Higijena je grana medicine. Ona provodi mjere za očuvanje i unapređenje zdravlja (pojedinca i zajednice).
„… Zdravlje je najljepše odijelo koje nosimo…, ali mogu ga vidjeti samo oni koji su bolesni…“. U načelu, zdrav je onaj koji je „dobra stanja u tijelu“. I onaj koji je „čvrst, svjež, jak i čitav.“ A u širokim slojevima naroda, higijena također znači čistoću i urednost.
Misao: „Čistoća je pola zdravlja“ je istinita. Riječ „higijena“ je starogrčkog podrijetla. Zapravo, Hygieia ili Hygeia, bila je božica zdravlja (žena Askelepia-boga lječništva). Kod starih Rimljana bio je to bog Esculap. Značajka „Higije“ je zmija, koja pije vodu iz plitice.
Vremenom, to postade obilježje liječničkog zvanja.
Mnoga čeljad i danas ispravno misli, kako „zdravlje leži u poznavanju bolesti!“ Uostalom, „sama bolest kaže što joj treba“. Pošto svatko želi biti zdrav, onda se treba pridržavati, svima znane izreke: „Bolje spriječiti nego liječiti“. Očuvati i unaprijediti zdravlje, bit će učinkovito, ako se prvenstveno upoznaju tzv. rizični čimbenici, koji narušavaju ljudsko zdravlje. Znači, treba ih ukloniti! Nažalost, postoje tri rizična čimbenika, koje je nemoguće isključiti.
To su: Genetika ili nasljeđe s nasljednim bolestima, te „sklonost“ prema nekim bolestima. Onda spol, koji je također vezan za genetiku, jer muškarci žive kraće od žena. (npr., zbog češćih krvno-žilnih bolesti). I konačno, proces starenja, koji je neminovan. Baš u toj pojavnosti, redovito se javlja skleroza krvnih žila, kojoj se ne može pobjeći. Može se samo usporiti. I umrijeti u devedesetoj, umjesto u šezdesetoj godini. U konačnici, „smrt je broj koji svi izvuku u lutriji života.“
I zemlju treba zagnojiti. Zato, s „osamdeset godina se ne treba hvaliti sa zdravljem čak ako dobro vidiš i krećeš se“, pa ne moraš nositi pelene za jednokratnu upotrebu). No, postoje i rizični čimbenici na koje se može uticati. Oni se mogu izbjeći. Ne treba pušiti, ne piti pretjerano alkoholna pića, ne „trošiti“ opojna sredstva. Treba izbjegavati neuravnoteženu prehranu, pa namirnice zagađene i tretirane opasnim aditivima, konzervansima i pesticidima.
Zdravlje se može očuvati, ako se udiše zrak koji ne sadrži prašine, otrovne pare i plinove iznad MDK. (maksimalno dopuštene koncentracije). Ne piti vodu u kojoj su teški metali i kemikalije, također iznad MDK. (bakterijski zagađena voda se klorira. I dubrovačka voda se klorira.). Odstraniti buku iz okoliša, koji prelazi maksimalno dopuštenu razinu u decibelima. Ne izlagati se radioaktivnom i neradioaktivnom zračenju. (Radarska, mikrovalna, i druga elektromagnetska zračenja u jačem stupnju. Nužan je oprez i kod pretjeranog izlaganja suncu jer ispušta infracrvene i ultraljubičaste zrake, a one mogu štetiti. Također su za zdravlje štetni, (na psihičkom planu), poremećeni međuljudski odnosi. Štetno je i nedovoljno tjelesno kretanje.
A osobe, koje su u radnom odnosu, vrlo često su izložene u pojačanoj mjeri fizikalnim, kemijskim i biološkim, pa i psihičkim štetnostima, što također dovodi do bolesnih stanja. Naime, Zakon ta stanja posebno tretira. Definira ih kao profesionalne bolesti. Ima ih preko pedesetak. One najčešće izbiju kod slabe zaštite na radu: Opće i posebne.
A tek, bolesti profesije: Sjedeća zanimanja, rad s računalom, isključivo stajanje, mobing tj. zlostavljanje šefa naspram uposlenih, etc, etc. Kao što je na početku teksta napisano, za mnogobrojnu čeljad, higijena ima i značenje čistoće i urednosti. Što je također točno. Ta vrsta higijene se odnosi prije svega na kupanje, njegu tijela i pranje odjeće. Na prvi pogled ovo može izgledati čudno. Na žalost, nije čudno.
Čitajući mnogobrojne tekstove iz prošlosti, lako se uoči kako su Europljani bili „šporkaćuni“ i „smrdljivci“. Kroz veći dio povijesti, posebno srednjovjekovne.
Smrdljivi, u doslovnom smislu. Izuzetak je bilo rimsko carstvo. U njemu su postojala mnogobrojna javna kupatila. Tada se njezi tijela posvećivala posebna pozornost. Ipak, arhivski tekstovi upućuju na činjenicu, kako su Arapi bili najčišći narod. Posebno andaluzijski, koji su pokorili današnju Španjolsku. Odjeća im je bila komotna i lepršava, za razliku od kršćanske, koji su nosili sve dok se nije raspala. Arapi su gradili tzv. „amame“ (javna kupatila). Poslije su Turci u osvajačkom pohodu na Istok i Zapad gradili „hamame“(također kupatila). I jedni i drugi su pripadnici islamske vjeroispovijesti. Biti musliman ne znači samo pokornost Bogu. Znači i održavanje higijene.
U isto vrijeme, kršćani su zauzeli stav, kako je „fizička prljavost, znak moralne čistoće“. Čak je bila izreka: „Ako svi zaudaraju, onda nitko ne smrdi.“ Naturalo, pogrešno, ali u svakodnevnom životu istinito. Najšporkije razdoblje u Europi, dunkve, bio je srednji vijek. Posebno četrnaesti. Doba strahovite epidemija kuge ili“crne smrti“.
Francuski „znanstvenici“, pišu svom kralju Filipu:“ Nesretno se poklopiše Saturn, Jupiter i Mars. Pa se strašna zaraza proširi zrakom s tla i vode. Zato se ne kupati. Sloj šporkece na tijelu štiti tijelo!“ U tom valu epidemije u XIV stoljeću, od kuge je umrlo je 25 milijuna Europljana. ( i naši dalmatinski gradovi, pa i Dubrovnik, nisu bili pošteđeni. Dubrovnik je pravovremeno izgradio karantenu- današnje lazarete, kao prevenciju mnogih bolesti koje bi pomorci mogli unijeti u Grad ).
U ono doba nije se znao uzrok kuge, (kao i drugih, teških zaraznih bolesti). Tek se kasnije otkrio. Bila je to bakterija u buhama, koja imaju „stanište“ na glodavcima (pantaganama). Zaraze su se uvijek širile s Istoka. Trgovačkim putovima. Posebno brodovima. U brodove su pantagane (pacovi), često upuzali preko užadi. Zato se (i dan-danas) kroz brodsku užad provlače okrugle drvene prepreke.
Inače, pritajenih žarišta na dalekom Istoku još ima. Spriječiti epidemiju kuge je najbolje deratizacijom. (trovanje glodavaca – u nas „Sanitat“).
A ako bolest već izbije, dava se antibiotik, jer je uzročnik, kao što je rečeno, bakterija. Kada se već spominje francuski kralj Filip iz četrnaestog stoljeća, mora se ovom prilikom spomenuti i Njegovo veličanstvo, kralj Luj XIV. Do sedme godine se navodno nije uopće kupao. Tu praksu je nastavio i poslije. Nije se, (po svojoj izjavi) dobro osjećao iza pranja vodom. I sobari i ljubavnica i liječnici su se žalili kako kralj strahovito zaudara. („tukne“). A iz usta se širio nesnosan zadah, pa su mu u njih špricali „litre“ parfema.
Također iz tog razdoblja, zanimljiv je ovaj dijalog: Ravnateljica jednog pariškog liceja pozove majku mlade djevojke i skrene joj sljedeću pozornost: „Vaša kći je sada u delikatnom razdoblju, neka pripazi na higijenu!“. Majka odgovori: „Pa meni je pedeset godina i nikada se nisam prala dole!“
Prva zemlja u novijoj povijesti, koja je shvatila važnost i značenje higijene, bila je Amerika. Uvela je čistoću, red, reforme, najprije kod svojih vojnika. A Amerikanci su zanimljivi po još jednoj pojavi. Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća oko 80% stanovnika je učinilo cirkumciziju (obrezivanje ili sunećenje), ali zbog smegme. Za muslimane i Židove to je ritualni, vjerski običaj. Smegma, (u BiH. se reče, „kajmak“), je produkt lojnih žlijezda pod kožicom vrha spolovila. Smegma može izazvati upalu, fimozu, a po nekim istraživanjima i rak muškog uda. Obrezivanje dunkve, ima i medicinski smisao. I ponovo, na finimentu : Higijena ima cilj očuvati i unaprijediti zdravlja. „Sani divitibus ditiores“. Zdravi su bogatiji od bogataša.