Hrvatski mediji, svaki od njih na svoj način, izvještavaju o neredima u Bosni, jedni pretjerano navijački te time zapravo pozivaju na nerede u Hrvatskoj, drugi pak osuđuju prosvjede iako su građani Bosne i Hercegovine opravdano nezadovoljni kaotičnom situacijom u ovoj nazovi državi, pritom, treba reći, da katastrofalna gospodarska situaciji u karikaturi od države nije jedini motor koji je pokrenuo nerede i stvorio kaos. Puno toga vuče se još od ratnih vremena. Dakle, građani Bosne i Hercegovine su opravdano nezadovoljni, međutim, je li baš ovo najbolji način za obračun s lopovlukom. Mislimo ipak da nije. S druge strane, frustracije koje su se gomilale u susjednoj zemlji jednom su morale eksplodirati, nažalost, dogodilo se to u pravo vrijeme ali i na najgori mogući način.
Gore vladine zgrade, automobili političara, gore kiosci, trgovine, gori puno toga, sve što gori platili su iz vlastitog džepa opljačkani građani. Kad jednom prosvjedi utihnu tko će platiti ono što je uništeno tijekom prosvjeda, tko će, odakle, nadoknaditi štetu? Gori imovina bosansko-hercegovačke sirotinje, dok su vile, stanovi, jahte onih koji su odgovorni za bosanski kaos odavno su na sigurnom.
Nažalost, u Bosni i Hercegovini na ulicama gradova nema puno ljudi, uglavnom govorimo o nekoliko tisuća agresivnih prosvjednika, pozornost medija dobili su kad su prosvjedi prestali biti prosvjedi i kad su se pretvorili u najradikalnije nerede još od vremena srpske agresije. Sasvim sigurno, i od toga ne treba bježati, daleko veći uspjeh polučio bi višednevni prosvjed na kojem bi se okupio milijun građana koji bi mirno zahtijevali da se odgovorni za pljačku tih istih građana maknu, na kraju da ih se i sudski procesuira. Milijun ljudi na ulicama Sarajeva, s upaljenim svijećama, u mirnom mimohodu, jednostavno bi rastjeralo lopovsku mafiju, koja god ona bila i kako god se zvala. Čija, koja i kakva policija bi se usudila napasti milijun MIRNIH, ali upornih, građana?
Kad smo već kod pljačke građani nikada ne smiju smetnuti s uma da su pljačku podržavali, ili u njoj direktno sudjelovali, neki mediji, barem je takva situacija u Hrvatskoj. I sad, ono što je najzanimljivije, na prosvjede i nerede u Hrvatskoj pozivaju upravo – mediji. Za nevjerovati! Zar da se hrvatska sirotinja odazove takvim pozivima i prosvjedima? Protiv neobrazovanih srednjoškolaca i parazita koji ne plaćaju poreze državi, dok istodobno troše tisuće kuna na skupe derneke, treba prosvjedovati, takvi paraziti, između ostaloga, doveli su nas do ruba gladi. Zamislite državu u kojoj na prosvjede poziva jedan novinar, ne tako davno u milosti svjetskog jebivjetara zloglasnog tajkuna Georgea Sorosa? Čovjek, prema pisanju, Jutarnjeg lista, režimske tiskovine koja je indirektno odgovorna za Sanaderovo i Milanovićevo haračenje Hrvatskom, duguje pozamašnu sumu poreza, između ostaloga, uz lopovluk, plaćanjem poreza financira se i hrvatska sirotinja, socijala, školstvo, mirovine... Može li takva osoba, kada ne plaća porez i indirektno tako potkrada sirotinju, biti ona osoba koja će nekoga pozvati na ulicu? Kad smo već kod ulice, nereda, početkom devedesetih Hrvatska je bila suočena s srpskim fašizmom, Hrvati su bili su u rovovima diljem Hrvatske, od Prevlake do Vukovara, što mislite gdje su bili ljevičarski EPH novinari ili pak njihovi roditelji?
Nakon svega ne bi nas začudilo da Hrvate na ulicu pozove Jutarnji list. Zašto? Da se Paviću oproste dugovi teški stotine milijuna kuna, za svaki slučaj, ukoliko aktualni režim omane. Hrvati, naravno, imaju razloga izaći na ulice, međutim, dobro treba razmisliti protiv koga i zašto prosvjedovati. Protiv režima? Naravno! Protiv lopovske tajkunizacije zemlje? Protiv komunjara, Titoista, protiv Udbaša... Svakako! Protiv nekih medija? Bez dileme! Sve to, ali mirno i masovno.