Izjavu je dala i pravobraniteljica za djecu – gđa Milas, koja je rekla da još nije do kraja upoznata sa slučajem, ali da joj se čini da se tu radi o diskriminaciji. Samo dan kasnije – pokazalo se da je Grad Đakovo poslao dopis svima koji u gradu rade s djecom – školama, vrtićima, sportskim klubovima, vjerskim zajednicama, udrugama – da predlože djecu koja sudjeluju u raznim aktivnostima za nagradu – besplatno klizanje. Pravobraniteljica za djecu potvrdila je da nije bilo diskriminacije. No, priča o diskriminaciji koju provode Crkva i grad Đakovo raširena je po cijeloj Hrvatskoj i zasigurno ima mnogo gledatelja ili čitatelja koji nisu doznali za demanti, pa su i danas u uvjerenju kako netko tamo u Đakovu diskriminira mališane.
Ovaj najnoviji napad na Katoličku Crkvu, ponukao nas je da sa biskupom Vladom Košićem porazgovaramo o financiranju Katoličke Crkve u Hrvatskoj – temi o kojoj u medijima možemo pročitati mnogo toga netočnog ili izvučenog iz konteksta.
Mosinjor dr. sc. Vlado Košić imenovan je biskupom Sisačke biskupije 5. Prosinca 2009. Kao kapelan je službovao u Karlovcu i Zagrebu, a kao župnik, tijekom Domovinskog rata u Hrastovici i Petrinji. Profesor je na Katoličko-bogoslovnom fakultetu i predsjednik Vijeća za ekumenizam i dijalog HBK.
Narod: Oče biskupe, sadašnji sustav financiranja uveden je u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj 2000. godine – o kakvom se sustavu radi i zašto je uveden?Biskup Košić: Da, financijski sustav u Katoličkoj Crkvi u Republici Hrvatskoj uveden 2000., a dorađen 2004. odredbama Hrvatske biskupske konferencije (HBK) odnosno Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine. To se dogodilo nakon sklapanja 4. Ugovora između RH i Svete Stolice o gospodarskim pitanjima koji je potpisan 1998. godine i ratificiran 7. prosinca od Svete Stolice i 8. prosinca iste godine, od Predsjednika RH. Tako da se ovih dana ispunjava točno 17 godina od njegova potpisivanja.
Narod: Kakve je promjene donio ovaj novi i transparentniji financijski sustav?Biskup Košić: Cilj je biskupa HBK bio uspostaviti bolju transparentnost u crkvenim financijama te veću pravednost i solidarnost u uzdržavanju svećenika. Recimo po starom je sustavu sav prihod od darova vjernika prigodom božićnog blagoslova kuća pripadao župniku, a sada sav taj iznos pripada župi odnosno ulazi u župnu blagajnu. Ili milostinja koja se prikupi na nedjeljnim i blagdanskim misnim slavljima sada je sva vlasništvo župe, a prije je jedna trećina pripada župniku. Međutim iz te iste župne blagajne, u koju ulaze i godišnji obiteljski darovi vjernika te takse koje se skupe prigodom nekih crkvenih slavlja vjernika, što određuje taksovnik na razini čitave metropolije, župnik, kao i drugi crkveni službenici, ako ih ima, primaju svoju mjesečnu nagradu, i to prema propisima koje su odredili biskupi.
Narod: Dakle, svi darovi vjernika plus takse idu u župnu kasu i onda se iz te kase isplaćuju plaće župnika i kapelana i ostali troškovi župe?Biskup Košić: To mi ne zovemo plaćom jer svećenici, ni biskupi ni kapelani, budući da velikom većinom nisu u državnoj službi nemaju niti državnih plaća, niti mirovine niti zdravstveno osiguranje. Biskupije brigu o starim svećenicima organiziraju najčešće tako da aktivni svećenici uplaćuju u tzv. fond ONS odakle biskupije formiraju pomoć umirovljenim svećenicima odnosno uplaćuju doprinose za zdravstveno osiguranje svećenika.
Narod: Koliko, dakle, iznose mjesečne nagrade svećenika?Biskup Košić: Od 4 do 8,5 tisuća kuna, ovisno o godinama službe – kapelan tako prima ovaj prvi, niži iznos, dok župniku pripada više ovisno o godinama, veličini župe, broju filijala u župi i odgovornosti službe koju nosi, što je regulirano tzv. bodovnim sustavom. Od te nagrade svaki je svećenik dužan mjesečno u župnoj blagajni ostaviti 1 500 kuna za hranu i troškove stanovanja, budući da župa iz župne blagajne podmiruje račune za režije u župnom stanu kao i u crkvi.
Narod: Kako je regulirano radno vrijeme kapelana i/ili župnika i kakvu stručnu spremu moraju imati?Biskup Košić: Svećenik na župi ima radno vrijeme bez ograničenja, dakle ono ne traje samo osam sati, već je dužan uvijek izići u susret potrebama vjernika koji ga trebaju. Dakako da svaki svećenik, od kapelana do biskupa, ima visoko stručno obrazovanje odnosno ima diplomu iz teologije. To je minimum.
Narod: Što je sa župama u kojima je mali broj vjernika ili gdje vjernici zbog siromaštva ne mogu prikupiti dovoljno sredstava za uzdržavanje svećenika?Biskup Košić: Sredstva za te svećenike osiguravaju se iz fonda Biskupijske ustanove za uzdržavanje svećenika i drugih crkvenih službenika.
Narod: Spomenuli ste sustav bodovanja za kapelana, župnika, pa onda i biskupa na temelju kojeg se određuje mjesečna nagrada. Možete nam reći nešto više?Biskup Košić: Da, pomoću dogovorenog sustava bodovanja određuje se nagrada – na primjer kapelan ima nižu mjesečnu nagradu nego biskup, pri čemu odnos nagrade kapelana i biskupa ne prelazi u bitnome odnos 1 prema 2. Dakle, ako je prva nagrada tek zaređenog svećenika, kapelana, 4 tisuće, a moja, biskupa 8,3 tisuće, to je onda otprilike taj omjer. Nekada su bile velike razlike među mjesečnim nagradama župnika, katkad i u odnosu 1 naprama 10, zbog razlika u veličini i materijalnoj snazi župe. Danas je sustav bodovanja puno pravedniji i solidarniji. Svake dvije godine službe svećenik dobiva 1 bod, koji vrijedi 50 kn, što znači da mu se za toliko povećava nagrada, a nagrada se mijenja i prigodom dobivanja nove službe. Taj sustav na razini Biskupije kontrolira biskupijski ekonom, a u župi Župno pastoralno vijeće koje mora Biskupiji na početku svake godine dostaviti financijski izvještaj o prihodima i rashodima župne blagajne u prošloj godini. To izvješće uz župnika moraju potpisati i župni vijećnici koji se izabiru među vjernicima župe, laicima. Tako Biskupijska ustanova za uzdržavanje klera ima uvid u financije i potrebe u župama te pomaže doprinosom od 20-50%, ovisno o stanju na terenu. Na žalost stalno se povećava broj župa koje trebaju potporu Biskupije. U ovih šest godina koliko je Sisačka biskupija samostalna: od otprilike jedne trećine župa koje su trebale pomoć biskupije za osnovne troškove, došli smo do toga da gotovo polovina župa treba veću ili manju pomoć Biskupije za svoje uzdržavanje. Ta se pomoć župama daje iz doprinosa države koji mjesečno Biskupija dobiva od HBK.
Narod: Imaju li župnici pravo na osobnu imovinu? Biskup Košić: Financijski sustav u Crkvi koji su biskupi uveli 2000. godine kao interne propise za unutarcrkveno poslovanje upravo je to i želio pojasniti, naime odvojiti crkvenu imovinu od privatne imovine svećenika. Kao službenik Crkve svećenik prima darove vjernika, a prema potrebi župa prima i pomoć Biskupije, ali to ne pripada svećeniku nego ustanovi u kojoj on radi tj. župi. On tom imovinom upravlja i to zajedno sa svojim župljanima te njima i biskupu polaže o tome račun. Dakle, od svih darova koje župljani daju – svećeniku za njegove osobne potrebe pripada jedino mjesečna nagrada koja se određuje na temelju sustava bodovanja koji sam opisao. Najčešće naši svećenici i tu svoju osobnu imovinu koriste za potrebe Crkve, ali i za odmor i za svoje zdravlje. Mogu ju darivati drugima, za Caritas, za misije, za potrebe Crkve.
Narod: Dio medija često napada Crkvu – da je bogata i da iz proračuna dobiva mnogo novaca. Možete to komentirati? Koliko Katolička Crkva dobiva novaca i koliko to iznosi po vjerniku? Biskup Košić: Poznato je da je prema četvrtom ugovoru između RH i Svete Stolice država u ime korisnog rada za opće dobro, u ime povijesnih zasluga za hrvatski narod i u ime nevraćene crkvene imovine koja je oteta tijekom komunizma – dužna mjesečno izdvajati za Katoličku Crkvu oko 20 milijuna kuna, no posljednjih godina taj iznos je manji. Do tog se iznosa dolazi tako da se, prema Ugovoru, dvije prosječne bruto plaće u RH pomnoži s brojem župa – to je sada oko 15 500 x 1.500. To je dakle oko 5 HRK po vjerniku. Prije je taj iznos bio veći, ali od kad je započela gospodarska kriza, Crkva se dragovoljno, svake godine od 2008. odriče većeg iznosa u korist državnog proračuna. Na žalost to Crkvi nije bilo nikada u javnosti priznato. Nikada se nije ozbiljno govorilo niti o projektima koje Crkva pokreće i kojima doprinosi odgoju i obrazovanju – trenutno Crkva ima 20 katoličkih škola u RH, Hrvatsko katoličko sveučilište, također Crkva pomaže siromašnim studentima – u mnogim biskupijama postoje zaklade koje stipendiraju velik broj studenata na svim fakultetima, a sve biskupije i materijalno pomažu obitelji s brojnom djecom: Na žalost, medijska se pozornost najviše usmjerava na, često uvećani iznos koji Katolička crkva dobiva –bez da se građanima protumači da je dio tih sredstava nadoknada za ukradenu imovinu ili da se sredstva koriste za brojne aktivnosti koje služe općem dobru. Stvari se postavljaju kao da to država ili još češće se pri tom misli – partija na vlasti nešto Crkvi daruje.
Narod: Kako se financiraju druge vjerske zajednice?Biskup Košić: Na isti način na koji se financira Katolička Crkva, iz proračuna se financijski pomažu i sve druge vjerske zajednice. Pri tom isti mediji koji dovode u pitanje financiranje Katoličke Crkve iz proračuna, ne podsjećaju kako većinu sredstava u proračun kroz poreze uplaćuju upravo građani katoličke vjeroispovjesti – koji čine prema zadnjem popisu stanovništva 86,28% posto. Da ne spominjem da se iz istog tog proračuna izdvaja za civilne udruge od kojih mnoge ništa ne rade ili rade direktno protiv interesa našeg hrvatskog naroda, a navodno primaju godišnje i do 1,8 milijardi kuna.
Cijeli intervju možete pročitati na
narod.hr