Ovaj nadnaslov „Oj živote“ biti će „refren“ u tekstu što slijedi. On je zapravo i naziv poznate monodrame bosansko-hercegovačkog glumca Josipa Pejakovića. Uz nju, kao i monodrame: „O izbjeglice“ i „On meni, Bosne nema“, Josip Pejaković je postao izuzetno uspješan glumac, omiljen i vrlo dobro prihvaćen u BiH. Također i mnogi od nas su imali mogućnost gledati i slušati preko malih ekrana, njegovu izvrsnu glumu. A vrijeme, na žalost (ili na sreću), suviše brzo prolazi. Piše: dr. Boris Sokal, spec. med. rada (za Glas Grada)„On meni, Bosne nema!“ Pa čovječe i nema! Nema ni tvoje kuće! Spalila je u granatiranju podređena vojska haškog generala i optuženika.
Od početka zadnjeg rata na ovim područjima, prošlo je dvadeset godina. Naraštaji stari 20 do 25 godina se ne sjećaju ni rata, kamoli Pejakovića. “Oj živote!“. On se „iskreno“ povjerava u nekom tisku: Rođen sam 1948. u Travniku. Hrvat sam. Kršten, pričešćen, krizman“ ( naturalo, zahvaljujući roditeljima). „ I time što sam kazao da sam Hrvat tu je kraj priče. Nema više. Sve ostalo je nacionalističko prokletstvo koje je stvorilo Hrvatine, Srbende i Muslimančine. To je za njih profitabilno. Oni su svoj ekstranacionalizam duboko unovčili svojim kriminalnim radnjama..“ 2004. za radio „Slobodna Europa“, izjavljuje: „Moj materinji jezik je bosanski, i hrvatski i srpski“ („poliglot“ ili čovjek koji govori mnogo jezika).
A godinu dana ranije, daje ovakvu izjavu novinaru: „ Izjavljujem da sam Jugoslaven i to nepopravljivi. Po uzoru na Strossmayera, Broza i sve one koji su me učili da poštujem razlike i sve što podrazumijeva toleranciju. Činjenica je da nema veće bijede nego biti Hrvat, Srbin ili Musliman….“ „Oj živote!“ Raščlanjujući ovu njegovu kratku ispovijed, J. Pejaković zaslužuje slabu ocjenu iz povijesti. On i danas nije shvatio težnje i domete srbijanske politike.„On meni, Bosne nema!“ Pa čovječe i nema! Nema ni tvoje kuće! Spalila je u granatiranju podređena vojska haškog generala i optuženika. „Granatirajte Sarajevo, uništite neprijatelja (usput djecu, žene i starce), „razvucite im mozak!“ Bila je to oštra generalova naredba. „Oj živote!“ On je naredbu dobio od svojih beogradskih političara u dosluhu sa inozemnim „silama“. Sve, uzročno-posljedično povezano. Kao u bolesti. Dunkve, Pejakoviću jedinica iz povijesti. Jedan njegov slušatelj ovako govori: „ Da je Pejaković čitao Platona (grč. filozof), naučio bi ovo:.. “ Idealna država je ona u kojoj mudri vladaju, hrabri ratuju, a vrijedni privređuju…“ „Gdje Pejaković spada? Suviše je bezbojan da se svrsta u neku od ovih grupa. Ali mu je želja da se njegovo neosnovano i bezvrijedno mišljenje pročuje.“ „Oj živote!“ Ima li Hrvatska svoje Pejakoviće? Ne znam. Zapravo i znam: jedan saborski zastupnik u prošlom sastavu, svojevremeno je na službenom sastanku u Njemačkoj na postavljena pitanja samo ovo odgovarao: „Izgubio sam domovinu!“ Opet ga nešto pitaju, a on odgovara: „Izgubio sam domovinu!“ (Vjerojatno je mislio na „otadžbinu“).
Zašto je za Hrvata Pejakovića, bijeda biti Hrvat? „Oj živote!“ Moj je odgovor: Ne znam! Ali, ako je pak, isključivo mislio na „Hrvatine“, možda ima pravo. Ali takve osobno nisam upoznao. Osim u vrijeme Obrambenog i Domovinskog rata kada je postojao opravdan i snažan nacionali naboj. Domovinskog rata se doduše sjete i naši mediji, prvenstveno povodom značajnijih obljetnica. No zato su godinama svakodnevno preplavljeni tekstovima kojekakvim lopovlucima, mitom i korupcijom. Drž'te lopova!Raščišćavanje kriminala, čvrsto je pokrenula ekipa premijerke, čisteći vlastite redove! U drugim strankama nije nikad postojao lopovluk, mito i korupcija. Posebno u kukuriku koaliciji. „Oj živote!“ A ako ga uistinu nije bilo, spreman sam, kaže jedan moj prijatelj, poljubiti javno u „bulju“, njihove šefove (Bulja je u beogradskom žargonu dupe ili guzica). Kukuriku koalicija non- stop viče: „Držite lopova!“ Bando, zločinci HDZ-ovi! Ukinuti ćemo vas! Ići ćemo tragom novca! Ima on miris! Ako treba, sve do kajmanskih otoka! Ali narod nije blesav. Odavna je „skužio“ (kao da su svi medicinu studirali), kako je svaki čovjek „pokvarljiva“ roba. Doduše u različitom stupnju. „Oj živote!“
Kukuriku koalicija non- stop viče: „Držite lopova!“ Bando, zločinci HDZ-ovi! Ukinuti ćemo vas! Ići ćemo tragom novca! Ima on miris! Ako treba, sve do kajmanskih otoka! Ali narod nije blesav.
Na finimentu, nije mi ni na kraj pameti pisati o, recimo, Dubrovačkoj banci, pa visokim „menadžerskim“ kreditima, o onim koji žestoko „pizaju“ u eurima ili su „preplavljenim“ drugim materijalnim bogatstvima, etc. Ne zato što ne pripadaju HDZ-u, već zato što nisam mjerodavan za takvu raščlambu, pa makar neki bogatuni potiču i iz naše županije.
Radije bih podsjetio na početak, pa i korijen svih negativnosti na ovim područjima, a i šire. Iako je o tome već pisao, nije na odmet ponoviti:
Dunkve, bilo je to 1991. godine. Rat. Razaranja okoline i grada. Prognanici. Okupacija Konavala, Primorja i Mokošice. Odvođenje čeljadi u konc. logore u Morinj i Bileću. Prebijanje. Ponižavanja. Ulaskom „JNA“, te četnika iz Srbije i Crne Gore u Hrvatsku, započinje pljačka, ubojstva, palež imovine. Krađa automobila, krađa krava sa farmi u Konavlima. Uništena pilana u Popovićima, uništena mljekara u Konavlima, Pokradena oprema iz zračne luke Čilipe, pokradeni i ništeni TEP Zvekovica, pokradena najnovija oprema iz tiskare u Čibači. Spaljeni hoteli. Grad pod zaštitom UNESC-a bombardiran. Preostale tvornice izgubile tržište, zastarjela tehnologija, nestao turizam (osim unproforaca), pet i više godina, u marini u Komolcu, potopljene i pokradene jahte, pokradeni bogati šopovi, spaljena pumpna stanica Komolac, spaljene kuće, pokradena najmodernija praonica robe iz „Vrtova sunca“, pokradeni strojevi iz Visočana, pokraden i uništen moderni pogon za preradu kamenica i mušula, etc.
Je li i to pljačka stoljeća? Početak pretvorbe? No iznad svega, najveća tragedija su poginule osobe, posebno mlade. Posljedica zlodjela: Nezaposleni, dokupi staža, prijevremene mirovine, pritisci na invalidske zavode, pritisci na centre za socijalnu skrb, odlasci u inozemstva-trbuhom za kruhom. Izjednačila se stopa umirovljenih i zaposlenih. Male plaće, male mirovne. Nezadovoljstvo. Upit: Hoće li Hrvatskoj biti nadoknađena učinjena ratna šteta? Možda znaju velike sile? One, koje su nekad imale kolonije, naturalo, obzirom na iskustvo? A da je Hrvatska, npr. tada okupirala C. Goru i Srbiju, pa popljačkala ili popalila sela i gradove, sikur sam kako bi još danas otplaćivala ratnu odštetu. „Oj živote!“