Slučaj Bandić nije politički nego kriminalistički slučaj, iako će konzekvence biti i političke. Sve što se, međutim, Bandiću stavlja na teret, minorno je spram onoga što se događa u Istri.
Manipuliranje prostornim planovima, pogodovanje, kupnju medija i angažman PR agencija te pranje novca za izbornu kampanju davno prije i u još većim razmjerima usavršio je i provodio IDS u Istri. U rabotama s GUP-om Bandić nije ni do koljena ekipi u Istri gdje su cijele općine privatizirane. Kad predsjednik IDS-a Boris Miletić izjavljuje da smo svi pred zakonom isti, pitam kako smo isti, kad u Istri pristup medijima nemamo svi. Pozivam Glas Istre i pulsku TV Novu da prestanu biti sluge vladajuće stranke.
U vezi posljednjih izjava europarlamentarca Ivana Jakovčića o tome kako mu je „glava u Bruxellesu, a srce u Istri", pitam ga - A gdje je novac?
Ljudi se pitaju kako je moguće da 50 članova vladajuće istarske stranke ima imovinu od po 2 milijuna eura, dok istovremeno podaci o gospodarstvu i zaposlenosti ukazuju na zaostajanje Istre. Kriminal, nepotizam i medijska kontrola doveli su do toga da ulaganja nema, dok su pričom o autonomiji Istre izdani Istrijani. Napretka neće ni biti dok se ne riješe brojni koruptivni istarski slučajevi, od Georga Lista i Marije Kapetanke, preko Mirne i Purisa, do Karigadora i Brtonigle te slučaja Mitton i Jakovčićevih kredita.
Premijer Zoran Milanović ne poznaje najbolje ni prilike u Hrvatskoj, a kamoli u Istri. Milanović hvali Istru jer mu trebaju glasovi koje kontrolira IDS, a kontrolira ih uglavnom preko zapošljavanja i pogodovanja. Na otvoreno pismo Ivi Josipoviću u kojem se navodi IDS-ov način vladanja Istrom nisam dobio odgovor, niti ga očekujem.
Vjerujem da bi Josipović više glasova u Istri dobio da se založi za rješavanje tih navoda o IDS-u, nego zbog podrške tog istog IDS-a ili bilo koje druge stranke. Smatram ipak da je Josipović najbolji izbor za predsjednika, jer je 'ekipa' koja ga podržava daleko vjerodostojnija od konkurentske, HDZ-ove.