše kandidate. Njih jedanaest potpisalo je hrvatski potrošački pakt, a gospođa Borzan ušla je u odbor i stavila na dnevni red te pakte. O hrani se nije toliko pričalo osim nekih priča o paštetama i hrenovkama. Ljudi su i ovih dana tražili kako i gdje mogu zatražiti analizu sastava tih proizvoda. Ja sam ih uputio kako to učiniti", rekao nam je Rkman. Kada imamo dva proizvoda koji su predmeti opće uporabe uvijek se traže izvori opasnoti u tom sustavu. Važno je pratiti i tjedna izvješća koja se mogu čitati na potrošačkom portalu, a za sve to zaduženo je i Ministarstvo poljoprivrede. "Kada se pojavila priča o agrumima mi kao udruge digli smo frku. A nakon toga došlo je ministarstvo sa priopćenjem. Vidjeli smo poruke koje sam ja dobivao i piše da je proizvod tretiran te da kora limuna nije za jesti. Ako dio proizvoda nije za jelo postavlja se pitanje je li on opasan. Prema tome to je nepotpuna informacija, a načelo politike EU je da ljudi imaju pravo znati sastav onoga što jedu.
U zadnje vrijeme se oglasila i Agencija za hrane i Ministarstvo", naglasio je Rkman te podsjetio da smo mi i ranije imali aferu s mlijekom u kojem je pronađen sumnjivi alfatoksin. "Potrebno je komparativno testiranje. Teško mi je govoriti o drugim proizvodima kao što sam govorio o Arielu jer testiranje je na žalost jako skupo. To bi trebali raditi najbolji instituti u Europi, a hrvatske institucije nisu zainteresirane za sudjelovanje u takvom tipu istraživanja. Time se s vremena na vrijeme pozabave tek poneki mediji", rekao je Rkman te spomenuo da oni kao udruga nemaju novca. Imamo dovoljno institucija za hranu, a kada bi se novac koji se njima daje za neadekvatno obavljanje posla, preusmjerio udrugama tada bi to bilo kvalitetnije obavljeno. "Rezultati testiranja tada bi bili javno objavljeni u medijima, što sada uglavnom nije slučaj", zaključio je Rkman.