Na tribini su govorili Nediljko Pušić, umirovljeni časnik HV-a koji zastupa tezu o odbačenim NATO - bombama u Jadranu nakon rata na Kosovu 1999. kao mogućem uzroku kornatske katastrofe, i Igor Marinović, otac poginulog vatrogasca Ivana Marinovića.
Pušić je naveo kako je istražujući moguće uzroke tako silovitog požara na kornatskom kamenjaru, i uspoređujući opekotine vojnika u Afganistanu stradalih od kazetnih bombi i povrede kornatskih vatrogasaca, došao do zaključka da se radi o vrlo sličnim povredama.
A kad je otkrio dokument s jedne međunarodne konferencije 2004. o humanom razminiranju koji je govorio o čišćenju Jadrana od odbačenih NATO-bombi nakon rata na Kosovu 1999., zaključio je da bi uzrok tragedije mogla biti zaostala neeksplodirana NATO-bomba.
U akciji čišćenja Jadrana od odbačenih NATO-bombi, kojih je otkriveno 236, ali 15 nije pronađeno.
- To me nagnalo da mislim kako je i neko eksplozivno sredstvo zaostalo i na Kornatu, jer je karta s točkama odbacivanja upućivala da su i Kornati bili u zoni odbacivanja, odnosno neposredno uz nju. Radi se o kazetnim bombama, koje se u dodiru s morskom površinom raspadnu, a možete zamisliti što se dogodi kad udare u kamenjar Kornata i gdje sve to punjenje može završiti - kazao je Pušić.
Obiteljima poginulih, međutim, teorije o uzrocima požara nisu bitne. Njih zanima, kako je rekao Igor Marinović, otac poginulog vatrogasca Ivana Marinovića, samo što se događalo na otoku od trenutka iskrcavanja vatrogasaca do njihovog stradavanja i, na kraju, tragičnog izvlačenja unesrećenih.
- Nama je svejedno je li se radilo o NATO bombama, eruptivnom požaru, plinskoj smjesi ili kerozinu koji je curio iz neispravnog helikoptera, a čemu sam osobno najbliži - naglasio je Marinović.
- Nama je stalo samo do istine, i nikad nećemo prihvatiti da nitko nije kriv! Zašto im pomoć nije pružana šest sati, zašto je na Korat iskrcana samo jedna kruška s vodom na koju su čekali 50 minuta umjesto deset, zašto je kanader došao tek tri sata nakon izbijanja požara kad je vatra prošla već cijeli otok, zašto je kanader bio preusmjeren na požar u Mrdakovici kod Vodica, zašto su ignorirani SOS pozivi koji su govorili o stradavanju vatrogasaca, kako je moguće da od 14 do 18 sati na Kornatu interveniraju i zadarski i šibenski vatrogasci a da ne znaju jedni za druge - pita se i danas Marinović.
O tome što se događalo kobnog 30. kolovoza 2007. na otoku Kornatu govorio je i jedan od sudionika intervencije, Joško Klarić, otac poginulog zapovjednika kornatskog požarišta Dina Klarića.
- Mi smo tamo ostali prevareni, ostavljeni bez vode i pomoći, dok je helikopter odlazio s požarišta jer je, navodno, ostao bez goriva. Zašto se sve to taji i zataškava devet godina - pitanja su koja muče Klarića, iskusnog vatrogasca koji podvlači kako su oni samo slijedili upute vatrogasnog zapovjednika Dražena Slavice, a on je u prvostupanjskom postupku oslobođen.
Muke koje su prošli ti ljudi, kazivao je Klarić klonulo, mi ne možemo ni zamisliti. Vapili su za pomoć, bili su dehidrirani, tražili su vodu, a sati su prolazili kao i njihove šanse da prežive...
U utorak, na devetu godišnjicu tragedije, na otoku Kornat, uz kamene križeve na mjestu stradavanja vatrogasaca iz Tisna, Vodica i Šibenika obitelji, prijatelji i kolege položit će vijence i cvijeće, piše
Slobodna Dalmacija.