Rođena je 28. rujna 1934. godine u Parizu. Odmalena se bavila baletom te je željela biti balerina. Karijeru manekenke počela je kao tinejdžerica. S 14 godina nosila je prvu reviju, a s 15 je pozirala za naslovnicu časopisa Elle. Kad je to vidio scenarist i redatelj Marc Allégret pozvao ju je da dođe na audiciju za film koji je snimao, piše 100posto.
Ulogu je dobila, ali film se, nažalost, ipak nikad nije snimio.
No, na audiciji je upoznala redatelja Rogera Vadima, a taj će joj susret obilježiti život. Zaljubila se u šest godina starijeg umjetnika, ali kad su njezini ugledni roditelji saznali za njihovu vezu, prijetili su da će je poslati u Englesku i zabranili su joj da ga viđa.
Sa 16 godina prvi put se pokušala ubiti. Roditelji su je pronašli u posljednji trenutak i popustili. Zabranili su joj jedino da se uda za njega prije nego što navrši 18 godina. Tako je i bilo - Brigitte i Vadim vjenčali su se 1952. godine, a iste godine je imala i filmski debi u "Le Trou Normand". Slijedili su filmovi "Manina, la fille sans voiles", "Les Dents longues" i "Le Portrait de son père", a 1953. pojavila se u filmu "Act of Love" s Kirkom Douglasom.
Te je godine debitirala u Cannesu s bikinijem i oduševila svijet. Od 1952. do 1956. glumila je u 17 filmova, a najveći uspjeh bila je melodrama "I Bog stvori ženu" u režiji njezina supruga. Film je bio ogroman hit, a ona je postala međunarodna zvijezda i najtraženija glumica u Europi. To joj se nije sviđalo i pala je u depresiju.
"Postoji francuska izreka: 'Ako želiš biti sretan, živi skriveno.' Gdje se Brigitte Bardot može sakriti?", jedna je od njezinih poznatih izjava. Brak s Vadimom puknuo je 1957. godine, no nastavili su surađivati i snimili su još nekoliko filmova zajedno. Navodno su se razveli jer ga je ona varala.
"Bolje je varati nego biti vjeran dok to ne želiš biti", rekla je glumica, koja je zaludjela svijet svojom prirodnom senzualnošću. Njezin je nadimak bio "seksi mačkica".
Što se tiče brakova, udala se još tri puta; s glumcem Jacquesom Charrierom, s kojim je bila u braku od 1959. do 1962. i s kojim ima sina Nicolas-Jacquesa. Odgajala ga je Charrierova obitelj te nije imao veze s majkom dok nije odrastao.
U autobiografiji priznala je kako nikad nije htjela biti majka te je nazvala trudnoću "božjom kaznom". Htjela je pobaciti.
"Gledala sam u svoj ravni trbuh u zrcalu kao da je drag prijatelj kojem ću upravo zatvoriti poklopac lijesa", napisala je. Molila je liječnika da joj da morfij i stalno se udarala po trbuhu kako bi pobacila.
Svog je sina u istim memoarima nazvala "kancerogenim tumorom" i napisala kako bi "više voljela roditi psa".
Zbog toga su je tužili bivši muž i sin te im je isplatila visoku cifru.
Na dan kad je rodila Nicolasa ponovno je pokušala samoubojstvo. Popila je cijelu bočicu antidepresiva i prerezala si vene. Spasili su je još jednom, no to nije bio posljednji put da se pokušala ubiti. Navodno je tek nakon umirovljenja od glume uspjela držati svoju depresiju pod kontrolom.