Naravno, napad na jednog od najnetolerantnijih individua koje su zaposjele hrvatske medije, a koje besramno žive na plaći legalnih ratnih profitera, HND je osudio, što je ispravno s obzirom da se BEZ DVOJBE radi o primitivnom izražaju neslaganja s mržnjom koju oko sebe širi Tomić. Na mržnju se mržnjom nikada ne odgovara, pa ni onda kada je svima jasno da je medijska mašinerija za koju piše Tomić indirektno odgovorna za pljačku Hrvatske s obzirom kako su klepotmanski režim Iva Sanadera podržavali do zadnje boce šampanjca ispijene u podrumu bivšeg premijera, u podrumu u kojem su se redovito gostile, na račun hrvatske sirotinje, Tomićeve gazde. Koliko god takva činjenica iritirala građane napad na Tomića krajnje je opasan te štetan po one koji žele demokratsko društvu i demokratsku Hrvatsku. Danas Tomić, sutra netko drugi... I to baš sad kad je krenulo, kad se smrdljivo klupko u Hrvatskoj počelo odmotavati.
Napad na Antu Tomića, koliko god na prvi mah nekome možda izgledao 'simpatično', bez pardona bio je nasilan čin, nasilje nikada ne može imati opravdanja, čak ni ako neki novinari sa simpatijama gledali kada su žrtve nasilja pojedini političari ili biznismeni s onu stranu poslovne barikade, konkurencija. Tomić jeste širio mržnju, nesuđeni general JNA zbog takve činjenice svojedobno je proglašen vodećim kršiteljem vjerskih prava u Hrvatskoj, Tomić je u svojim kolumnama u nekoliko navrata lagao, no, Tomić, unatoč tome, nije zaslužio sranje koje mu se dogodilo, a koje više govori o 'seratoru' nego o samom Tomiću. Posebno u ovom trenutku kada je Pavićevom carstvu dogorjelo do nokata i kada se o predstečajnim nagodbama govori kao o najvećoj pljački u povijesti moderne Hrvatske, bez tih 'pljački' Pavić bi odavno propao, što znači da ni Tomić ne bi imao gdje pisati, ili barem ne bi pisao u okupiranoj Slobodnoj Dalmaciji koja je pala u Pavićeve ruke nakon zajedničkog derneka Pavića i Sanadera na jahti 'Malo vitra'. Ante Tomić to vrlo dobro zna, panika u Pavićevim tiskovinama vidljiva je svakim satom sve više kako na javnoj televiziji prostor dobivaju oni koji pravim imenom zovu predstečajne nagodbe. Nasilnik koji je nasrnuo na Tomića zapravo je učinio najveću uslugu samom Tomiću.
Kako bi zaštito svog kolegu, pajdaša, iz Beograda se javio Boris Dežulović, koji 'ZNA', ili barem naslućuje, tko je nasilnik koji je potrošio kantu biološkog goriva kako bi pokrenuo Tomića i maknuo ga iz birtije. Naravno, čovjek kojeg je nedavno na splitski sud privodila policija, Boris Dežulović, krivca vidi u 'anonimnoj šupačkoj' hrvatskoj većini, dakako, vara se. Je li tome razlog alkohol, ili pak zamišljeni prijatelj 'Kožo' koji se Dežuloviću javlja redovito oko dva sata poslije ponoći, posve je nevažno u kontekstu činjenice da Boki laže.
Koliko god se trudio biti duhovit, 'provokativan', intrigantan, Dežulović griješi iz barem jednog razloga, kada bi 'šupačka većina' u Hrvatskoj zaista bila takva kakvom je vidi Dežulović zar zaista misli da bi stala na jednoj kanti? Zar bi 'anonimna većina', da je nasilna kao ona na koju je Dežulović navikao kad se priženio u Beogradu, dopustila da ih pred nosom pljačkaju, bile te pljačke legalizirane ili ne?