Dovoljno je bilo slušati pojedine rasprave u već raspuštenom Hrvatskom saboru (Posebno oporbu). Nije se uočila nikakva poniznost ili pokornost ili skrušenost. Samo bahatost. Histerija. Neotesanost! Nisu svjesni, niti su u stanju niti znaju sumnjati gdje treba, tvrditi istinitost gdje treba, ali i pokoriti se gdje treba.
Autor: Dr. Boris Sokal, spec. med. rada Di quando in quando (kvando i kvando-katkad) u hrvatskim medijima osvanu „prekrasni tekstovi: Pervertit (izopačeni), star oko 35 godina više puta masturbirao pred djecom (zadovoljavao pohotu). Ili u Kninu, muškarac, 33 godine, ispred osnovne škole zadovoljavao pohotu. Ili mladić, na otoku Pagu (23 god.), pred djecom skidao gaće i pokazivao spolovilo. U Šibeniku, šezdesetogodišnjak masturbirao na javnom mjestu. A u Zagrebu, djed, 80 godina, dirao curice po stražnjici, zadovoljavao pohotu, koju mu je i lice odavalo. Mašala! Uzviknuli bi braća Bošnjaci (zbog njegovih godina).
Podrijetlo ili korijen izraza“pohota“, nisam mogao odgonetnuti. Samo u rječniku stranih riječi V. Anića, ovako piše: „Pohota je neumjereno izražena putena strast“. A putenost opet znači -spolna strast. Onda, listajući stare knjige i tekstove od prije jednog stoljeća, naletim na naslov: “Pohota“. Autor teksta je znameniti rimokatolički teolog i biskup. On, ovako započinje tekst: „ Duša treba da se riješi zemaljskih dobara ako želi da se sjedini s Bogom. A ta spona je po riječima sv. Ivana: Concupiscentio carnis (požuda za putenim nasladama)- concupiscentio oculorum (pohlepa za vanjskim dobrim i soldima), te superbia vitae (oholost, taština).“ Latinska riječ concupiscentio je složenica. Ima u svom sklopu umetnuto cupi(d), što znači želju - uglavnom seksualnu. Dunkve, pohota je zapravo požuda, a ona može biti različitom snagom usmjerena na osobu ili na objekt ili iskustva. Blaže rečeno, radi se o želji. Želje su vrlo različite.
A želju je najteže kontrolirati. No, o tim različitim usmjerenjima ili željama, malo kasnije. Spomenute pohote na početku ovog teksta, posljedica su snažnog spolnog nagona. On je osobito jak u mladenačkoj dobi. A pohotni 86- godišnji Zagrepčanin? Kod njega je „pojačan“ spolni nagon zbog pada intelektualnih kočnica. Ispada: Čovjekov život opada, a požuda raste (Dokazano je kako je spolna pohota pojačana kod slaboumnih, pa i kod nekih epileptičara). A pojačani spolni nagon kod mladeži, uzrokom je česte masturbacije ili onanije ili samozadovoljena (oko 99% čeljadi je bar nekada onaniralo). U inozemnom, srbijanskom rječniku stranih riječi, od M. Vujaklije („Prosveta“- Beograd), ova pojava samo -zadovoljenja se naziva drkanje. Ipak, pohota koja se iskazuje masturbiranjem i to na javnom mjestu je nešto drugo. To je perverzija ili nastranost. Čak i bolest u izvjesnom smislu. Poput nekrofilije, fetišizma, sadizma, pederastije, sodomije, etc.
O tim poremećajima seksualnog nagona, pisano je davno u „Glasu Grada“. Oni koji javno pokazuju spolovilo radi užitka su i egzibicionisti. A i to je poremećaj seks. nagona. Za razliku od ostalih nagona (na pr. za hranom), sud ne priznaje „pravo“ na zadovoljenje spolnog nagona na „bolestan“ način. Za sud je to kazneno djelo. Jer takav nagon se može savladati ili suzbiti. Nažalost, i sama masturbacija ili samozadovoljene je uvijek „znak nečeg dubljeg, znak ranjene osobnosti, osamljenosti, nesigurnosti i života bez ideala.“ Osim toga, piše naš poznati teolog u knjizi „Ljubav i radost“, današnje društvo je izrazito erotizirano (sklono seks. požudi). Jer česte su erotske reklame, ponude, porno filmovi, TV programi, slike, erotska literatura, glazba, etc. Pa kako spriječiti pohotu? Najbolji način je pravovaljano i pravodobno započeti sa seksualnim odgojem. A on prvenstveno ovisi o sposobnosti odgajatelja. Detaljna raščlamba ove prijepornosti je otkrila kako su muškarci pohotniji, a žene sujetnije (taštije). Naturalo, to ne znači da nema pohotnih žena ili taštih muškaraca. Pojam taštine ili sujete znači: Ispraznost, ništavnost, častohleplje, slavohleplje, po nekim i ponos, etc. („Bijeda tjera u očaj, a ponos u napuhanost“).
I kao što je na početku ovog teksta rečeno, pohota (ili žudnja) može biti usmjerena na osobu, objekt ili iskustva. Od bludnih požuda ni najsvetiji nije nikada siguran. Ipak, izjava: „Tko god pogleda ženu s požudom, već je s njom učinio preljub u srcu“, za mene je prestroga. Nadalje: Za mnoga srca se lijepi i bogatstvo. Požuda? Zgrće se pusto blago. Za koga? Za potomke? A ako se upotrebi za najgore ciljeve? Djeci treba ostaviti u nasljeđe elementarno. Za ostala dobra, neka se sama bore. Prema tuđim iskustvima, današnji korijen sviju zala je „srebroljublje“. Pri tome i lakomost. (lat. Avaritia). „Avaritia est radix omnium malorum“ (dakle i u lakomosti je korijen mnogobrojnih zala). Nadalje, pohota ili žudnja može se očitovati i kao „luxurio“ ( Biti objesan, razuzdan, požudan). „Razuzdan mladić griješi, a požudan starac luduje“. Također postoji i pretjerana želja, žudnja (strast) za jelom u smislu proždrljivosti (Proždrljivost, latinski-„guba“). „Više je ljudi pomrlo od jela i pića, nego mača.“Sve pobrojane pohote, žudnje i strasti su zapravo grijesi. Među njih se uglavila i srdžba (lat. Ira). Srdžba je kratkotrajno ludilo („Ira brevis est insania“). Tu je također i lijenost ( lat. „pigritia“). Za nju se reče, kako je majka poroka (nevaljalosti). A o taštini i sujeti, što je svojstvena za žene, već je prethodno napisano. Nasuprot svih pobrojanih oblika pohote, žudnje i taštine, stoje ljudske kreposti ili vrline. U teološkom i psihologijskom smislu, to su već mnogo ranije opisane: Vjera, ljubav i nada. Ili: Razboritost, umjerenost, pravednost i hrabrost. Učiti se vrlinama znači, odučiti se nevaljalstava (poroka). Na finmentu, nitko nije toliko siromašan da se ne bi obogatio nekom vrlinom. Među rimokatoličkim redovnicima i redovnicama, česte su duhovne vježbe.
A novaci u samostanima moraju zadovoljiti tri zavjeta: Zavjet siromaštva, zavjet poslušnosti i zavjet čistoće (celibat). Svake godine ga obnavljaju, a treće daju svečani ili vječan zavjet. Tada postaju punopravni članovi dotičnog katoličkog reda. No, i svećenici su ljudi. Nije se lako boriti protiv mašte, srca i očiju. Afere u crkvenim krugovima, koje se spominju u medijima, daleko su i mnogostruko su manje nego u svjetovnoj populaciji. Zapravo, zanemarive su. Zato su nepriličnosti i spletke naših političara i tajkuna prevladavajuće. Njihova požuda za novcem i oholost, često gubi mjeru. Samo plemenit čovjek nije ohol. On je dostojanstven. Prostak je ohol, ali nije dostojanstven. Izvor oholosti je u razumu. Razumu, koji precjenjuje svoje znanje. Dovoljno je bilo slušati pojedine rasprave u već raspuštenom Hrvatskom saboru (Posebno oporbu). Nije se uočila nikakva poniznost ili pokornost ili skrušenost. Samo bahatost. Histerija. Neotesanost! Nisu svjesni, niti su u stanju niti znaju sumnjati gdje treba, tvrditi istinitost gdje treba, ali i pokoriti se gdje treba!“ Mnogi su „zalutali“ na te časne položaje. Osramotili su se pred Bogom i ljudima.
Dr. Boris Sokal,