Neki od razloga koje je imao stari Tomić posljednjih su godina izašli u javnosti. Gotovo petnaest godina 'Bitanga' je radila za legalnog ratnog profitera, Ninoslava Pavića, tek danas se, uz pomoć japanskog veleposlanika u Bosni i Hercegovini, Hideo Yamazakija, ta 'Bitanga' sjetila da u spomenutoj državi, između ostalih, uz brojne velikosrpske fašiste, živi i sirotinja, kakve, nažalost, ne manjka ni u Antinoj Hrvatskoj. Istoj onoj Hrvatskoj koju su medijski podijelila dva medijska tajkuna, jedan, danas, nažalost, pokojni, Ivo Pukanić i 'lepi' Ninoslav Pavić, poput, kako bi Tomić rekao, Corleonovih i Bonnanovih u neka druga, 'romantična', vremena, u nekoj drugoj državi, u nekim drugim, a opet sličnim, okolnostima.
Javno su se dva tajkuna mrzila, u svojoj mržnji zagadila medijsku Hrvatsku, pa i čitavo društvo, u kolosijek mržnje upregnuli brojne novinare, tajno su ljubovali, dijelili medijsku Hrvatsku, šurovali s korumpiranim i lopovskim političarima, zapošljavali i otpuštali novinare, nazivajući ih govnima, što, dakako, oni i jesu, jer inače ne bi dopustili da budi dio đavolje zavjere.
Nikad 'Bitanga' nije pomislila na sirotinju kad mu je legalni ratni profiter mjesečno na račun uplaćivao novac kao nagradu što je pristao biti dijelom hrvatskog bermudskog trokuta, odnosno, trokuta mržnje, sačinjenog od dvojice tajkuna i njihovih slugu, s tri strane. Nikad hrvatska javnost neće zaboraviti sumanuto dopisivanje Pavića i Pukanića, kada je gazda broj jedan, samozvani 'najljepši Hrvat', završio u bolnici, iz tog dopisivanja postalo je jasno za sva vremena kakvoj Hrvatskoj pripada sin mnogo pametnijeg oca, nadaleko poznata 'Bitanga'.
Ante Tomić piše o 'hrvatskim, srpskim i bošnjačkim' političarima u Bosni i Hercegovini, koji 'danas imaju deset puta više nego što su prije rata ikada imali'. I to je, dakako, točno, ne za sve, ali za 90 posto njih svakako da. Međutim, bi li se Ante, kad je već takav borac za prava siromašnih i obespravljenih, prisjetio što su to prije rata imali Pavić, Pukanić, Hanžeković, Todorić, Štrok ili Čačić? Da ne spominjemo Davora Butkovića koji je jedva srednju školu završio, danas taj isti Butković, uz redovito glumatanje s porezom, ima više nego svi hrvatski političari zajedno, između ostalog u Butkovićevoj vili na Pantovčaku kupao se i mecena Ivo Sanader. O Davoru Butkoviću, koji je kao srednjoškolac postao vitez vinskog podruma i Sanaderovih dvora, nikada niste čitali u kolumnama koje 'Bitanga' redovito piše za okupiranu Slobodnu Dalmaciju, što Antu ćini istinskom i autohtonom ikonom hrvatske borbe za obespravljene. Tomić je skoro pa Che Guevara.
Hrvatska se u međuvremenu nije puno promijenila, sirotinja je ostala sirotinja, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini, iako jednog tajkuna odavno nema drugi je pao, međutim, takvom posrnulom gazdi država je prije pada oprostila puste milijune, koji bi, prema optimističnoj procjeni, bili dovoljni za obnovu čitave bosanske Posavine. Sin Ante također je ostao isti, malo s legalnim ratnim profiterom, malo s Hribarom, malo s Hrvatskom televizijom i najnovije - u budućnosti s 'kraljem ovrha', koji je, kako će zlobnici reći, svojedobno bio neka vrsta kamatara Radmanove moralne ubožnice.
Da, zaista, i bez japanskog veleposlanika osjećaj prema sirotinji kod Ante Tomića je ostao, možda se upravo iz tog razloga 'Bitanga' kad vidi 'čistačice' umjesto za lisnicu hvata za međunožje?
Ivana/Tinolovka