Poznati TV voditelj Romano Bolković osvrnuo se na gostovanje Mime Simić,
književnice i filmske kritičarke u HRT-ovoj emisiji 'Nedjeljom u 2'. Bolković je tako u statusu na Facebooku između ostalog napisao 'Ona MORA svojoj mlađoj djevojci pokazati Twin Peakse! Nevjerojatno! Zašto to uvijek mora tako biti da su pederi promiskuitetni a lezbijke oponašaju mamu i tatu u najcrnjoj balkanskoj stereotipiji: Danice, ima ovde tko da misli!? Kako to da lezbijke tako nepogrešivo izbjegavaju ravnopravne partnerice, tražeći uvijek iznova inferiorne osobe koje one onda u aktu prosvjetiteljske žrtve tek MORAJU inicirati u svijet ravnopravnih (budimo pošteni: nadređenih), a zapravo u svijet odnosa kakvi ne postoje ni u supijanim zagorskim kletima, jer već i tamo stara zaštiha pijanu budalu motikom, dočim se u ovim navlastito liberalnim, tak joj-pal-bum-na-dupe-kak-si-progresivna okolnostima, uvijek netko nekog mora maltretirati: ta, nu, Mima je do te mjere intelektualno superiorna svojoj nešto mlađoj djevojci, da je mora obavijestiti čak i o postojanju 'Twin Peaksa'!'
Njegov status prenosimo u cijelosti. 'Nisam stigao vidjeti Mimu Simić kod Ace - kasno sam ustao, žurio na ručak i samo sam uzgred pogledao par minuta emisije tijekom kojih Mima govori o svojim filmofilmskim preferencama - ali kako mi je Mima bliska, budući da imamo barem dva zajednička afiniteta, film i pičku, a i sam sam, doduše znatno duže od nje, pisao filmsku kritiku, pa i studirao režiju na ADU, htio bih nešto zapisati o te dvije, tri jezovite minute ranog nedjeljnog popodneva.
Naime, Mima Simić je na pitanje o vlastitim filmski afinitetima odgovorila u maniri koja je postala normom ove emisije: tu se u odgovorima što se oslanjaju na opća mjesta opće kulture pokušava nalijegati na najniže strasti najšire publike, s nakanom da najpovršniju erudiciju – svojstvenu odgovorima političara na pitanje o zadnjoj pročitanoj knjizi – gosti emisije predstave kao nedokučivu učenost.
Odgovor Mime Simić na inače nevjerojatno banalna pitanja: Zašto film?, Kakav je vaš filmski afinitet?, bio je sljedeći: Mima je nedavno gledala BERGMANA, 'Prizore iz bračnog života“, i sad, kaže ona, možemo mi misliti da je ona intelektualni snob, ali ipak je cimnula Dejana Šošu da to taj film pusti na trećem programu, budući da je to tako uspješna studija braka da je svojevremeno u Švedskoj izazvala pošast razvoda. (Ovo o uređivanju HRT-ovog programa ignoriram; pravit ću se da nisam čuo.) Osim BERGMANA, kaže Mima, voli LYNCHA, pa je tako ponovno nedavno gledala 'Twin Peaks', želeći 'svojoj djevojci, koja je nešto mlađa, a sad je MORAM uvesti u te filmove…'.
Tu sam prestao biti zainteresiran za ovo bezvezno prenemaganje – Bergman za naraštaj roditelja, Lynch za vlastitu generaciju, nemreš fulat – i pomislio: Dobro, kad bi sad umjesto Mime Simić u studiju neki hetero-gost objašnjavao kako svoju mlađu djevojku MORA uvesti u filmski opus svoje generacije, cijela bi slobodnomisleća Hrvatske ustala na zadnje noge njišteći o Pigmalionskom kompleksu, spolnoj neravnopravnosti, odnosima dominacije, patrijahalnoj brahijalnosti etc.etc., ali kad lezbijke demonstiraju SVE TO ISTO, svi su u takvom afanu od oduševljenja što se tako mlada spisateljica i filmska kritičarka koja voli Bergmana i Lyncha outala, da nitko ne vidi kako je riječ o zatucanoj, zadrigloj muškarači koja nosi čvršći remen na hlačama no što je oprtač starijeg vodnika pančevačkog garnizona bivše JNA.
Ona MORA svojoj mlađoj djevojci pokazati Twin Peakse! Nevjerojatno! Zašto to uvijek mora tako biti da su pederi promiskuitetni a lezbijke oponašaju mamu i tatu u najcrnjoj balkanskoj stereotipiji: Danice, ima ovde tko da misli!? Kako to da lezbijke tako nepogrešivo izbjegavaju ravnopravne partnerice, tražeći uvijek iznova inferiorne osobe koje one onda u aktu prosvjetiteljske žrtve tek MORAJU inicirati u svijet ravnopravnih (budimo pošteni: nadređenih), a zapravo u svijet odnosa kakvi ne postoje ni u supijanim zagorskim kletima, jer već i tamo stara zaštiha pijanu budalu motikom, dočim se u ovim navlastito liberalnim, tak joj-pal-bum-na-dupe-kak-si-progresivna okolnostima, uvijek netko nekog mora maltretirati: ta, nu, Mima je do te mjere intelektualno superiorna svojoj nešto mlađoj djevojci, da je mora obavijestiti čak i o postojanju 'Twin Peaksa'!
Zašto ona to MORA? Ona to, naravno, ne mora, i na tome i počiva sav taj licemjeran odnos, jer umjesto da si Mima Simić pronađe ravnopravnu partnericu - što uopće nije teško, budući da ne znam nikoga na ovom okruglom svijetu osim njene djevojke tko ne zna za 'Twin Peaks' - Mima Bergman-Simić načelno mora imati neravnopravnu: neobrazovanu i elementarno neinformiranu partnericu, jer, budimo realni: A zakaj bi netko inače Mimi Simić bio Danica?
To je krucijalno pitanje: Zašto bi inače bilo tko Mimi bio mama, kad ona tako silno želi biti tata?
To je ono što me, mada imamo, velim, dva ista afiniteta, oba na slovo L, kod Mime i svih Mima ovoga svijeta smeta: čemu sav taj trud ako je na kraju dana jedino što ste željele odnos muškarca i žene, i to u najgoroj, arhaičnoj, patrijahalnoloj, diskriminatorskoj perverziji?'